KARLOVAC – Mjesec dana traje adaptacija Sokolske dvorane u Karlovcu koju najviše koriste karlovački gimnastičari. Adaptacija se obavlja u smislu izgradnje trenažne jame i postavljanje ankera. Veći dio radova već su sami obavili članovi kluba, a vjeruju da će cjelokupni posao oko adaptacije biti okončan do početka ove školske godine, najkasnije do 10. rujna.

–  Trenažnom jamom se, naime, provode rotacije oko uzdužne i poprečne osi tijela što će omogućiti veću sigurnost  djeci. Ona služi za uvježbavanje kompliciranih skokova i doskoka. No, kako je naš klub nositelj regije Zapad to je i za očekivati da će gimnastičarke i gimnastičari iz gimnastičkih klubova te regije dolaziti u Karlovac na pripreme, a što zasigurno za sobom povlači i neke druge korisne aktivnosti za naš grad i turističku ponudu, kaže predsjednik Gimnastičkog kluba Sokol Karlovac Željko Šančić.

Vrijednost ove investicije je oko 200.000 kuna bez ispune jame spužvom što će dodatno koštati još između 50-60 tisuća kuna. Financijsku konstrukciju članovi karlovačkog „Sokola“ namjeravaju zatvoriti vlastitim sredstvima, dobrovoljnim donacijama svojih članova te kreditom Karlovačke banke. Također se nadaju i pomoći Grada, Županije te od gradske i županijske krovne športske asocijacije.  

KAŠonline

Nogometaši Karlovca večeras u 20 sati u 1. kolu nove prvoligaške sezone, na Čavlekovom stadionu dočekuju stare poznanike i rivale, momčad Istre 1961. Obje momčadi u novu sezonu ulaze s podosta nepoznanica, s dosta novih igrača. Puljani su se u posljednji trenutak, u još jednom čudnom nogometnom ljetu, spasili ispadanja u 2. HNL, iako su po plasmanu morali napustiti prvoligaško društvo. Karlovac je, pak, bio odličan šesti.

Sve to ipak neće puno značiti večeras u 20 sati, kada starta sasvim nova sezona, duga i naporna, teža no ikada, jer čak pet klubova na kraju sezone napustit će 1. HNL. Gotovo svim klubovima jedini cilj bit će očuvanje prvoligaškog statusa po svaku cijenu, a prema procjenama nešto mirniji, uz Dinamo i Hajduk, mogu biti samo Split i Slaven Belupo.

Kako je u prijelaznom roku trgovao Karlovac pokazat će vrijeme. Klub je napustilo dosta igrača, no od onih doista bitnih valja spomenuti Pilipovića (Slaven Belupo), Karabatića (Istra 1961.), Jerneića (prestao igrati) i Budimira (?). Velik broj igrača je i došao u grad na četiri rijeke – po zvučnosti imena izdvajaju se Mislav Leko (Hajduk/Hrvatski dragovoljac), Josip Barišić (Inter) i Gordan Vuk (Varaždin), kao i Karlovčanin Igor Novaković. Uz njih, nova imena u plavo-bijelom dresu su Adnan Likić (Šibenik), Emilko Janković (Lučko), Boris Kutleša (Croatia Sesvete), Tomislav Ivičić (Pomorac) i Nenad Dedić (Segesta).

Pripremni period uvijek je varljiv, a omjer Karlovčana nije bio baš povoljan. U sedam odigranih utakmica zabilježili su četiri poraza, jedan neriješen rezultat i dvije pobjede (druga momčad odigrala je još dvije utakmice uz pobjedu i poraz). No, baš ti rezultati pokazuju kako se na pripremne rezultate ne treba previše oslanjati, jer Karlovčani su primjerice gubili kod kuće od Lučkog i u gostima od drugoligaša Pomorca, a s druge strane su u gostima svladali Zagreb i kod kuće Rijeku. Uostalom, bodovi se računaju od večeras.

