KARLOVAC – Skromni i nenametljivi Darijo Benković (na slici čuči prvi slijeva) je svoju rukometnu igračku karijeru započeo još u osnovnoj školi kao jedanaestogodišnjak kod trenera Nikole Lulića koji mu je puno pomogao u daljnjem razvoju karijere. Već nakon dvije godine igranja rukometa pozvan je u kadetsku reprezentaciju Hrvatske, nakon čega je postao konstantan član svih uzrasta reprezentacije Hrvatske osim seniorske A reprezentacije. Sa svojih 16 godina zaigrao je za prvu momčad Karlovca (2000.), nakon čega postaje standardni prvotimac sve do danas. Sa Karlovcem je postigao nekoliko zapaženih rezultata od čega izdvajamo 2. mjesto na Kupu Hrvatske (2007.) na osnovi kojeg plasmana je momčad osigurala nastup u Europi, točnije Challenge Cupu.
Nedavno smo na našem portalu objavili neočekivanu vijest da se ostavio igranja rukometa. Zanimalo nas je što je presudilo tako naglom prekidu dugogodišnje karijere:
– Prvo moram naglasiti da mi je žao što sam iz medija saznao da sam se “ostavio rukometa i pratim dečke s vrha tribina” jer nikome nisam rekao, a kamoli pomislio da bi se ostavio igranja. Jedini kontakt koji sam ostvario s upravom kluba prije početka priprema bio je sastanak u kojem je moj uvjet za nastavak karijere u matičnom klubu bilo podmirenje dugovanja iz prethodno odrađene sezone te pisana ponuda uvjeta za nadolazeću godinu. Jasno sam rekao da samo želim vidjeti konkretne uvjete za koje ću izvršavati klupske obveze. S obzirom da me nitko nije kontaktirao, pripreme sam započeo samostalno, očekujući da će me u obećanom roku uprava pravovremeno obavijestiti o ponuđenim uvjetima i sklapanju ugovora za novu sezonu. Međutim čitajući vaš portal saznao sam nešto sasvim drugo - kaže Darijo i nastavlja – Želio bih naglasiti da nadolazeća sezona nije jedina koja će biti financijski teška jer smo na kraju mnogih ciklusa opraštali nepodmirena dugovanja te sam unatoč igranju rukometa za dostojan život, kao većina suigrača, radio honorarne poslove i još k tome studirao. Unatoč drastičnom snižavanju plaća u zadnje dvije godine nisam pomišljao na odlazak iz kluba, ali ovaj put sam najviše revoltiran lažnim obećanjima koje nikog nisam tražio da mi budu dana, kroz čak posljednje tri godine.
Ukoliko vas naknadno kontaktira uprava, da li biste se nakon svega vratili u klub?
- Kada nakon toliko godina uloženog truda, rada i odricanja, vidim kako je malo ljudi koji cijene taj cjelokupan proliveni znoj, jednostavno je prisutno preveliko razočaranje da bih se vratio u takvu sredinu, iako realno, na ovoj razini mogao bih igrati još 5 do 7 godina. Za uzvrat, izbrišu te kao da nikad nisi ni postojao. Mnogo mladih i talentiranih igrača, a i starijih kolega čiju sam karijeru nekada pratio, svjedočili su istim situacijama u kojima sam se i sam našao. Nažalost, svi zaključci su se sveli na to da se u ovakvom okruženju i pod rukovodstvom kluba u posljednja dva desetljeća ne može uspjeti bez “nevidljive ruke” utjecajnih roditelja na tribinama.
Planirate li, nakon ovakvog razočaranja, zaigrati možda u nekom drugom prvoligaškom dresu?
- Sve opcije za sada držim otvorenim.
Smatrate li da ste negdje pogriješili “u koracima” i da ste mogli nešto promijeniti?
- Svojim najvećim propustom u karijeri prepoznajem odluku kojom sam odbio prelazak u RK Nexe iz Našica (2007./2008.). U odluci su prevagnule tolike godine uložene u ovaj klub, lokal patriotizam i sada sam svjestan “lažna” obećanja kojima sam zadržan. Da sam tada znao ovo čega sam svjestan danas, sve je moglo biti puno drugačije…
Kako biste prognozirali nadolazeću prvoligašku sezonu?
- Mislim da nadolazeća sezona za dečke sigurno neće biti lagana. Puno toga ovisit će o mogućnostima kluba da nadomjesti nedostatak mladih igrača koji su napustili klub. S obzirom da su dečki uvijek ostavljali srce na terenu, ne sumnjam da će stariji igrači pomoći novim mladim snagama da se uklope u ekipu te da se netko i od njih uspije profilirati u prvoligaškog igrača.
Kakvi su vam daljnji planovi?
- Iako nije bilo lako trenirati, uredno izvršavati sve klupske obveze i ustrajati u namjeri da doguram do diplome, svjestan sam koliko je bilo vrijedno raditi na sebi i osigurati se za budućnost. Sada u prvi plan želim staviti nešto drugo, razvijati se u područjima koja su zbog rukometnih obaveza bile zapostavljene. Rukometa se, međutim, neću ostaviti jer je taj sport moj način života, stoga mogu sa sigurnošću reći da nastavljam s igranjem…
I na kraju, imate li poruku kojom biste željeli zaključiti svoju profesionalnu rukometnu karijeru?
- Na objavu svoje strane priče potaknut sam iznesenim lažima o mom odustajanju bavljenja rukometom stoga se iskreno nadam da me više niti jedna laž neće potaknuti na objavljivanje istina o funkcioniranju kluba u posljednjih nekoliko godina. Čistog obraza i mirnog sna ovim putem zaključujem svoju karijeru u HRK Karlovac te se zahvaljujem svim svojim prijateljima – suigračima na druženju i potpori od kadetskih dana do danas.
KAŠonline/Marijan Bakić