Sportska će povijest Dugu Resu pamtiti kao mali grad velikih sportaša. Tako su, naime, dugoreške športaše najčešće nazivali dok su „žarili i palili“ jugoslavenskim stolnoteniskim prostorom, a i šire od toga. Proslavljeni nogometaš Željko Perušić, stolnotenisači braća Antun „Tova“ i Ivica Stipančić, stolnotenisačice Zlatica Kovačić i Đurđa Duganić, nogometaši Branko Crnković, Ivica Cvitković i Ivan Fićurin, stolnoteniski trener Josip Trupković pa u novije vrijeme i serija mladih i nadarenih športaša gotovo svih športova, bili bi sjajan brand grada na Mrežnici. Nažalost, dok su neki gradovi to uspjeli eksploatirati, Dugorešani u promidžbi toga kaskaju za ostalima, a kad bi samo malo više poradili na takvom brandu možda bi i koja kuna više sjela u blagajnu ionako siromašnog budžeta dugoreškog športa. Zato, ocijeniti sadašnji športski trenutak u gradu na Mrežnici kao promatrač, tzv. kibic, pred dilemom sam. Ako sve promatram kao novinar situacija se ozbiljno zaoštrava.
Živčić jakih živaca
Duga Resa danas ima stolnoteniskog prvoligaša u kojem trener Juraj Živčić ima jače živce od svoga prezimena te uspijeva uz Ivanu Malobabić i gošće Tamaru Ramić i Yoshidu Mitsaki sačuvati visoku razinu kvalitete ekipe i kluba. Nažalost sadašnje stanje govori da se klub u ovom rangu može održati samo stalnim dovođenjem igračica iz drugih klubova, da ne kažem zemalja. Pred stolnotenisačicama je doigravanje za prvaka Hrvatske. Griješimo li ako kažemo da je naslov doprvakinja već osiguran. Odgovor je – ne!
Novi stolnoteniski spin majstor je u STK Duga Resa. U dvorani Zadružnog doma u Zvečaju Franjo Capan je, kao nekad Josip Trupković, tesao i istesao žensku i mušku drugoligašku ekipu, a jedna se ekipa natječe u Trećoj ligi. Predsjednik kluba Josip Trupković (proslavljeni trener) i sadašnji učitelj stolnotenisača Capan najavljuju još snažniji napredak u radu s mlađim uzrastima. Garancija tome je njihova nazočnost na brojnim turnirima mlađih uzrasta.
Nametljivi džudaši i najbrži strijelci
Majica s državnim grbom oduvijek i zauvijek će biti granica koju želi doseći svaki športaš. Duga Resa je imala velik broj reprezentativaca, a oni na koje je sada usmjeren pogled su mladi džudaši Marin Perušić i Filip Šeketa. Malo je tko očekivao ovakav iskorak športa koji u Dugoj Resi još nije stekao punoljetnost. Zato bravo za trenera Ivana Bučana. Ovo je i trenutak da se podsjetimo Borisa Vrbatića koji je hrabro otvorio vrata ovom športu u gradu „neprikosnovenog“ stolnog tenisa.
Strijelci ne popuštaju. Streljačka „četa“ Ivana Marakovića i ovog se proljeća okitila s nekoliko naslova prvaka Hrvatske u juniorskoj pojedinačnoj i ekipnoj konkurenciji. Klub je to koji bez sumnje ima najslabije uvjete za rad i napredovanje, a ipak to čini najbrže.
„Zmajicama“ je mjesto uz Mrežnicu
Šahisti su u drugoligaškom vrhu. Drugoligaško društvo žele ovih dana napustiti odbojkašice „Plavog zmaja“ u kvalifikacijama za Prvu hrvatsku odbojkašku ligu. „Zmajice“ su zadnje tri godine posebno napredovale. S tri igračice koje su prvoligaško iskustvo stjecale u „Mladosti“, i izuzetno mladim nadarenim igračicama kao što je Petra Svete iz škole Jovana Zeca „Hazea“, njegov nećak Goran Zec uspio je stvoriti jaku drugoligašku ekipu. Njezina je snaga upravo u tome što najbolje igraju kad je najvažnije. Vjerujmo da će tako biti i u ogledu s ostala tri drugoligaška prvaka. Duga Resa je 1998. godine imala prvoligaša i „Zmajice“ bi zato trebale prvoligaške utakmice vratiti u dvoranu uz Mrežnicu. Slavu OK Mladost teško da će dostići, ali ostane li ekipa na okupu niti to nije nemoguće.
Kasun spasitelj nogometa
O nogometu…, pa opet o nogometu. Ma kako da klub slabo stajao ima svoje navijače i drukersku podršku. Zanimljivo da su prvoligaški dvoboj stolnotenisačice „Aquaestila“ ne mali broj puta odigrale gotovo bez gledatelja, a dugoreška nogometna momčad, ma kako slabo stajala, oduvijek ima svoje navijače i podršku. U klubu uz Mrežnicu ne teče baš sve kao rijeka i kako bi nogometaši htjeli. Nikad teže! Posljednja godina posebno, a kad je u zimskoj stanci prijetilo zamiranje rada opet se našao spasitelj u liku istinskog i vrijednog športskog djelatnika Josipa Kasuna, predsjednika zajednice športskih udruga. Znao je koje poteze treba povući – privremeno i dugoročno, kako spojiti veterane i mlade igrače… I ostvareno je ono najvažnije. Momčad je osigurala status županijskog prvoligaša, a ako sve bude kako treba već u sljedećem prvenstvu igrat će značajniju ulogu. U nogometnim krugovima belavićki VOŠK se sve više namače, a zvečajska Mrežnica, barem za sada, stabilan je županijski drugoligaš.
Čunović, Car i kuglači
Košarkaši su opravdali očekivanja. Trener Zlatko Čunović uspio je s momčadi osigurati članstvo u Hrvatskoj B1 ligi. To im je ovog proljeća i bilo najvažnije. Dugoreški šport je gotovo nezamisliv bez Carevih taekwondo boraca. Ako je Kasun spasitelj nogometaša, onda je zasigurno Car „car“ taekwondoista. Njegovi borci nastavljaju berbu odličja i pehara. Odličan je i njihov program „Vrtički taekwondo“ za koji vlada sve veće zanimanje. Kuglači su se konačno vratili na svoju dvostaznu kuglanu. Jedini kuglački otok u Karlovačkoj županiji upravo je u Dugoj Resi i na njemu uz stanovnike obitavaju i kuglači. Zato se i kaže kuglana na Inzlu (otoku). Međutim, nisu li kuglači predugo na otoku jer niti danas nemaju potrebne četverostazne kuglane. Čak je i Robinson Crusoe bio na otoku kraće od dugoreških kuglača. Za njihov „bijeg” s otoka mora se zainteresirati šira javnost, ako ne zbog kuglača a ono zbog napretka turizma u Dugoj Resi. Moderna četverostazna kuglana stoga se nameće kao potreba, ne kao luksuz jer konačno – imaju ih daleko manje sredine od dugoreške.