Najljepši športski događaj u proteklih sedam dana na četiri rijeke zasigurno je bilo službeno otvorenje nove sportske dvorane pri Osnovnoj školi Dubovac. Sin Damira Prezelja, Antonijo Toni, najmlađi unuk tvorca malog rukometa na Dubovcu i u Karlovcu Mihajla Prezelja – Mitile, golom iz sedmerca bratiću Luki Prezelju, sinu Dine Prezelja, vrataru prvoligaške momčadi HRK Karlovac i juniorskom reprezentativcu, na simboličan je način tako svečano i službeno otvorio novu športsku dvoranu. Sve je to iz prepunog gledališta dubovačke dvorane, koja je bila prepuna i bivših Mitilinih učenika, suznih očiju promatrala supruga pokojnog Mitile, majka i baka Tanja Prezelj. U gledalištu su bili i gradonačelnik Damir Jelić, izbornik i kapetan hrvatske rukometne reprezentacije Slavko Goluža i Zlatko Horvat, i još mnogi drugi. Stariji Mitilin sin Dino zahvalio je kratko, smireno i emotivno:
– Učinili ste nam veliku čast. Ponosni smo i sretni. Športski tereni su bili njegov drugi dom i najviše je vremena provodio na njima. Sada će na neki način zauvijek biti tu.
Gradonačelnik Jelić ima najveće zasluge za taj čin. Bivši dubovački rukometaš dobro je poznavao svog trenera Prezelja. Nazočnošću je pokazao koliko je cijenio njega i njegov rad.
– I u trenucima kada je gorjela stara dvorana športski duh Dubovca pružao je jednu iskru nade kakva je upečatljiva u hrvatskom društvu i to je ono što nas drži svih ovih godina. Ovo je novi početak – rekao je osim ostaloga šef grada.
Investicija je to vrijedna tri milijuna eura te dodatnih osam milijuna kuna koja su izdvojena za otkup zemljišta.
Najlakše se kititi tuđim perjem…
Službeni prijedlog za imenovanje športske dvorane u sastavu OŠ Dubovac gradskom Odboru za preimenovanje ulica i trgova na čijem je čelu ravnatelj Gimnazije Damir Mandić, a potom i Gradskom vijeću na usvajanje, poslao je Rukometni savez Karlovačke županije i Rukometna škola Karlovac. Možda će izgledati neskromno, ali je istinito i točno pa zato to treba reći, a to su trebali uvažavati i oni koji su na otvorenju glumili predlagače i figurirali zaslužnima za taj čin! Naime, ideju i prijedlog RSK-u i RSKŽ-u za imenovanje dotične dvorane u: Sportska dvorana „Mihajlo Prezelj – Mitila“, kao i tekst dopisa, smislio je i ustupio službenim predlagačima autor ovih redaka, također jedan od onih koji je prošao rukometnu abecedu Mihajla Prezelja. Najlakše se kititi tuđim perjem… Međutim, to su usputne refleksije. Ključno jest svakako to da nije zaboravljen utemeljitelj karlovačkog malog rukometa i čovjek koji je ostavio trajni trag u tom športu, i u našem gradu.
Nastanak rukometnog kluba u „carstvu“ veslanja
Pojava i razvitak rukometnog športa na Dubovcu vezana je, bez ikakve sumnje, za veslanje. Zamisao da se u dijelu grada kojim dominira neki drugi šport, dakle veslanje, oformi rukometni klub mogla je pasti na pamet samo velikim športašima i športskim vizionarima kakav je bio Mihajlo Prezelj – Mitila koji je najzaslužniji za nastanak rukometnog kluba u „carstvu“ veslanja. Naročito je bila uspješna Škola rukometa RK Dubovac koju su zvali još i „Mitilina rukometna škola“ iz koje su od početka 60-ih do sredine 80-ih godina izašla najveća imena karlovačkog rukometa. Dakako da je rasadnik rukometnih talenata bila OŠ Dubovac u kojoj je radio Mihajlo Prezelj, iako u to vrijeme na drugoj adresi, u staroj dubovačkoj školi podno Staroga grada Dubovca i crkve Majke Božje Snježne. U kojoj nije bilo športske dvorane! Lakše je bilo kad je otvorena nova škola u Primorskoj ulici i dvorana, nažalost prekratka za rukomet. Mitila je, premda bolestan, nastavio stvarati mlade rukometašice i rukometaše istom, neslomljivom voljom. „Sedamdesetih i osamdesetih godina Dubovac je bio prvi karlovački rukometni klub. Bio je i ostalo kolijevka rukometa u Karlovcu. Spletom okolnosti primat su mu oduzeli drugi. Međutim, rukomet je posredstvom HRK Karlovac prvi šport u gradu…“ – govorio je Mitila u svom posljednjem intervjuu. Dao ga je za KAŠ 16. lipnja 1999. godine tadašnjoj novinarki Maji Purgar.
Stvorio je najbolje karlovačke rukometaše i rukometašice
Rukomet je bio njegova životna preokupacija. Dugo se odlučivao između rukometa i gimnastike, no i nakon prestanka aktivnog bavljenja gimnastikom rukomet mu je postao životno opredjeljenje. Do posljednjega dana. Stvorio je najbolje karlovačke rukometaše i rukometašice. Njegovi učenici, omladinci i pioniri, ostvarivali su najbolje plasmane na prvenstvima Hrvatske, a u Njemačkoj 1970. godine, kad su Dubovčaki predstavljali omladinsku reprezentaciju Jugoslavije, osvojili su prvo i drugo mjesto. Mihajlo Prezel j- Mitila iznimno je zadužio karlovački i nadasve dubovački rukomet. Naravno da je proglašen počasnim članom RK Dubovca. Sada, eto, i nova dvorana nosi njegovo ime tako da se Mitilin mit ne gasi, dapače!
Na kraju podsjetimo još da je ovo treće športsko borilište u gradu koje je dobilo ime bivšeg karlovačkog športaša. Prvo je nogometni stadion na desnoj obali Korane prozvan: Nogometni stadion „Branko Čavlović – Čavlek“, potom je Športski centar u Gornjeg Mekušju ovoga ljeta nazvan po Vladimiru Tvrdiniću i sada športska dvorana na Dubovcu. Ako Bog da biti će toga još…
U posljednjoj utakmici prije zimske stanke, rukometaši Karlovca u pravoj su ekshibiciji svladali varaždinski Varteks di Caprio s čak 47:22! Bila je to utakmica protekla u istovremeno lijepoj i sjetnoj atmosferi, na kojoj su se karlovački ljubitelji rukometa još jednom oprostili od Miroslava Mišića – Minga, dugogodišnjeg rukometaša, rukometnog i nogometnog djelatnika i zaljubljenika u grad Karlovac i karlovački sport, nakon poslijepodnevnog posljednjeg ispraćaja na dubovačkom groblju. U više navrata skandirali su Gademzi Mingu, pozdravivši i dio njegove obitelji na tribinama, sina Matiju i brata Ivicu, a pljeskom se pridružila cijela dvorana.