Interes za utakmicu je prilično velik za doba godišnjih odmora pa se očekuje i solidna posjeta. Istra je možda i najveći rival Karlovčanima, a sada još i veći s bivšim trenerom Karlovca Igorem Pamićem na klupi i bivšim “plavo-bijelom” šefom obrane Juricom Karabatićem u svojim redovima. Gledateljima će svakako na ruku ići i znatno povoljnije cijene ulaznica – 10 kuna za južnu, 20 za zapadnu i 30 za istočnu tribinu. Pojeftinile su, u skladu s tim, i godišnje ulaznice – 100 kuna za južnu, 200 za zapadnu i 300 za istočnu tribinu, za sve prvenstvene i kup utakmice. Ponuđene su i lože – Dobra za 500, a Korana za 1.000 kuna godišnje.

KAŠonline

Najbolja karlovačka atletičarka i aktualna vlasnica titule najbolje sportašice grada Karlovca, Katarina Smiljanec, imala je dobar nastup na Europskom prvenstvu za juniore i juniorke u glavnom estonskom gradu Tallinu. U svojoj glavnoj disciplini, utrci na 800 metara, Smiljanec je u dresu hrvatske reprezentacije osvojila 13. mjesto u ukupnom poretku pa neće trčati u sutrašnjem finalu, no bez obzira na to svojim je nastupom opravdala očekivanja – u Tallin je došla s 19. prijavljenim vremenom i ostvarila bitno bolji plasman.

U svojoj kvalifikacijskoj utrci Katarina Smiljanec bila je četvrta, s vremenom 2:10.23.

KAŠonline

Nogometaši NK Karlovca sutra će se na svom terenu susresti s višegodišnjim rivalima NK Istrom 1961 kojeg trenira bivši trener “Karlovca” Igor Pamić. Za ovu utakmicu KAportal poklanja deset ulaznica koje ćete moći podići u Caffe baru “Rekord 50,58″, Karlovčanima poznatijem pod nazivom “Kod Jelice”.

DUGA RESA – U gradskoj vijećnici Grada Duga Resa održana je Izvanredna i Izborna skupština Škole nogometa NK Duga Resa. Iako je formalno bila riječ o Školi jasno je bilo da su se skupštinari okupili zbog katastrofalne financijske situacije u NK Duga Resa. Već samim čitanjem dnevnog reda bilo je jasno koje se rješenje predlaže. Naime točka 3. bila je donošenje odluke o promjeni imena Škole, a pod točkom 6. je donošenje odluke o zastupanju Kluba. Dakle, Škola je preimenovana u Nogometni klub Duga Resa 1929. Naravno, broj u nazivu je godina osnivanja starog kluba.

Sažetak
S obzirom da je sve ispalo prilično komplicirano podsjećamo na tri najvažnije činjenice:
1. Nogometni klub “Duga Resa” i dalje postoji na papiru. Nema predsjednika, a uskoro neće imati niti igrače i trenere. Ostalo je samo nekoliko donekle aktivnih članova Izvršnog odbora i ime kao podsjetnik na slavnu prošlost. Službeno gašenje je samo pitanje dana.
2. Nogometni klub Duga Resa 1929 nema nikakve pravne veze sa starim klubom i započinje natjecanje u 1. ŽNL.
3. Škola nogometa Duga Resa nastavlja djelovanje, ali ne kao samostalna udruga već u sklopu novog kluba. Kao i do sada imat će svoje rukovodstvo i žiro račun.

Minimalni kvorum
Antun Aršulić je objavio da je prisutno 17 od 32 člana Skupštine, što znači da postoji kvorum i sve odluke su pravovaljane. No, ipak bi bilo zanimljivo čuti dali je baš svih 15 ostalih članova imalo opravdan razlog za izostanak. Damir Radinović je tražio da se u Dnevni red ubaci i financijski izvještaj jer je NK Duga Resa proljetni dio sezone poslovala preko žiro računa Škole. Tajnik Zajednice sportova grada Duge Rese Branko Šavor odgovorio je kako je redovna Skupština škole održana 27. veljače ove godine sa svim izvještajima, a idući financijski izvještaj bit će podnijet na kraju tekuće godine. Naglasio je da su nadležna tijela upozorila da je Izborna skupština trebala biti održana još prošle godine jer je kod osnivanja Berislavić izabran za predsjednika na mandat od dvije godine, ali se čekalo zbog agonije kluba.

