
Razgovarajući neki dan s jednim prijateljem, poznatim i dugogodišnjim športskim djelatnikom iz Karlovca koji me zamolio da ostane anoniman, požalio mi se da već duže vrijeme nikako ne može dobiti niti kune donacije, nikakve potpore za svoju klub: „Gdje god sam došao, a obišao sam desetak tvrtki gdje imam i dobra poznanstva, rekli su mi da su već dali za NK Karlovac i da više nemaju slobodnih sredstava“. To znači da ove godine većina športskih udruga grada može samo sanjati o donacijama od gospodarstva te da ih zbog toga očekuje vrlo teška financijska godina.
Dogodilo se upravo ono što smo nebrojeno puta komentirali i u ovoj kolumni a to je da će kad-tad na naplatu doći to što su prisutni nerealni apetiti kad je riječ o nogometnom prvoligašu s Korane jer nemamo dobro pripremljenu organizaciju i logistiku za takvo što, kamoli financijskih mogućnosti za skup projekt kakav iziskuje prvoligaški nogometni klub.
Karlovački prvoligaši – odbojkaši, rukometaši i bejzbolaši sa znatno manjim troškovima natjecanja muku muče kako bi preživjeli iz mjeseca u mjesec. Podsjećam da je na početku prošle godine u raspodjeli sredstva preko KŠZ proporcionalno smanjeno svim članicama kako bi se namaknula neka „sića“ NK Karlovac kojemu su ta iznuđena sredstva bila dovoljna tek za mjesec dana preživljavanja. S druge strane pak klubovima bi ti novci, ta „sića“, itekako pomogla. Na učestale prigovore udruga koje su potom stizale vodstvu KŠZ-a, saznajemo kasnije da su iz NK Karlovac rekli da će KŠZ-u vratiti ta sredstva jer ne žele da ostali šport ispašta zbog nogometa. Nismo čuli da je itko iz Uprave KŠZ-a tomu prigovorio, a to i ne čudi jer u gradskoj „športskoj vladi“ uglavnom sjede „najbolji stranački ljudi”.
S druge strane, komentirajući intervju kojega je RM dao predsjednik NK Karlovac koji je na toj dužnosti tek dva mjeseca, ljudi se ne mogu načuditi njegovoj samouvjerenosti i optimizmu. Kako bi se zaštitio od možebitnih prigovora gospon “predsjednik pjesnik” voli istaći da je naslijedio dug od 8,0 milijuna, da je klupski proračun za ovu godinu 12, 5 milijuna a rashodi 12,1 milijuna kuna. To i nije neka novost kad se zna da je to svojevrsna javna tajna. Za kratko vrijeme kako je na čelu kluba pohvalio se i da je već uspio sanirati 2,0 milijuna kuna.
Međutim, zaboravio je isto tako reći da je za klupski minus dijelom zaslužan i “vizionar” iz Tuš. Cerovca koji je „amenovao“ projekt nogometnog prvoligaša a danas gubitaša, ali zato nije zaboravio pohvaliti da je upravo „vizionar“ najzaslužniji lobist kluba. Ako se ulazi u tako skup projekt onda bi taj koji ga podržava i proklamira trebao znati koliko sve to skupa košta, da li je u stanju i odakle financirati ga. Po tome Pamić i igrači nemaju tako velike zasluge pa je moguće da je umjesto njih „vizionar“ zabijao golove i tresao protivničke mreže, osvajao bodove.
Pohvalio se da će do početka sezone klub imati glavnog sponzora te da vodi ozbiljne pregovore s nekoliko renomiranih kompanija. Daj Bože da tako i bude jer bi to onda značilo i oslobađanje pritiska svih ostalih športskih udruga u gradu. Zatražio je 100 dana poštede te najavio ako ne uspije u toj svojoj nakani da će podnijeti ostavku. To je lijepa reklama, a na čiji račun.
