Ove je godine NK Hajduk obilježio 100 godina – klub je to koji je stotinu godina vjeran svom „hajdučkom“ imenu. Prilagođavao se vremenu u kojem je djelovao, a kako se mijenjala država (politika) tako je prilagođavao svoj vizual, grb kluba, ali je ipak oduvijek ostao vjeran, kako svom imenu, tako i hrvatskom nacionalnom biću.
Teniski klub s Korane, kao i splitski „Bili“, ove godine također obilježava stoti rođendan (1911. – 2011.). Malo je takvih tradicija u Lijepoj našoj jer je bivši sustav nažalost slične tradicije sputavao, nije ima davao prostora za razvoj, naročito ako su odskakale nacionalno i bile „previše Hrvatski“.
Prije nepunih deset godina (9. srpanj 2001.) u „All England Clubu“ je ostvaren jedan veliki san. Bila je to četvrta sreća (nakon tri izgubljena finala; 1992., 1994. i 1998,.) za proslavljenog hrvatskog tenisača Gorana Ivaniševića koji je osvojio najprestižniji teniski turnir na svijetu – londonski Wimbledon. Bio je prvi tenisač s pozivnicom koji je osvojio Grand Slam turnir, kao 125. igrač svijeta… Pobijedio je nakon divovske i iscrpljujuće borbe Australca Patrica Raftera (6:3, 3:6; 6:3, 2:6, 9:7). Onako opušten ali spontan i iskren, prisjetivši se tih trenutaka, za jedne je novine rekao: „ Očekivali su da ću ispasti u prvome kolu pa su mi poslali dvije bijele majice za Wimbledon. Poslije svakoga meča morao sam ih prati…“, te nastavio: „ Pobijedio sam stvarno dobrog dečka, prijatelja. No, bolje da sam pobijedio ja nego Rafter. Bolje izgleda. Tog ponedjeljka nešto je bilo u zraku. Četvrt finale, četvrta meč lopta, neponovljiva atmosfera. Mislio sam da sanjam. Netko će me probuditi i reći da nisam pobijedio.“. Pobjedu je posvetio još jednom velikom športašu, pokojnom košarkašu Draženu Petroviću.
Baš je taj Goran Ivanišević, pobjednik Wimbledona, kao 11-godišnjak igrao na teniskim terenima u Vrbanićevom perivoju (od 11. – 23. lipnja 1983. na PH za 12-godišnjake, a pobijedio je Ivanišević), prijateljevao s karlovačkim igračima, dolazio u Karlovac i kao veliki čovjek i humanitarac odazivao se podržati djecu, bolesne… Posjetio je Dječji odjel karlovačke bolnice i sudjelovao u humanitarnoj akciju „Štedim i darujem“ koju su pokrenuli Karlovačka banka, Grad Karlovac i Karlovačka županija, a podržali je i svi građani Karlovca.
Goran Ivanišević je, dakle, i dio karlovačke teniske priče koja je zabilježena i u monografiji TK Karlovac. Teško da će se moći odazvati i doći u Karlovac na svečanost ali će zasigurno biti u mislima s karlovačkim teniskim prijateljima, kao što i njegovo ime ovih dana ne silazi s usana KA-tenisača. Goran nije jedini velikan o kojemu se piše u knjizi „Obrisi jednog vremena“. Spominje se još plejada poznatih imena: Iva Majoli (pobjednica Roland Garrosa), Monika Seleš, Goran Prpić, Marin Čilić i mnogi drugi.
Svečana sjednica TK Karlovac biti će održana u petak, 1. srpnja u 20 sati u hramu karlovačke kulture – Gradskom kazalištu Zorin dom, što je zasigurno vrlo primjereno mjesto obljetnici koja se obilježava. Tom prigodom biti će javnosti predstavljena i monografija pod naslovom „Obrisi jednog vremena“ – dokument kojim je Teniski klub Karlovac svu svoju aktivnost tijekom jednog stoljeća ukoričio za neka buduća pokoljenja i dakako povijest karlovačkog tenisa i KA-športa, ali i povijest hrvatskoga tenisa. Knjiga ima 284 stranice, 1473 imena, 366 fotografija i faksimila te 206 naslova.
Pokrovitelj proslave i predsjednik Organizacijskog odbora je „prvi Karlovčanin“, gradonačelnik Damir Jelić, a svoj su dolazak na svečanost u „Zorin dom“ najavili i resorni ministar Radovan Fuks, predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša, predsjednik Hrvatskog teniskog saveza Radimir Čačić i drugi. Članovi Izvršnog odbora Hrvatskog zbora sportskih novinara također će se pridružiti slavljeniku. U petak će u prostorijama kluba na Korana, a prije svečane sjednice kluba, održati svoju redovnu 3. sjednicu, a potom će se pridružiti ostalim gostima na svečanosti. Športskom novinarima biti će to ujedno i prigoda da obilježe Svjetski dan sportskih novinara (2. srpnja). Svi oni svojim dolaskom u Karlovac na proslavu tenisača zasigurno odaju priznanje i značaj 100-oj obljetnici TK Karlovac.
Članovi Teniskog kluba Karlovac puno su uložili znanja, truda i vremena da bi kompletna svečanost bila zapažena u gradu Karlovcu. Na primjer, zamislite si da netko vama blizak i drag, djed ili baka, slave stoti rođendan. Sve bi učinili da im ugodite, čestitate, poklonite neku sitnicu za pamćenje, zar ne. Eto, zato bi petak trebao biti praznik za sve Karlovčane i građani bi stoga trebali sudjelovati u općem veselju i slavlju svih športaša, bez obzira kojem klubu i športu pripadali jer, to je nešto što je više od tenisa.