Donošenje odluke o promjeni imena Škole
Kasun je podsjetio da je Škola samostalna udruga i nastavio:
– Ona nije klub i nije u natjecanju. Pravno gledano nije imala niti članove jer su igrači registrirani za NK Duga Resa, koji u suprotnom ne bi mogao sudjelovati u 1. ŽNL jer bi od mlađih kategorija imao samo juniore. Sredstva koja je Zajednica sportova dodijelila Školi zato su korištena za klub, a to nije u skladu sa Zakonom. Škola je funkcionirala kao udruga. Mi smo tu zbog kluba, čiji žiro račun je blokiran i poslovao je putem cesija. Suce je Zajednica sportova plaćala Nogometnom savezu Karlovačke županije. Po mojim saznanjima iz razgovora s političarima i gospodarstvenicima dug kluba je narastao na 300 tisuća kuna i novca za sanaciju nema. Sad postoje dvije opcije. Jedna je osnivanje potpuno novog kluba. U spomenutim razgovorima sugerirano je da se ipak Škola preimenuje u Nogometni klub koji će nositi ime grada, a mi bi tome imenu dodali i broj 1929 u spomen na tradiciju i osnivanje starog kluba. Škola bi u okviru tog kluba imala svoj račun i svoje rukovodstvo. Sredstvima bi raspolagali voditelj ili netko od roditelja. Dakle, samostalno bi odlučivali. Klub bi i dalje plaćao natjecanje, a sve ostalo je na vodstvu Škole koja bi bila u okviru kluba. Škola se ne ukida, ali se stavlja u kontekst kluba. Skupština NK Duga Resa je trebala odavno biti održana.

Potom je za govornicu stigao Radinović:
- Bilo mi je po dnevnom redu jasno što se želi učiniti. Međutim, neke stvari me smetaju. Pojedinci su blatili rad Škole. Ja sam jedan od njenih osnivača, a ostala dvojica su gospoda Baršić i Berislavić. Neke stvari se nisu do kraja odradile zbog agonije kluba. Inzistirao sam na sjednici Skupštine Škole, no to je odbijeno. Ovakvo se stanje mora prekinuti. Seniori jesu stup kluba, ali treba se posvetiti i mladeži. Sportska zajednica je mnogo pomogla klubu. Da Škola nije dobro radila ne bi 30 djece otišlo u Karlovac. Na Skupštini kluba u ožujku sam bio prozvan. Svi znate u kakvoj sam situaciji preuzeo klub. Bio sam prozvan oko kredita. Mogu svakome pogledati u oči i bojim se samo Boga. Moglo je biti bolje, ali kredit nije bio moja inicijativa. Gospodin Kasun je sve znao, ja nisam radio samostalno. To me povrijedilo. Da sam bio prisutan na sjednici u ožujku demantirao bih, ali to sam učinio putem KAŠonline. Da nije bilo pomoći izvana bilo bi problema, no to je bilo u mandatu Antuna Kučića. Na kraju prvenstva 2009./10. bio sam možda previše dosadan gradonačelniku. Rekao sam da ne smijemo spavati i moramo raditi jer klub ne može tako funkcionirati. Sigurno se moglo puno bolje. Ja sam trebao prilikom preuzimanja kluba podvući crtu i ne plaćati dugove prijašnje Uprave. Kritizirali su me zbog povlačenja juniora i kadeta iz 4. HNL. No, sudjelovanje u toj ligi je tražilo financijska sredstva, a tada me za prijevoz spasio moj prijatelj Davor Vidmar. Gospodin Kasun je znao cijelu situaciju i žao mi je što nisam mogao primiti mandat direktno od njega, ali nisam bio u mogućnosti. Mislio sam da mi je zbog toga vratio lopticu u ožujku.

Kasunov odgovor Radinoviću:
– Kod svojih izjava iz ožujka stojim. Mislim da nije bilo korektno da si odstupio u ovakvoj situaciji. U jesen je trebalo sazvati Izvanrednu skupštinu. Loša je politika ako je sve bilo usmjereno na grad. Odgovornost je na Izvršnom odboru, a ako on to ne može mora se maknuti. Blokadu računa moraju riješiti tijela u klubu. Kučić je odgovoran jer je predsjednik, iako je odustao prije nekoliko mjeseci. Trebate potencirati sjednicu Skupštine kluba, a mi sad tražimo rješenje da ne stane nogomet u Dugoj Resi. Ako idemo na osnivanje novog kluba on nema uvjete za 1. ŽNL zbog premalog broja selekcija. Ovako bi samo Škola ušla u natjecanje.

