Protekli se vikend 38 karlovačkih i dugoreških planinara, članova PD Dubovac i PD Vinica, popelo na vrh Triglava. I nije to baš neka posebna vijest jer je do sada na vrhu Triglava bilo podosta karlovačkih planinara, pojedinaca. Zapravo je vijest to što je na vrh Triglava prvi puta došla grupa planinara iz naša dva spomenuta grada. Ovim je usponom na neki način i oboren svojevrsni planinarski rekord za prosječne planinare. Naime, u jednom je danu grupa planinara savladala visinsku razliku od 1650 metara nadmorske visine. Startali su sa 850 metara i završili na 2514 metara. Drugog dana se grupa od 35 planinarki i planinara uspela na najviši vrh Slovenije (2864 metra) a samo ih je troje odustalo.

Ovime je na simboličan način obilježeno 128 godina organiziranog planinarenja, 88 godina Planinarskog društva Dubovac, 53 godina karlovačke zaobilaznice i 28 godina Dubovačkog planinarskog puta.

Deveti na svijetu osnovali planinarsko društvo

Hrvatsko planinarstvo ističe se u obitelji tjelesne kulture kao grana s izraženom kulturnom nadgradnjom, raznolikošću i širinom djelovanja. Uz planinarstvo, alpinizam, športsko penjanje i ekspedicionizam ono obuhvaća još i speleologiju, planinarsko skijanje, izletništvo. U znanstvenom pogledu planinari su bili prvi istraživači nepoznatih područja Gorske Hrvatske, a ni danas im nemaju premca u istraživanju podzemnog reljefa Dinarskoga gorja. Hrvatsko planinarstvo u svjetskim razmjerima ističe nekoliko povijesnih činjenica i neobičnosti koje svijetu nisu dovoljno poznate. Unatoč tome što u Hrvatskoj nema nijednog vrha višeg od 2000 metara, deveti su narod na svijetu koji je osnovao planinarsko društvo, iste 1874. godine kad i Francuzi.

Poslije Petra Zoranića – Ninjanina, Hrvata koji je 1536. napisao prvu planinarsku knjigu na svijetu (»Planine«, tiskane u Veneciji, 1569. godine), nakon nekoliko stoljeća kulturnog zastoja, Ilirski je preporod ponovno počeo buditi smisao za duhovne vrijednosti, zanimanje za vlastitu domovinu i za upoznavanje njezinih ljepota. U tom razdoblju, u kojem još uvijek ne možemo govoriti o pravim planinarima nego tek o njihovim pretečama, izveden je prvi poznati penjački pothvat u povijesti našega planinarstva.

Karlovačko planinarstvo s najdužom tradicijom

Prof. dr. Željko Poljak, autor najznačajnijih publikacija o hrvatskom planinarstvu, svojevremeno je karlovačkim planinarima podijelio sjajne komplimente kakve dosad nismo čuli. Naglasivši čak i to da su Karlovčani preskromni te da Hrvatska jako dobro zna za karlovačko planinarstvo. Evo i zašto? Nije mala stvar što su Karlovčani prvo planinarsko društvo osnovali još davne 1898. godine. Karlovačko planinarstvo ima tako najdužu tradiciju u Hrvatskoj, između ostaloga ponajviše zahvaljujući i Dragojli Jarnević, prvoj hrvatskoj alpinistkinji koja je u tome pretekla čak i muškarce, a koja se još u 19. stoljeću, 1838. godine, penjala na Martinščak. Svjetski je kuriozitet i da je prvi hrvatski penjač bila žena – Dragojla Jarnević (1812.-1875.) iz Karlovca, učiteljica i književnica. Najzanimljivija je bila njezina želja da se uspne kroz stijenu, još k tome u doba kad u svojoj sredini za takav pothvat nije mogla naći istomišljenika ni među muškarcima. Ipak je 1843. nagovorila jednoga svog znanca da je prati na usponu kroz stijenu Okića u Samoborskom gorju, danas poznatu kao penjačko vježbalište naših alpinista.

Nadaleko poznati po speleologiji

Puno je KA-planinara s kojima je prof. Poljak u svojoj dugogodišnjoj planinarskoj aktivnosti radio, među ostalima i s pokojnim Ivom Ottom i Zvonkom Plevnikom. S Karlovčaninom Zvonimirom Kellerom, za kojeg tvrdi da je jedan od njegovih najmarljivijih suradnika, radio je na časopisu «Hrvatski planinar». Večeslav Holjevac, Karlovčanin koji je bio vjerojatno jedan od najboljih gradonačelnika u povijesti Zagreba, deset godina je bio na čelu HPS-a, kojeg je, usput, s uspjehom vodio. Da je Karlovac kolijevka planinarstva u Hrvatskoj vidi se i po tome što u Karlovcu ima nekoliko planinarskih društava. Karlovčani su nadaleko poznati po speleologiji, a u čemu su najdalje otišli. Jedan od najistaknutijih karlovačkih speleologa je Neven Bočić, asistent na Geološkom fakultetu u Zagrebu i unuk nekadašnjeg planinara, bliskog prijatelja Večeslava Holjevca, Branka Priselca, pokretača zagrebačkog športskog lista IFN. Tu je i CEIK «Braća Seljan» koji se bavi istraživačkom djelatnošću. CEIK-ovac Mladen Kuka koji se davno razišao s PD Dubovac. Ipak je 30 godina proveo u Društvu, a što nije mala stvar. Pritom je educirao mnoge planinare, vodio i organizirao ekspedicije PD Dubovac, između ostaloga i prvu karlovačku ekspediciji «Killimanjaro 1979.», još uvijek najpoznatiji ekspedicijski pothvat karlovačkih planinara.

Hrvatski planinari u svijetu

Hrvatski planinari istražili su nekoliko jama dubljih od tisuću metara, među njima Lukinu jamu na Velebitu koja je tada po dubini bila deveta na svijetu. Splitski alpinist Stipe Božić dva puta je nogom stao na najviši vrh svijeta, a uz to je osvojio najviše vrhove svih kontinenata te o tome napisao knjigu »Sedam vrhova« i snimio TV-seriju. Godine 1991., kada je Hrvatska primljena u Međunarodnu federaciju planinarskih saveza (UIAA), bila je na 10. mjestu po broju članova, a Hrvat Ivica Piljić vodio je u početnom razdoblju Međunarodnu komisiju športsko-penjačkih udruga. Na Antarktici postoji vrh Hrvatska, u Andama Zagrebački smjer u stijeni Huandoya, u norveškim stijenama Velebitfjeld, u afričkoj stijeni Kaga Tong smjer Croatica – tako su ih nazvali hrvatski penjači koji su tamo prvi stali svojom nogom.

Konačno, prvi hrvatski promicatelji zaštite prirode kod nas bili su mahom planinari i njihovu nastojanju treba zahvaliti osnivanje naših prvih nacionalnih parkova i prirodnih rezervata. Zahvaljujući emotivnom pristupu, planinari se do najnovijeg vremena beskompromisno opiru gospodarskim posezanjima za planinskom prirodom i najbolji su saveznici suvremenom ekološkom pokretu.