Nogomet je posljednjim kolom prvog dijela 1. Hrvatske nogometne lige za ovu godinu zatvorio „butigu“. Karlovački plavo – bijeli i zagrebački bijeli na oproštaju od prvoligaške polusezone podijelili su bodove kraj Korane. Domaća momčad je tek u devedesetoj minuti uspjela uhvatiti bod, a igrala je kao da nikad nije bilo problema. Crnom mrljom procijenili su Gademzi onaj dio susreta kad su njihovi miljenici, Novinić i Štefančić, promašili jedanaesterce, a domaći nogometaši i još nekoliko zgodnih prigoda. Djelovalo je to kao hladan tuš za mnoge u gledalištu jer je ispalo da igrači ne žele zabiti gol, pa su čak i Gademzi ogorčeni cijelom situacijom u jednom trenutku skandiranjem aludirali na kladionice i puštanje utakmice. Na sreću to se kasnije pokazalo kao neopravdana optužba. Za malobrojne gledatelje koji su ipak uživali u igri karlovački i zagrebački prvoligaš odigrali su utakmicu za čistu peticu i šteta što je dio svojevrsnog „folklora“, jedne neizvjesne 1. HNL koja je, s neutralnog gledišta, možda i pred samim raspadom. Tomu svjedoči i jedan „skeč“ s utakmice – Gademzi su razgovor s kolegama gostujuće momčadi započeli povicima “HNS pederi, nogomet ste sjebali”, a Zagrepčani su im odgovorili sa “HNS pederi, Karlovac ste sjebali”. Toliko o tome što navijači misle o Hrvatskom nogometnom savezu te tužnoj i jadnoj 1. Hrvatskoj nogometnoj ligi. Karlovac će prezimiti na 15. mjestu sa 14 godova ali i ne potpuno bez izgleda za spas od „potonuća“. Nada umire posljednja!
Financijska agonija pogodila je ove jeseni mnoge klubove i igrače. Nažalost, postoje zbog toga objektivne mogućnosti da poneki nesretnik zbog velike neimaštine istupi iz natjecanja. U opasnosti su klubovi: Karlovac, Šibenik, Varaždin i Osijek. Varaždinci su se rasipali na proste faktore, na brzinu ostajući bez skoro četrnaest profesionalaca, Pamić u Istri 1961 nije niti približno uspješan trener kao u Karlovcu, a Šibenčani su možda u težoj situaciji nego Karlovac jer nemaju ama baš ništa. Karlovac je razočarao mnogočime, napose nezainteresiranošću uprave koja je „utuvila u glavu“ da je važnija od igrača. Najtragičnije i najtužnije jest što se igračima uglavnom nitko neće obratiti, ni da bi im „priče pričao“…
Gademzi, pouzdani i vjerni poklonici karlovačkog športa, zamijenili su zatim travnjak „Čavleka“ i došli u karlovački „Madison“ (ŠSD) na derbi susret 12. kola Premijer 1. Hrvatske rukometne lige između Karlovca i do tada prvoplasiranog Splita. Profitirali su dolaskom jer je to bila još jedna zanimljiva športska predstava. Akteri derbija pružili su odličnu partiju, a domaći još i zasluženo pobijedili. Svakako vrijedi istaknuti i odličnu atmosferu, pred više od tisuću gledatelja, uz odlično navijanje kojem su ritam davali Gademzi. Pred kraj susreta upaljene su i pobjedničke baklje, a cijela se dvorana gromoglasnim skandiranjem pridružila najboljoj karlovačkoj navijačkoj skupini. Samo da ne padnu u zamku i da im trka za rezultatom ne nadvlada konačan cilja a to je dugovječnost karlovačkog rukometa i stabilan prvoligaš, kojega nažalost nogomet nema, ili ga samo ne pokazuje na travnjaku.
Za razliku od nogometaša koji su protekli vikend odigrali posljednju utakmicu prvog dijela natjecanja, rukometašima slijede ove godine još dva gostovanja – u subotu igraju u Varaždinu kod posljednjeg Varteksa, a već u srijedu 14. prosinca gostuju u Velikoj Gorici kod Gorice. Prvi dio sezone završava u subotu 17. prosinca kada u Karlovac dolazi trećeplasirana momčad Buzeta Karlovac je trenutno sedmi sa 12 bodova, pet manje od prvoplasirane Siscie iz Siska.
Odlaskom dva najjača domaća kluba u SEHA ligu (Zagreb CO i Nexe), utrka preostalih prvoligaša za ulazak u Ligu za prvaka postalo je neizvjesnije – zanimljivije je nego svih dosadašnjih dvadeset godina 1. Hrvatske lige. U premijerligaškoj konkurenciji otvorili su se neki novi rukometni vidici koji su donijeli potpunu sliku silne perspektive hrvatskog rukometa. Sad je na mladima da iskoriste dobivenu šansu te da se do kraja nametnu. Male razlike u financijskim mogućnostima i relativno jeftin igrački kadar pokazuju kako je Premijer liga okrenuta hrvatskoj rukometnoj mladosti. Vrh je ove godine dohvatio Split, istarski prvoligaši imaju momčad modernih kontura, Zamet je još neizbrušeni dragulj s nedavno dobivenim „svemirskim“ uvjetima u novoj rukometnoj dvorani na Zametu, Siscia opet puno ulaže samo da se na „raspukne“ kao prethodnih godina… Karlovac se oslanja na kombinaciju mladosti i iskustva. Šansu je dobio donedavni igrač i mladi rukometni trener Dinko Đanković od kojeg se očekuje da isto tako pruži ruku mladim igračima. Neminovno je da će kad-tad, za dobrobit momčadi i svoje trenerske budućnosti, morati izabrati između iskusnih prijatelja i dojučerašnjih suigrača i mladih igračkih snaga, kojih na sreću ima. Konačno i za dobrobit Rukometne škole Karlovac, bazu karlovačkog rukometa, koja je po mnogima najorganiziranija u državi, jer biti u Školi a ne vidjeti igraču perspektivu isto tako nije dobro. Možda je zato karlovački rukomet na neki način u rukama, „talac“ dva Đankovića – oca predsjednika Rukometne škole i sina prvoligaškog trenera. Ali, dobro je i to što su oboje „taoci“ KA-rukometa.
Za kraj – moj mladi susjed Ivica, bivši bejzbolaš, mi je prije nekih mjesec i pol dobronamjerno prigovorio: „Čitam vaše kolumne ali kad pišete o rukometu onda znam da vam ponestade materijala…“. Zato prekidam i još ću samo ovo napisati: Pred nama su rukometni mjeseci – prosinac i siječanj. U sljedećih šezdeset dana svi poklonici rukometa, a i športa općenito, usmjereni će biti prema Brazilu i Srbiji. Naše će reprezentacije na oba natjecanja. Rukometašice se u Brazilu natječu za novog Svjetskog prvaka, a rukometaši u Srbiji za novoga Europskog prvaka. Nadamo se da će i hrvatski predstavnici sudjelovati u raspodjeli medalja.