Za riječ se javio i Božidar Govek, član Izvršnog odbora kluba osnovanog 1929. godine:
– Ovo je monolog gospodina Kasuna. Ne znam od kuda mu hrabrost da nas u Izvršnom odboru proziva za nerad. Mi smo krivci, a na sjednice nas je dolazilo najviše pet. Onda su nam poslani gospoda Bošnjak i Furač. Mi sa sredstvima nismo bili upoznati i radili smo koliko smo mogli.

Onda je Kasun još jednom naglasilo da Izvršni odbor nije osigurao potrebna sredstva, a sljedeći za govornicom bio je tajnik kluba Antun Aršulić od kojeg je Govek zatražio da objasni funkcioniranje kluba:
– Ja ne znam kako ti nije bilo jasno funkcioniranje kluba kad smo zajedno u njemu 3-4 godine. Niti jedan predsjednik nije mogao voditi klub kako je htio jer je bio veliki manjak financijskih sredstava. Svaki Izvršni odbor se oslanjao na grad, a klub je izvuklo četiri ili pet ljudi. Predsjednik je otišao. Treba biti Skupština kluba gdje će se sve reći.
Kratak i jasan je bio Tomislav Kaurić, koji je postavio pitanje što se radi s novcem od članarina, a Kasun mu je odgovorio da se tim novcem plaćaju treneri i ostali troškovi. Nije bilo zainteresiranih za daljnju raspravu pa je predsjedavajući dao na glasanje prijedlog da se Škola nogometa “Duga Resa” preimenuje u Nogometni klub “Duga Resa 1929″, što je jednoglasno prihvaćeno.

Donošenje novog Statuta
Kasun je pročitao prijedlog prema kojem svaki član Izvršnog odbora ima obvezu tijekom godinu dana osigurati tisuću eura, dok je svaki član Skupštine dužan osigurati tisuću kuna. Izvršni odbor počinje rad sa 11 članova, ali u svakom trenutku je moguće primiti u punopravno članstvo svakoga tko želi pridonijeti s tisuću eura. Tko ne ispuni obvezu neće moći sudjelovati u radu Skupštine. Kasun je bio jasan:
– Tko želi pridonijeti neka dođe i na idućoj sjednici promijenit ćemo Statut. Daj Bože da bude i 50 članova u Izvršnom odboru.
Novi Statut je prihvaćen uz 16 glasova za i jednim suzdržanim.

Izbor predsjednika, Izbor Izvršnog i Nadzornog odbora te Stegovnog suda
Prema riječima Marka Benića po dogovoru s Gradom i obrtnicima kandidat za novoga predsjednika je Josip Kasun. Prijedlog je podržalo 15 skupštinara i tako je predsjednik Zajednice sportova grada Duge Rese postao i predsjednik Nogometnog kluba Duga Resa 1929. Dvojica skupštinara su bila suzdržana.
Predsjednik je za članove Izvršnog odbora predložio Marka Benića, Dragu Polovića, Denisa Barešića, Dražena Babića, Dubravka Draganjca, Janka Matuzića, Branka Jakovića, Miju Lorkovića, Milu Flanjka i Nikolu Musa. Naravno, 11. član je Josip Kasun. Još jednom je potvrdio da oni moraju u godinu dana pridonijeti s tisuću eura i da se broj članova u svakom trenutku može povećati. Prijedlog je jednoglasno prihvaćen.
Sa 16 glasova za i jednim suzdržanim u Nadzorni odbor izabrani su: Kristina Luketić, Nada Živčić i Saša Lenard.
Izbor Stegovnog suda bio je jednoglasan: Branko Šavor, Damir Brcković i Marijana Matešić.

