U crkvi Presvetog Srca Isusovog u Novom Centru održana je Sv. misa zahvalnica za športaše grada Karlovca koju je predvodio pomoćni biskup zagrebački monsinjor Ivan Šaško u koncelebraciji s više svećenika karlovačkog dekanata na čelu s dekanom karlovačkim vlč. Norbertom Ivanom Koprivcem te povjerenikom za pastoral športaša Zagrebačke nadbiskupije trajnim đakonom Marijanom Spehnjakom. Bila je to druga misa zahvalnica za športaše grada koja je održana u Karlovcu. Prva je održana prošle godine kad su o vjeri u športu svjedočili nogometaš Dario Šimić i bivši karlovački rukometaš, a sada svećenik Matija Pavlaković. Ovogodišnji program bio je nešto drugačiji od prošlogodišnjeg. Prvo je održana tribina na kojoj su svjedočili hrvatski olimpijci, a među brojnim karlovačkim športašima na tribini u Pastoralnom centru prije euharistijskog slavlja u crkvi, nazočan je bio i karlovački gradonačelnik Damir Jelić.
Športsko područje nije neko izdvojeno područje, odvojeno i izuzeto od poštivanja moralnih vrednota. Kao javne osobe športaši nose teret i etičke i društvene, ali i vjerničke odgovornosti. Pozitivan odnos prema drugima, poštivanje pravila igre, sposobnost samokontrole, pozitivan govor, odnos prema životu, radu, novcu, obitelji primjer je, ohrabrenje i poticaj mnogima koji još uvijek traže vlastiti put i identitet. Pod pritiskom razno-raznih razmišljanja kriteriji i istinske vrednote u športu se znaju potpuno izokrenuti, a čežnja za uspjehom često pomrači um. Brojne su opasnosti na koje treba upozoriti športaše. Čovjeku se danas nažalost nudi, i u športu i u treningu, u svijetloj budućnosti, nefer igri, u nedopuštenim sredstvima, da kupiš rezultat novcem i tijelom. Samo se prvaci slave, vrijede samo pobjednici, a po poraženima se pljuje. Nutarnja borba i iskušenja vjere neprestana su i zato je potrebno ostati vjeran i nepokolebljiv i u porazu i siromaštvu. Poruka bi stoga bila: dok trčite za loptom, ne gledajte u njoj dolar, nego samo sredstvo igre koje razveseljava, potiče pravedno nadmetanje i stvara iskrena prijateljstva.
O vjeri u Boga koja im je davala snage za vrhunske športske dosege svjedočili su članovi Hrvatskog kluba olimpijaca, nekadašnji vrhunski hrvatski športaši i olimpijci:
Boksač Damir Škaro, glavni tajnik Hrvatskog kluba olimpijaca. Osvajač je brončane medalje na OI u Seulu 1988., a nastupio je i na OI u Moskvi 1980. i Los Angeles-u 1984. Osvajač je i niz odličja na svjetskim i europskim prvenstvima. U više od 450 mečeva u kojima je sudjelovao, ostvario je čak 350 pobjeda nokautom i od toga samo 12 poraza. Vaterpolist Dubravko Šimenc osvajač srebrne medalje na OI u Atlanti 1996., zlatne medalje na OI u Seulu 1988., a nastupio je i na OI Sydnejy 2000. godine te u Atheni 2004. godine gdje je bio nositelj hrvatskog stijega na otvaranju. Stjepan Tomas bivši nogometaš Dinama i Karlovca, Vicenze, Como te turskih klubova Fenerbahce i Galatasaray. Za reprezentaciju debitira 22. travnja 1998. u pobjedi 4:1 nad Poljskom. Od tad nastupa za reprezentaciju na svjetskim prvenstvima u Japanu i Južnoj Koreji, te Njemačkoj, kao i na europskom u Portugalu. Odigrao je 49 utakmica u dresu s hrvatskim grbom. Ivica Udovičić nekadašnji izvrstan rukometaš zagrebačkog Borca i Zagreba. Danas je direktor hrvatske rukometne reprezentacije koja će na Olimpijskim igrama u Londonu nastupiti s muškom i ženskom reprezentacijom.
Predvodeći misno slavlje pomoćni biskup zagrebački Ivan Šaško podsjetio je kako je cilj športašica i športaša vjernika, koji su svakodnevno svojim nastupima izloženi oku javnosti, posvjedočiti svoje uvjerenje u Isusa Krista. Oni ne smiju, dok vježbaju i trče za športskim i zemaljskim ciljevima, zaboraviti trčati i za onim nebeskim.
Na kraju je upućena i Molitva športaša koju je biskup Ivan Šaško napisao posebno za ovu prigodu:
Svemogući Bože, u svojoj si providnosti postao čovjekom, uzevši ljudsko tijelo, i davao nam neizrecivu ljubav u svome Sinu Isusu Kristu.
Njegovim rođenjem, trpljenjem i uskrsnućem naše si tijelo uresio najvećim dostojanstvom i pritrčao nam upomoć u našoj nemoći. U tebi se očitovala sva tjelesna snaga i krhkost, dubina poniženja i uzvišenost pobjede.
Hvala ti za tijelo kojim susrećem ljude, doživljavam svijest, radujem se igri i natjecanju. Hvala ti ta športske darove i sposobnosti, za vrijeme zajedništva i plodonosne zabave. Hvala za dar dana Gospodnjega, dana euharistije, obitelji i slavlja.
Hvala ti za pobjede i za poraze koji očituju ritam životnoga hoda i vode nas prema duhovnoj zrelosti. Hvala za učenje ustrajnosti i poniznosti, nesebičnosti i poštivanja protivnika.
Primi napore mojih priprema, radost i nemir mojih utakmica. Pomozi mi da u pobjedi ne zanemarim ljubav, a u porazima me prati kršćanskom vedrinom.
Udjeli mi milost da športom osposobim vjernije ti i odlučnije služiti u potrebnima, noseći radost svima koje si mi povjerio i koje susrećem na igralištu života, dok nas ne okupiš oko sebe na nebeskome postolju slave i nakon zemaljske trke daruješ vijenac vječne pobjede. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.
Još je samo jedan dan ostao do završetka 17. noćnog malonogometnog turnira Dubovac 2012. Večeras je dovršen veteranski turnir, očekivanim raspletom, iako slavljenik, Caffe bar Monaco, nije do pobjede došao tako lako. Blizu iznenađenja bili su organizatori turnira, veterani Rukometnog kluba Dubovac, koji već godinama na sličnim turnirima pokazuju kako imaju i zavidno malonogometno umijeće. Protiv njih bilo je i sve niže dobno ograničenje za “veterane” pa je tako u pobjedničkoj momčadi zaigrao i prvoligaški igrač Igor Novaković, s tek navršenih 33 godine.
Odigrane su i preostale dvije utakmice četvrtzavršnice seniorskog turnira, u kojima su prolaz u polufinale izborili EB ORO Otkup zlata i ogulinski Dinamo CB Millenium.
