Šport je oduvijek bio neka vrsta utjehe u kojemu se traži fair play iako ga, nažalost, ima sve manje. U prošlotjednoj kolumni načeo sam temu o predstojećim izborima za laureate karlovačkog športa u 2011. godini. Štoviše, nisam niti pomišljao da bi kolumna koja je prije svega napisana dobronamjerno i s dosta vremenskog odmaka od glasovanja, izazvala toliko „bure“ i negodovanje. Ne kod čitatelja već kod onih koji kroje sudbinu športaša, odnosno stvaraju i provode pravila za izbor laureata športa grada na četiri rijeke. Na kraju krajeva, kolumna je moje osobno viđenje izbora, usudio bi se reći dugogodišnje iskustvo u športu, koje hvala Bogu nikoga ne obvezuje. Koliko god to nekima u KŠZ nije drago, kao novinaru i kolumnisti obveza mi je ukazati na neke nedosljednosti u izboru za športaša grada.
Neshvatljivo je kad dobronamjernu kritiku pojedinci koji su na športskoj poziciji, i imaju utjecaja na izbor, to shvaćaju kao kritizerstvo, a koje to uopće nije. Dakle, šport je neka vrsta utjehe za sve one koji na kraju godine kroz odabir i priznanje osjete da su glasači pravedno vrednovali njihov jednogodišnji učinak na športskim borilištima, a ocjenjuje ga upravo „športska vlada“ grada – Upravni odbor i članovi Skupštine Karlovačke športske zajednice…
Zajednički izbor ili samo proglašenje?
U nedavnom neformalnom razgovoru s jednim „visokopozicioniranim“ gradskim športskim dužnosnikom (nije važno kojim – prepoznat će se) dotakli smo se prošlotjedne kolumne u kojoj pišem da je potreban objektivniji pristup odabiru laureata športa. Iskoristio sam taj susreta da bi dužnosniku spomenuo i nešto što tada nisam napisao. Nažalost, nakon rasprave s njim o toj temi sada smatram svojom dužnošću iznijeti to i u javnost.
Da podsjetim o čemu se radi. Jednu anketu za športaša godine sprovodi KŠZ a drugu – najstariju, karlovačku sprovodi Karlovački tjednik. Proglašenje je zajedničko što je i razumljivo jer se radi o manjim troškovima. Dakle, tu ništa nije sporno. Nerazumno je to što se u dvije ankete gotovo svaki put laureati podudaraju – isti je odabir, a anketa je različita. Razlog je možda taj što je predstavnik Tjednika ujedno i član tijela KŠZ koji zbraja glasove KŠZ-ove ankete, što u konačnici nije najsretnije rješenje. Zašto KŠZ i Tjednik neovisno i samostalno, ne provode svatko svoju anketu? Kako KŠZ ima regulirano tko će glasovati, tako je i KT-ovo diskrecijsko pravo kome će dati glasovanje u svojem izboru. Dakle, kad se radi o anketi KŠZ-a tada predstavnik Tjednika ne bi smio imati „glavnu riječ“ jer u tom slučaju krovna športska asocijacija grada gubi kredibilitet, a tako bi trebalo biti i u obrnutom slučaju. Zato je bolje imati dva izbora, a jedno proglašenje.
KŠZ omalovažava svoju članicu
Sekcija Hrvatskog zbora sportskih novinara Karlovac punopravni je član KŠZ ali se odluka o tome koji će športski novinari glasovati u anketi KŠZ prepušta Tjedniku. Stav je spomenutog športskog dužnosnika da KŠZ ne može mimo predstavnika Tjednika donositi takve odluke, iako se nigdje, osim neformalno, ne govori o zajedničkoj anketi – osim zajedničkog proglašenja. To bi moglo značiti i da KŠZ namjerno omalovažava i podcjenjuje svoju članicu (Sekciju HZSN Karlovac) indirektno im namećući tko može, a tko ne može glasovati. Ujedno u vrlo neugodnu situaciju dovodi i KT kojima u zadaću daje nezahvalnu ulogu arbitriranja kod kolega. (Ne)namjerno se događa tako i da jedan novinar koji pokriva više redakcija dobiva pravo na više glasova.