Najviše prihoda planiraju prikupiti od prodaje igrača, sponzora i od donacija gradskih tvrtki. „Raspjevani predsjednik” je samouvjeren da će uspjeti sanirati dubioze obznanivši javno da će i ove godine gradske tvrtke klubu „inkasirati“ i do 250 tisuća kuna, ma što god si drugi o tome mislili. Opravdanje za to vidi u tome da je u brendiranju Karlovca upravo NK Karlovac prepoznat kao jedan od simbola grada pa je zato u njega vrijedno ulagati.
Ne da NK Karlovac nije neka vrsta športskog branda grada, ali ovom je izjavom predsjednik omalovažio sve one primjerne športske udruge koje su godinama, pa i duže od NK Karlovac, istinski športski brand Karlovca, poput rukometa koji je prvoligaš od 1992. i 30-ak godina je prvi šport Karlovca, ili odbojkaša koji su u prvoj ligi još od ranije, bejzbolaša – višestrukih prvaka države i pobjednika domaćeg i međunarodnog kupa, tenisača koji ove godine obilježavaju 100-tu obljetnicu, a da o pojedincima iz atletike, veslanja, gimnastike i borilačkih športova koji su bili, a neki su i danas pravi promotori grada, ne i govorimo.
“Bubnuo k’o Maksim po diviziji i ostao živ”, znale bi na to reći moje stare Dubovčakinje! Očito je da predsjednik jako malo zna o karlovačkom športu jer je za njega šport samo nogomet, pa mu onda i ne treba zamjeriti. Nije niti čudo što onda svaka njegova izjava izaziva revolt javnosti. Nedavno imenovanje glasnogovornice kluba moglo bi mu uvelike pomoći, pod uvjetom da ona zna raditi taj posao, a ako ni zbog čega drugoga onda sigurno zbog toga što bi javnost mogla biti pošteđena izjava poput najnovije koji je to šport najbolji brand Karlovca.
No, ono što je skroz bahato je to da će se klub i dalje financirati na račun poreznih obveznika, iz proračuna grada i gradskih tvrtki, bez obzira na sve poteškoće i skupoće koje danas pritišću građane koji već plaćaju skuplju vodu, struju, komunalije i štošta još drugoga. Za NK Karlovac očigledno mora biti novca jer je on više od branda grada, on je promocija stranke i njenih članova koja preko uspjeha nogometaša skriva svoju nesposobnost.
Evo još jednog bisera! Neagilna Uprava na čelu s „predsjednikom pjesnikom“ je zbog neprofesionalnosti i nemara napravila neshvatljiv propust zaboravivši službeno zatražiti prvoligašku licencu jer je rok za podnošenje molbi istekao 31. siječnja. Posljedica je to i čestih prevrtanja u Upravi i čelnim mjestima u klubu. Manje je bitno tko je napravio propust već je bitno kako će trojac – Turković, Marčetić, Mejašić… razriješiti taj gordijski čvor? Čelnici HNS-a bi im mogli u konačnici progledati kroz prste i izdati im taj prijeko potreban papir kako im ne bi prigovorili da im se osvećuju jer su u izborima za predsjednika nogometne organizacije podržali poraženog a ne pobjednika. Ako tako bude, a vjerujemo da će zaista tako i biti, onda je to još jedan u nizu poraza aktualne vodeće garniture kluba iz Mekušanskog polja.
Ne ispuni li gospon predsjednik i zahtjeve igrača koji su sve učestaliji, moglo bi se dogoditi “biti ili ne biti… ” a samim time bi i nastavak prvenstva mogao postati vrlo neizvjestan. Na kraju, svima u gradu bi imponiralo kad bi se NK Karlovac pored igračke stabilnosti koju ima zahvaljujući treneru i igračima još financijski i organizacijski ustabilio, kad bi imao veću posjetu pa čak i prihod od ulaza, kad bi konačno postao ono čemu vjerujemo i teži, a to je istinski športski brand grada – klub primjeran rangu u kojem se natječe… Da li je to u ovakvim okolnostima i s vodstvom kojega ima uopće moguće?!