Malo je nedostajao da se HRK Karlovac ne nađe u krugu momčadi koje pretendiraju za igranje u Europi. Ovogodišnju prvoligašku sezonu rukometaši su iznenađujuće dobro okončali plasiravši se na 8. mjesto od 16 prvoligaških klubova, prikupivši 28 bodova, samo 5 bodova manje od 4. „Siscie“ iz Siska. Prošle godine su bili 7. sa 27 bodova. Zašto su prošli dobro? Podsjećamo da je trener Dražen Požar momčad preuzeo tijekom prvenstva nakon što je uručen otkaz neiskusnom treneru Dragutinu Mikulčiću. Momčad je do tada imala samo 8 bodova. Požar je uspješno „ugasio požar“ stručnim vođenjem momčadi te zajedno s igračima do kraja prvenstva prikupio još 20 bodova. Nije to baš bilo lako ostvariti. Zaredale su povrede igrača pa je dobar dio prvenstva odigran bez iskusnih Požege, Đankovića, Račkog, Marka Štrucelja… Vratar Bilušić – najkorisniji da pojedinac, neko vrijeme nije igrao itd. Ružno je možda reći, ali na sreću momčad se nije plasirala na poziciju koja vodi u Europu! Za HRK Karlovac je to sigurno spas jer bi u tom slučaju nastale nove «glavobolje» vezane uz financiranje. Bolje i tako nego da su prisiljeni odustati od igranja u euro kupovima kao što se, u ostalom, dogodilo već nekim karlovačkim momčadima.
Trener bez straha
Požar je pokazao i da je trener bez straha. Pružio je šansu mladim igračima da zaigraju u prvoj ligi pa su se tako afirmirali domaći kadrovi; Sandro Obranović, Ivan Bačić, Dominik Smojver i Luka Prezelj, a naročito Stipe Mandalinić koji nije ponikao u karlovačkoj rukometnoj školi ali je bio istinsko osvježenje momčadi. Iako je još uvijek pod ugovorom oko na njega bacili su već i neki prvoligaški klubovi. U „Karlovcu“ se pak nadaju da će Stipe barem još jednu sezonu igrati u dresu sadašnjeg kluba. Slično je i s iskusnim vratarom Matijom Bilušićem čije je iskustvo dragocjeno i bez kojega momčad u idućoj sezoni teško može ponoviti ovogodišnji plasman, kao i s neumornim graditeljem igre Nikolom Raičem koji se pokazao kao kompletan igrač i pozitivna osoba za cjelokupnu momčad. Igračka zrelost Marka Štrucelja je u ovoj prvenstvenoj sezoni došla do potpunog izražaja, naročito nakon saniranja ozljede. Višnić i Dino Štrucelj odigrali su standardno pouzdano, Đankovića i Požegu su odstranile prečeste i preteške ozljede, Benković nije iskoristio „mlakost“ Batinića koji zasigurno može puno više. Zašto ne pruža više to je prije svega njegova individualna stvar i to je nešto što mora raščistiti sam sa sobom.
Priprema nove sezone
To je i odličan rezultat ako se uzme u obzir da je momčad djelovala uz minimalna i skromna financijska sredstva potrebna za prvoligaški klub. Ući u sljedeću sezonu bez agilnijeg i osvježenog vodstva kluba koji mora znati pronaći način dodatnog financiranja pored već postojećih stalnih sponzora, i što je itekako važno, osjetiti značaj prvoligaškog rukometnog kluba u okruženju grada i županije, biti će vrlo teško. Odnosno bit će to čista utopija ako se u tome ne uspije. Konkurirati klubovima koji ulaze u novu sezonu i znatno većim budžetom od HRK Karlovac, ravno je «samoubojstvu» stoga je predstojeća prvenstvena sezona itekako važna. Bolje igre prvoligaške momčadi moguće su još i ako se igrače ne opterećuje nepotrebnim financijskim i organizacijskim problemima a pozitivna atmosfera bi omogućila lakši rad svima u klubu. Što ako tako ne bude? Igrati samo zato da bi se pisalo da su prvoligaši i pritom se svake godine boriti za opstanak zaista nema smisla. To su, nadam se, shvatili i u HRK Karlovac pa možda već sad pripremaju strategiju za budućnost. Važno je već sačiniti kvalitetnu pripremu sljedeće prvenstvene sezone, a ne čekati da započnu ljetni dopusti. Sve ostalo bila bi improvizacija. To bi pomoglo treneru da “osvježi” momčad s prijeko potrebnim pojačanjima – sadašnja momčad je slaba na vanjskim linijama, nedostaje jedan vanjski ili srednji vanjski.