Damir Radinović je spomenuo stanje tribine, koja je nepokošena. Naglasio je da je još u svome mandatu namjeravao betonirati klupe, ali to nije bilo prihvaćeno. Također je dodao kako se ne smiju događati nezgode poput slučaja u kojem je nedavno klupa pala na nogu čovjeka koji je došao na utakmicu. Toj je sceni svjedočio i autor ovog teksta. Kasun je odgovorio da će se to riješiti nabavljanjem trimera i dodao da je Komunalno poduzeće stopiralo košnju s obzirom na dugove.

Zaključak
I što sad? Donijete su odluke koje će u svakom slučaju biti povijesne, vrijeme će pokazati dali pozitivno ili negativno. Nema nikakve dileme da je Josip Kasun odličan izbor za prestanak agonije. Njegov plan o obveznom financijskom doprinosu svih članova kluba zaista je revolucionaran, kako je i sam rekao. Klub bi tako trebao ostvariti najmanje 11 tisuća eura i 32 tisuće kuna prihoda, što je sjajno ako bude ostvareno.
Također treba upozoriti na još nešto. U hitnom, ali zaista iznimno hitnom roku potrebno je na stadionu izvjesiti novu zastavu jer je dosadašnja u zaista sramotnom stanju.
Novi trener seniora je Goran Jurković, koji je u prvom mandatu u Dugoj Resi imao vrhunske rezultate. Plan je plasman u viši rang u roku od dvije godine, a za početak priliku će dobiti igrački kadar iz starog kluba. Vrijeme će pokazati koliko je cjelokupan plan dobar, ali sigurna je jedna činjenica – ljubitelji nogometa u Dugoj Resi po prvi puta nakon završetka sezone 2005./06. imaju razloga za zadovoljstvo.

Goran Tomičić

KARLOVAC – U sjeni burnih zbivanja u Teniskom klubu Karlovac oko proslave 100. obljetnice, igranja prve momčadi u Drugoj ligi i kultnog turnira teniskih veterana „Bruno Majoli“ gotovo nezapaženi bili su nastupi druge momčadi u Trećoj hrvatskoj ligi centar A.

Izabranici kapetana Matije Glazera s pet pobjeda i tri poraza zauzeli su 3. mjesto među devet sastava. Pobijeđeni su na startu tenisači TK Zaprešić sa 7:2 što je domaćoj ekipi donijelo tri boda i ulilo samopouzdanje. Uslijedile su potom još četiri pobjede u igri s ekipama teniskih klubova : Vrbovec, Chromos, Purger, i Novska. U ostala tri susreta poraženi su od sastava TK Ponikve II,TK Bojan iz Samobora i HTK Zagreb II.

Za karlovačku drugu vrstu igrali su veterani Zdenko Hoppe i Siniša Gorup, seniori Matija Glazer, Marko Višnjić, Tomislav Poljak, Branko Čačić i Marin Mikša, te juniori Libor Hrestak, Dino Sudac, Đani Pašić i Antonio Knezović.

Želimir Prpić

ZAGREB – XI. Olimpijski festival europske mladeži EYOF Trabzon 2011. održat će se od 24. do 29. srpnja 2011. u turskom gradu Trabzonu. Ljetno izdanje EYOF-a višesportsko je natjecanje u kojem sudjeluju mladi sportaši u dobi od 13 do 18 godina iz 49 europskih zemalja članica Europskih olimpijskih odbora (EOC).

Na programu EYOF-a nalaze se atletika, biciklizam, gimnastika, judo, plivanje i tenis od pojedinačnih, te košarka, odbojka i rukomet od ekipnih sportova.

Hrvatska sportska delegacija broji 86 članova, od čega 61 sportašicu i sportaša te 25 službenih pratećih osoba (treneri, vođe ekipa, tehničko osoblje te suci). Hrvatski sportaši nastupit će u osam sportova – atletika, gimnastika, judo, biciklizam, plivanje, tenis, košarka (Ž) i rukomet (M).
Ceremonija svečanog otvaranja na rasporedu je 24. srpnja, a natjecanja počinju u ponedjeljak 25. srpnja. 

Hrvatska je svoj nastup na X. ljetnom EYOF-u održanom u Tampereu 2009. završila s tri osvojene medalje, dvije bronce i srebrom, ali i vrlo kvalitetnim rezultatima u pojedinačnim sportovima.

