Nakon 20 godina motokros se možda vratio u grad na četiri rijeke i to na način koji je nadmašio sva očekivanja poklonika ovog športa. Dakako da se nije, niti se mogao, vratiti na stazu u Šancu gdje je prije 50 godina započeo svoju športsku priču, niti na stazu svjetskog glasa podno Starog grada Dubovca, kao ni na stazu Slunjska Brda gdje se s Dubovca preselio. Vratio se na novu karlovačku motokros stazu u Logorištu, nekadašnji tenkovski poligon JNA,  o kojoj se do ove utrke vrlo malo znalo. Ne treba sumnjati da će, ako se riješe vlasnički odnosi zemljišta na kojem je staza, Karlovac vrlo brzo ponovno biti na motokros karti, postati domaćin i organizator službenih domaćih i međunarodnih utrka. Za organizatora ovogodišnje utrke, Moto klub 4 rijeke, itekako je važno da su dobili potporu gradskih vlasti, a pomoć im je pružila i Općina Barilović kao i Vodoprivreda i Ceste iz Karlovca, te još niz privatnih tvrtki. Zato je ovo što se dogodilo na Logorištu  svojevrsni povratak otpisanih.

Poneki „motokrosljubci“ su na utrku na Logorište krenuli i s malo nevjerice. Kad je sve to skupa završilo svi nazočni, a bilo ih je (ne)očekivano jako puno, oko 1300, bili su doslovno oduševljeni izgledom i preglednošću staze koja je dugačka 1650 metara. Naime, zbog konfiguracije zemljišta, kvalitetnija je podloga na kojoj se voze utrke pa je gotovo nemoguće da se zbog nevremena otkazuju vožnje. Štoviše, upravo zbog takve staze većina vozača iz Hrvatske već duže vrijeme dolazi trenirati u Logorište.

Sve u svemu, bilo je to prekrasno poslijepodne na Logorištu. Štoviše, događaj je imao i svoju humanitarnu komponentu jer je sav prihod od ulaznica, oko 15.000 kuna, namijenjen liječenju petogodišnjeg Dugorešanina Ivana Galovića, oboljelog od leukemije.

Vozilo se u sedam klasa, ali dva puta u po četiri utrke, jer su po dvije klase bile spojene zbog manjeg broja vozača. Nastupio je motokros as Nenad Šipek, aktualni prvak Hrvatski i naš najbolji motokrosist. Pobijedio je u obje utrke, usput prikazavši i par ekshibicijskih skokova oduševljenoj publici. Na utrke Open klase odazvali su se brojni vrhunski vozači iz Hrvatske, Slovenije i BiH. Došao je i Goran Gorički, nekadašnji as, koji je na kraju karijere i kojemu bi utrka na Logorištu mogla biti oproštajna utrka jedne prekrasne športske karijere.

Karlovčani su nastupili u klasi Kup 250 a ukupni pobjednik je Ivan Vrbančić iz domaćeg kluba organizatora, MK 4 rijeke, a malo je nedostajalo da u klasi Kup 650 isto ponovi i Janko Martinac koji je premoćno osvojio 1. mjesto u jednoj utrci, ali je u drugoj odustao zbog problema s motorom.

Motokros u Karlovcu je prije 50 godina bio najpopularniji šport, popularniji i od najvažnije sporedne stvari na svijetu – nogometa. Značajno razdoblje djelovanja športske sekcije AMD Karlovac započelo je 1961. godine kad se u Hrvatskoj javljaju prvi jahači na „čeličnim konjima“, a među njima su i Karlovčani. Prva iskustva stjecali su na četrnaestodnevnim pripremama u Zagrebu i na Sljemenu, a prvi trener je bio Branko Knežić iz Zagreba. Nakon toga 18 pionira ovoga športa, među kojima i prvi karlovački vozači motokrosa, Miroslav Blejc i Josip Mikšić, nastupaju u prvoj utrci u Hrvatskoj na zagrebačkom hipodromu gdje Blejc osvaja pehar za 2. mjesto. Nakon Zagreba karlovački motokrosisti vježbaju na stazi u Šancu pored Ruskog puta gdje je u lipnju 1961. održana i prva karlovačka utrka za republičko prvenstvo. Bila je to ujedno prva motokros priredba u gradu koju je došlo gledati čak 8000 građana. Direktor utrke bio je tadašnji predsjednik AMD Karlovac Zvonko Plevnik, otac poznatog karlovačkog novinara i kolumniste Danka Plevnika. Posljednje motokros natjecanje u Šancu održano je 1967. godine nakon čega utrke sele podno Dubovca.