Goluža trener „Karlovca“?
Sve se češće glasno govori i o dolasku izbornika hrvatske rukometne reprezentacije na trenersku klupu „Karlovca“. Samo… on zasigurno nije jeftin i ako tako bude tko će to plaćati. Druga je stvar što bi klub s izbornikom na klupi mogao povećati posjetu na tribini, dobiti neke mlađe igrače a otpustiti recimo Đankovića, Požegu i Višnića… Konačno, mjesečna plaća trenera Požara je 5.000 kuna te spada na samo dno plaćenih trenera u prvoj ligi, a on je u svim do sada odigranim mečevima nadigrao mogućeg kandidata na njegovu trenutnu funkciju. Dakle, u koliko do takvog transfera i dođe tada se treba znati što karlovački rukomet dugoročno time dobiva, a što gubi.
„Krava muzara“
Sve je skupa to, kad se zbroji i oduzme, sreća i strah karlovačkog rukometnog prvoligaša jer o sudbini rukometa ne odlučuju samo rukometaši. Evo, na primjer, glavna „krava muzara“ karlovačkog športa, NK Karlovac, osjetno je dugoročno zakomplicirao financiranje svih športskih udruga pa gdje god se ostali pojave dobivaju „cipelu“ jer su tvrtke već iskoristile svoje kvote pomažući prvoligaški nogomet. Nažalost, «svemirska» nogometna momčad ne jamči da će i od sljedeće sezone igrati za „Karlovac“ a, financijska dubioza kluba ostat će na teret proračuna i gospodarstva. Jedno je međutim sigurno da je NK Karlovac sve manje karlovački, a sve više klub «stranaca». Koliki je u tim okolnostima interes gradske i županijske vlasti da klub nastavi tim putem i da oni u njega i dalje «ubrizgavaju» proračunski novac, ubrzo će se vidjeti. Nažalost, to je neminovnost, «gazde» su beskompromisne i bez razumijevanja, a športske udruge trpe jer su uskraćene.
Prvo počistiti pred vlastitim vratima
Na kraju bi prije svega trebalo prvo „počistiti pred vlastitim vratima“. Za dugoročni boljitak rukometa, uz već solidnu igračku bazu u svim klubovima, te Rukometnu školu Karlovac, više bi trebao poraditi i Županijski rukometni savez, poglavito na županijskoj rukometnoj ligi. Bez znatno jačeg „Dubovca“ kao prvog pratećeg kluba prvoligaša, „Turbine“, „Gaze“, pa i „Duga Rese“ i „Ozlja“ moglo bi se dogoditi da uskoro neće biti igrača koji će moći igrati u prvoligaškoj momčadi, jer ih sada pored već postojećih igrača nema. Zašto je to tako to je pitanje na koje odgovor možda zna predsjednik RŠK koji se ne bi smio zavaravati time što je Škola dobro organizirana već bi s Rukometnim savezom trebao poraditi da i klubovi koji su trenutno na koljenima, igrački osnaže.
Dvije večeri ili 15 utakmica preostalo je do kraja razigravanja po skupinama na noćnom malonogometnom turniru Dubovac 2011. Šesti dan turnira najviše uzbuđenja izazvale su odlične utakmice PTG – Eko Gradnja i Caffe bar Mamba – EA Sistem, nažalost publiku je prorijedila kiša. Dogodilo se i veliko iznenađenje, ali zapravo nevažno – Atletski klub Karlovac remizirao je s Caffe barom Gold Vojnić, no Vojnićani su već prije osigurali plasman u drugi krug, dok atletičarima ni ovaj bod nije pomogao nakon teškog poraza od Kornera. U vrlo izjednačenoj skupini važnu su pobjedu ostvarile Paklene naranče.