Glavni cilj Olimpijskog festivala europske mladeži je edukacija mladih kroz sport, prihvaćanje i poticanje olimpijskih ideala, sportske etike, fair-playa i tolerancije te razvoj sporta i prijateljstva. Svakako je to prilika mladim sportašima za stjecanje iskustva neophodnog za daljnji nastavak njihovih sportskih karijera. Mnogi danas uspješni hrvatski vrhunski sportaši bili su sudionici dosadašnjih EYOF-a, kao što su Duje Draganja, Milan Kotur, Marin Premeru, a medalje su još osvajali i košarkaši, odbojkašice i brojni drugi.

Hrvatska delegacija put Trabzona kreće u subotu, 24. srpnja 2011.

HOO/ M. Sentđerđi

KARLOVAC – Seniorska ekipa TKD Karlovca vratila se s desetodnevnih priprema u Crnoj Gori, iz mjesta Žabljak na Durmitoru. Tamo su provodili pripreme zajedno s ekipama iz Italije, Luxemburga, Slovačke, Srbije i Crne gore.

U utorak, 19. srpnja, u dvorani Taekwondo kluba Karlovac na Rakovcu održana je klupska svečanost na kojoj je uručen poklon-nagrada članici kluba Tadei Beršinić povodom osvajanja srebrne medalje na Europskom kadetskom prvenstvu u Gruziji.

KAŠonline

Protekli se vikend 38 karlovačkih i dugoreških planinara, članova PD Dubovac i PD Vinica, popelo na vrh Triglava. I nije to baš neka posebna vijest jer je do sada na vrhu Triglava bilo podosta karlovačkih planinara, pojedinaca. Zapravo je vijest to što je na vrh Triglava prvi puta došla grupa planinara iz naša dva spomenuta grada. Ovim je usponom na neki način i oboren svojevrsni planinarski rekord za prosječne planinare. Naime, u jednom je danu grupa planinara savladala visinsku razliku od 1650 metara nadmorske visine. Startali su sa 850 metara i završili na 2514 metara. Drugog dana se grupa od 35 planinarki i planinara uspela na najviši vrh Slovenije (2864 metra) a samo ih je troje odustalo.

Ovime je na simboličan način obilježeno 128 godina organiziranog planinarenja, 88 godina Planinarskog društva Dubovac, 53 godina karlovačke zaobilaznice i 28 godina Dubovačkog planinarskog puta.

Deveti na svijetu osnovali planinarsko društvo

Hrvatsko planinarstvo ističe se u obitelji tjelesne kulture kao grana s izraženom kulturnom nadgradnjom, raznolikošću i širinom djelovanja. Uz planinarstvo, alpinizam, športsko penjanje i ekspedicionizam ono obuhvaća još i speleologiju, planinarsko skijanje, izletništvo. U znanstvenom pogledu planinari su bili prvi istraživači nepoznatih područja Gorske Hrvatske, a ni danas im nemaju premca u istraživanju podzemnog reljefa Dinarskoga gorja. Hrvatsko planinarstvo u svjetskim razmjerima ističe nekoliko povijesnih činjenica i neobičnosti koje svijetu nisu dovoljno poznate. Unatoč tome što u Hrvatskoj nema nijednog vrha višeg od 2000 metara, deveti su narod na svijetu koji je osnovao planinarsko društvo, iste 1874. godine kad i Francuzi.

Poslije Petra Zoranića – Ninjanina, Hrvata koji je 1536. napisao prvu planinarsku knjigu na svijetu (»Planine«, tiskane u Veneciji, 1569. godine), nakon nekoliko stoljeća kulturnog zastoja, Ilirski je preporod ponovno počeo buditi smisao za duhovne vrijednosti, zanimanje za vlastitu domovinu i za upoznavanje njezinih ljepota. U tom razdoblju, u kojem još uvijek ne možemo govoriti o pravim planinarima nego tek o njihovim pretečama, izveden je prvi poznati penjački pothvat u povijesti našega planinarstva.