Za dubovačku motokros stazu govorili su da je bila najatraktivnija na svijetu a otvorena je 21. svibnja 1967. pred oko 15000 gledatelja, utrkom za državno prvenstvo u kojoj je pobijedio Karlovčanin Leno Šoštarić. Staza je bila dugačka 1816 metra. Na toj su stazi održane dvije a na Slunjski brdima još dvije utrke za Svjetsko prvenstvo u klasi 250 ccm. Zbog zaštite gradine Dubovac i njene okolice na zahtjev Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture bila je to posljednja velika utrka na ovoj izuzetnoj stazi za motokros. Nakon toga motokros seli na Slunjska brda. Izvršno vijeće Skupštine općine Karlovac odlučilo je da se kupi zemljište na Slunjskim brdima za novu stazu. Potkraj travnja 1975. državni prvak Leno Šoštarić je simbolično počeo radove na novoj stazi. No, staza na Slunjskim brdima nikad nije bila atraktivna kao dubovačka.

U vrijeme kad se na Dubovcu vozio motokros autor ovih redaka išao je u ondašnju Osnovnu školu „Janko Mendiković“ (danas OŠ Dubovac) podno crkve Majke Božje Snježne. Ima jedna zanimljivost iz tog vremena koju, vjerujem, niti jedan moj vršnjak do danas nije zaboravio. Mi, djeca, učenici te škole, jedva smo dočekali da započnu treninzi Lene Šoštarića. Zašto? Zato što su nas tada nastavnici puštali kući jer je od buke nemoguće bilo održavati nastavu. Start utrka bio je na crvenom pijesku, mjestu gdje se sada nalazi crkva Sv. Josipa. Osiguranje staze bilo je jako dobro ali nedovoljno dobro za nas dubovačku djecu – za staze, rupe i prolaze koje smo poznavali bolje od čuvara ulaza jer smo cijelo djetinjstvo proveli igrajući se rata u šumici podno Crkve i Starog grada gdje su se održavale motokros utrke. Da i ne govorimo o velikoj dječjoj znatiželji kad su na Dubovac dolazila najveća imena motokrosa na svjetska i europska prvenstva, Dunavski kup i slična natjecanja koja su održavana u Karlovcu.

Karlovčanin Leonard Leno Šoštarić je bio sedmerostruki prvak bivše države u klasi motora od 250 ccm i još četiri puta viceprvak. Savezni kapetan je i trener reprezentacije 80-ih godina. Jedan je od karlovačkih športaša s najviše trofeja. Dominirao je motokros stazama Jugoslavije deset godina, od 1967. do 1977. godine. Niz uspjeha imao je i u međunarodnim natjecanjima kao višestruki reprezentativac. Pored Lene Šoštarića od karlovačkih motokrosista za reprezentaciju bivše države nastupili su još i Juraj Kladušan, Željko Zorić i Slavko Baršić, danas istaknuti poduzetnik i vlasnik Hotela Carlstadth.

Zasigurno da i danas u Karlovcu ima jako puno onih koji će podržati višegodišnja nastojanja motokros entuzijasta iz Moto kluba 4 rijeke. Njima dakako neće biti problem organizirati, kako domaća tako i međunarodna natjecanja, ali će za svoje znanje i entuzijazam trebati potporu, prije svega novac. Potporu gradskih struktura imati će, imali su je i za ovu utrku,  a novac…  Do njega je danas teško doći. Teško do novca dolaze već uhodani klubovi i „atraktivniji“ športovi, osim ako nisi “veliki” NK Karlovac pa te gradske tvrtke „stegovno“ kreditiraju s nemali kunskim iznosima, kao što je nedavno na djelu „uhvaćeno“ Zelenilo. Pitanje je samo koliko ima takvih kreditora, i kako će još dugo, novcem građana podupirati probrane.