Prije sadašnjeg saziva Upravnog odbora KŠZ Sekcija karlovačkih športskih novinara dobivala je od KŠZ-a određeni broj glasova, a tko će glasovati od novinara to KŠZ nije zanimalo, već samo da novinari na vrijeme dostave svoje glasačke listiće u kancelariju KŠZ. Na primjer, prilikom izbora za športaše u anketi koju provodi Savez športova Karlovačke županije (SŠKŽ), županijski športski savez prepušta Sekciji da sama odredi novinare koji će glasovati. Zašto to više tako nije u gradu a u županiji je, treba pitati u KŠZ. No, da takva selekcija koja je možda diktirana i iz “partijskog vrha” dovodi u sumnju i „namještanje“, moguće je.
Klub ili – momčad i ekipa?
Nadalje, u KŠZ-u se često puta pozivaju na suglasje pravilnika o izboru (ako postoji) s onim Hrvatskog olimpijskog odbora. Međutim, oni se u potpunosti i u svemu ne preklapaju, što je realno i za očekivati. Trebao bi postojati osnovni pravilnik (ako prihvaćen da je to onaj HOO-a) a gradski i županijski pravilnici bi mogli biti prilagođeni svojoj sredini i mogućnostima. Tako se na primjer u Karlovcu glasuje za najbolji klub, a u anketi HOO se glasuje za najbolju ekipu, momčad i slično. Duže vrijeme se u među športašima grada govori da bi trebalo glasovati za momčadi i ekipe, a ne za klubove, jer je takav izbor pravedniji. Prošle godine je od klubova pobijedio NK Karlovac, a ove se pokazalo da je Nogometni klub u totalnoj „banani“. Vjerodostojnije bi bilo da se glasovalo za momčad jer je prva momčad NK Karlovca zaslužila biti najbolja, ne i klub.
Zar jedna atletska štafeta, veslački dvojac ili četverac, streljačka ekipa i slično ne zaslužuju biti nagrađeni i izvedeni na binu da im publika zaplješće. KŠZ-ov tvrdi stav da najbolji športaš može biti samo onaj tko se natječe u seniorskoj konkurenciji uvijek baš i ne „drži vodi“. Grad je u toj kategoriji prilično tanak pa bi ga možda trebalo proširiti na veće uspjehe juniora čiji su rezultati vrijedni pažnje, nailazi na sve više odobravanja.
KŠZ bez sluha i fleksibilnosti
Ovom prigodom još jednom podsjećam i na inflaciju nagrada športskim nadama kojih je svake godine i preko dvadesetak. Gdje nestaju toliki talenti kad prerastu kategorije pionira i kadeta? Zar se tijekom godine ne bi mogli prirediti prijemi za talentirane športaše – ne trebaju uvijek biti u Uredu gradonačelnika. Tu je bilo podosta nelogičnosti. Na primjer, gradonačelnik je primio članove kick boxinga koju su bili svjetski prvaci (?) a nije primio veslačke reprezentativce, studente medicine Bohneca i Katušina, koji su bili treći na Svjetskom studentskom prvenstvu u Moskvi… Zašto mlade članove KCK Tigar ne bi primila i čestitala na uspjehu krovna športska asocijacija? Zar je KŠZ Caritas i postoji samo zato da bi dijelio „tuđe“ novce koji im stižu kao na „taci“ iz proračuna, ili raspoređivali kombi, obavljali jednogodišnji izbor športaša… Treba biti inventivan imati ideja i prije svega treba raditi…
Neshvatljivo je da pojedinci u KŠZ-u nemaju sluha i fleksibilnosti za takve stvari. Konačno, pravilnik postoji i da bi se mijenjao! Pomislih sada, treba nam više običnih ljudi koji su spremni saslušati druge i ne misle da su „Bogom dani“, koji znaju prepoznati dobre prijedloge, znaju raditi sjajne stvari i znaju se oduprijeti prolaznom trenutku za dobrobit športa kojemu moraju biti na usluzi.
U iščekivanju ispunjenja obećanja od strane predsjednika Talakića da će biti sazvana izvanredna skupština i “sjedanja” barem jedne plaće na račune, nogometaši Karlovca pauzu u prvenstvu (zbog kvalifikacijskih utakmica reprezentacije Hrvatske i Turske) iskoristit će za odigravanje prijateljskog susreta.