Karlovačko planinarstvo s najdužom tradicijom

Prof. dr. Željko Poljak, autor najznačajnijih publikacija o hrvatskom planinarstvu, svojevremeno je karlovačkim planinarima podijelio sjajne komplimente kakve dosad nismo čuli. Naglasivši čak i to da su Karlovčani preskromni te da Hrvatska jako dobro zna za karlovačko planinarstvo. Evo i zašto? Nije mala stvar što su Karlovčani prvo planinarsko društvo osnovali još davne 1898. godine. Karlovačko planinarstvo ima tako najdužu tradiciju u Hrvatskoj, između ostaloga ponajviše zahvaljujući i Dragojli Jarnević, prvoj hrvatskoj alpinistkinji koja je u tome pretekla čak i muškarce, a koja se još u 19. stoljeću, 1838. godine, penjala na Martinščak. Svjetski je kuriozitet i da je prvi hrvatski penjač bila žena – Dragojla Jarnević (1812.-1875.) iz Karlovca, učiteljica i književnica. Najzanimljivija je bila njezina želja da se uspne kroz stijenu, još k tome u doba kad u svojoj sredini za takav pothvat nije mogla naći istomišljenika ni među muškarcima. Ipak je 1843. nagovorila jednoga svog znanca da je prati na usponu kroz stijenu Okića u Samoborskom gorju, danas poznatu kao penjačko vježbalište naših alpinista.

Nadaleko poznati po speleologiji

Puno je KA-planinara s kojima je prof. Poljak u svojoj dugogodišnjoj planinarskoj aktivnosti radio, među ostalima i s pokojnim Ivom Ottom i Zvonkom Plevnikom. S Karlovčaninom Zvonimirom Kellerom, za kojeg tvrdi da je jedan od njegovih najmarljivijih suradnika, radio je na časopisu «Hrvatski planinar». Večeslav Holjevac, Karlovčanin koji je bio vjerojatno jedan od najboljih gradonačelnika u povijesti Zagreba, deset godina je bio na čelu HPS-a, kojeg je, usput, s uspjehom vodio. Da je Karlovac kolijevka planinarstva u Hrvatskoj vidi se i po tome što u Karlovcu ima nekoliko planinarskih društava. Karlovčani su nadaleko poznati po speleologiji, a u čemu su najdalje otišli. Jedan od najistaknutijih karlovačkih speleologa je Neven Bočić, asistent na Geološkom fakultetu u Zagrebu i unuk nekadašnjeg planinara, bliskog prijatelja Večeslava Holjevca, Branka Priselca, pokretača zagrebačkog športskog lista IFN. Tu je i CEIK «Braća Seljan» koji se bavi istraživačkom djelatnošću. CEIK-ovac Mladen Kuka koji se davno razišao s PD Dubovac. Ipak je 30 godina proveo u Društvu, a što nije mala stvar. Pritom je educirao mnoge planinare, vodio i organizirao ekspedicije PD Dubovac, između ostaloga i prvu karlovačku ekspediciji «Killimanjaro 1979.», još uvijek najpoznatiji ekspedicijski pothvat karlovačkih planinara.

Hrvatski planinari u svijetu

Hrvatski planinari istražili su nekoliko jama dubljih od tisuću metara, među njima Lukinu jamu na Velebitu koja je tada po dubini bila deveta na svijetu. Splitski alpinist Stipe Božić dva puta je nogom stao na najviši vrh svijeta, a uz to je osvojio najviše vrhove svih kontinenata te o tome napisao knjigu »Sedam vrhova« i snimio TV-seriju. Godine 1991., kada je Hrvatska primljena u Međunarodnu federaciju planinarskih saveza (UIAA), bila je na 10. mjestu po broju članova, a Hrvat Ivica Piljić vodio je u početnom razdoblju Međunarodnu komisiju športsko-penjačkih udruga. Na Antarktici postoji vrh Hrvatska, u Andama Zagrebački smjer u stijeni Huandoya, u norveškim stijenama Velebitfjeld, u afričkoj stijeni Kaga Tong smjer Croatica – tako su ih nazvali hrvatski penjači koji su tamo prvi stali svojom nogom.

Konačno, prvi hrvatski promicatelji zaštite prirode kod nas bili su mahom planinari i njihovu nastojanju treba zahvaliti osnivanje naših prvih nacionalnih parkova i prirodnih rezervata. Zahvaljujući emotivnom pristupu, planinari se do najnovijeg vremena beskompromisno opiru gospodarskim posezanjima za planinskom prirodom i najbolji su saveznici suvremenom ekološkom pokretu.

KARLOVAC – Tridesetdvogodišnji Karlovčanin Kristijan Ljubanović je točno već deset godina igrač prvoligaških klubova. Nakon Hrvatske igra u Sloveniji, Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj. Trenutno je, još samo ovaj tjedan, na odmoru u Karlovcu a nakon toga odlazi na pripreme za njegov novi klub kojemu je nedavno pristupio –  švicarski prvoligaš Amicicia Zürich (bivši Grasshoper). Ugovor je potpisao do 2013. godine. Pored Ljubanovića u prvoj ligi Švicarske za Thun igra Hrvat Borna Franić.
– S još jednim suigračem najstariji sam igrač u momčadi te svi očekuju od mene da ću mlađim igračima pomoći iskustvom, ali  i savjetima treneru Walteru Mülleru.

Cilj mu je da nakon ovoga ugovora sklopiti još jedan ugovor do 2015. godine nakon čega bi prestao s aktivnim  igranjem:
– Najvažnije mi je da me posluži zdravlje i da me zaobilaze povrede. Ne razmišljam o trenerskom pozivu, ali možda se nešto promijeni nakon što prestanem igrati. No, ipak bi se više htio posvetiti obitelji jer sada živim odvojeno (oženjen Karlovčankom Ivana) koja radi kao pravnica u jednoj karlovačkoj tvrtki i nema namjeru ostaviti posao u Hrvatskoj, pa zasad teško mogu nešto obiteljski planirati.

Zašto onda toliko seljakanja iz kluba u klub. Zašto se ne vratiš kući? 
– Za mene vrijede, i zato ih još uvijek prihvaćam, dobre ponude kojih dobivam jer mislim da mogu igrati u prvoj ligi. Pored toga, najveće, najvrednije iskustvo koje sam stekao igrajući proteklih deset godina u inozemstvu je to što sam naučio tečno govoriti Njemački jezik, a i stekao sam jako puno prijatelja s kojima održavam kontakte. Kroz igranje u stranim klubovima uvidio sam kako je velika razlika u organizaciji i svemu ostalome između naših klubova u Hrvatskoj i u inozemstvu. Zapravo tek kad dođeš negdje drugdje onda uvidiš koliko smo slabo organizirani. Na primjer, sad kad se vratim u Švicarsku tamo će me dočekati, smještaj, hrana, oprema, prijevoz… Tamo sam potpuno koncentriran na ono što radim, na rukomet, i o ničemu drugome ne brinem i razmišljam osim o rukometu. Zbog toga previše i ne pratim rukomet u domovini i u Karlovcu. Kad se nađem s rukometašima onda nikad ne pričamo o rukometu. Najčešće se čujem sa Ostarčevićem koji igra u Francuskoj i s Gojsovićem koji je u Njemačkoj te s karlovačkim igračima Đankovićem i Batinićem.

Najljepše igračke trenutke iskusio je, kaže, u Austriji gdje je proveo tri godine igrajući za Bregenz s kojim je dva puta osvojio prvenstvo i isto toliko puta austrijski kup. Za Bregenz je igrao Zagrepčanin Bruno Gudelj, a trener je bio Dabur Sigurssun.
– Klub je to bogatih ljudi. Svi uživaju pomažući te žive za rukomet i svog prvoligaša. Nakon svake utakmice imali smo druženje i vladala je obiteljska i ugodna atmosfera.

Rukomet igra od svoje 14. godine u Karlovcu. Iz Karlovca je na pola godine otišao u zagrebački Medveščak, zatim šest mjeseci u riječki Zamet. Dvije i pol godine nastupa za slovenske klubove Ribnicu (1,5 godina) i Kopar (1 godina). U njemačkom Göppingenu ostaje godinu dana, a u Wilhemshavenu tri godine.
– Najviše mi je žao što nikad nisam igrao za hrvatsku reprezentaciju. Svega sam par puta bio na širem popisu seniorske reprezentacije. Dok sam tri godine igrao njemačku prvu ligu (2005. – 2008.) nisu mi dali priliku da zaigram za našu reprezentaciju. Igrao samo za juniorsku reprezentaciju Hrvatske.

Marijan Bakić