Na ovaj današnji tekst su me ponukali komentari naših cijenjenih čitatelja na posljednju kolumnu u prošloj godini pod naslovom „Laureati športa“ čiji je osnovni cilj bio još više potaknuti članice Karlovačke športske zajednice da da si daju više truda, te da na vrijeme i što više kandidata, predlože za nagrade krovne športske asocijacije grada Karlovca čija će svečano proglašenje uslijediti za deset dana, 21. siječnja. Komentari čitatelja na tekst u biti nisu bili komentari na tekst već se, nažalost, sve izrodilo u međusobnu polemiku atletskih djelatnika i športaša „kraljice športova“ iz dva karlovačka kluba. Umjesto da se dogovore te međusobno podržavaju i podupru svoje najbolje kandidate za ove izbore, ispalo je upravo suprotno – nadmudrivanje od čega najmanje koristi mogu imati sami kandidati. Ne bi trebalo posebno podjećati da je tekst osobni stav autora. Prema tome u tekstu su spomenuti neki pojedinaca za koje možemo sa sigurnošću reći da su u seniorskoj konkurenciji prošle godine dostojno predstavljali svoj klub i grad (u trenutku pisanja kolumne u tajništvo KŠZ je pristiglo vrlo malo prijedloga). Dakle, niti u kojem slučaju nije bilo preferiranja bilo koga već tu i tamo nabrajanje. Osim toga zna se da će izbor biti oskudan, naročito u ženskoj konkurenciji gdje iz godine u godinu nedostaje športašica. Naime, prema Pravilniku KŠZ za najbolje pojedinke i pojedince za naslov najboljih mogu konkurirati samo oni koji su polučili dobre rezultate u seniorskoj konkurenciji. Iako imamo sjajnih rezultata u juniorskom uzrastu, oni prema tom Pravilniku ne mogu biti kandidati za najbolje pojedinke i pojedince. Sve skupa me je to potaklo da još malo zavirim u Pravilnik o priznanjima i nagradama Karlovačke športske zajednice. Godinama se priča da bi Pravilnik trebalo mijenjati, ali sve do danas od izmjene Pravilnika ostalo se samo na riječima, ne i na djelu, osim tu i tamo unesenih nekih “kozmetičkih” izmjena.
U čl. 3. KŠZ-evog Pravilnika o proznanjima i nagradama stoji da se nagrade dodjeljuju u prosincu. Zašto se to ne poštuje? Ako je Upravni odbor KŠZ to promijenio zašto to onda nije ažurirano i u Pravilniku.
Članak 4. točka 1 je jasna, ali je nejasno koju plaketu dobivaju športski djelatnici za godišnju nagradu (točke 2, 3, 4). Poznato je naime da svi dobivaju istu plaketu? To nema nikakve veze s načinom kako se sad dodjeljuju priznanja športskom djelatnicima.
U članak 5. govori se da se nagrađuju najbolji u športu Karlovca. To znaći da je najbolji onaj tko ima najvredniji rezultat bez obzira u kojoj je konkurenciji ostvaren. A tko je najbolji – jednostavno se pogleda kategorizacija HOO-a gdje su vrednovani svi športovi i dostignuća. Na primjer, ne bi se smjela ponoviti situacija iz 2009. godine kada je karatist „Kaplasta“ Josip Livada osvojio 3. mjesto na SP za juniore u Maroku te stekao II kategoriju po kriterijima HOO. U tom trenutku je on bio najviše rangirani športaš u gradu, a dobio je priznanje kao mladi uspješni športaš zajedno s još 30-ak drugih mladih športaša. Prema takvom naćinu izbora netko može biti juniorski svjetski prvak ili rekorder ali ne može biti najbolji u Karlovcu jer Pravilnik u članku 7. određuje da rezultat mora biti u seniorskoj konkurenciji. Ako biramo najboljeg u športu onda i birajmo najbolje bez obzira da li je junior ili senior. Ovakovih primjera nažalost ima još u proteklim godinama ali ih je nepotrebno nabrajati.
Prema članku 7. prijedlog (listu) novinara koji glasuju predlaže urednik Karlovačkog tjednika. Po kojem je to kriteriju pojedinac, samo urednik Tjednika, odlućuje o desetak športskih novinara iz svih karlovačkih redakcija koji će glasovati ako već postoji Sekcija HZSN Karlovac koja je legalna članica Karlovačke športske zajednice.
Nadalje, prijedlog nominacija koji se upućuje onima koji glasuju godinama je već više je nego štur i ne prezentira nominirane u pravoj mjeri i vrijednosti. Kandidati sigurno zaslužuju više poštovanja pa bi prema tome i obrazloženja nominacija koji se šalju glasačima morala bi biti strućno i vrijednosno napisana. Zašto nije tako, o čemu se tu radi – neznanju ili neradu?
Ovo je samo dio konkretnih prigovora na Pravilnik o priznanjima i nagradama a koji idu na račun gradske „športske vlade“ i koji je tijekom minule godine trebalo razrješiti. Ispada tako da je čitav posao oko izbora prepušten pojedincima i često njihovoj osobnoj naklonosti, pripadnosti nekom klubu ili športu, možda i nerazumijevanju samog značaja i osjetljivosti posla koji treba obaviti. Zašto se na primjer vodstvo KŠZ-a nije potrudilo svoj Pravilnik o priznanjima i nagradama prilagoditi Pravilniku o izboru i proglašenju najuspješnijih hrvatskih športaša i trenera kojega ima Hrvatski olimpijski odbor i koji se, konačno, nalazi na internet stranici HOO-a. Pojedini športski djelatnici krovnih športskih asocijacija u gradu i županiji su članovi HOO-a pa bi i s te strane zasigurno dobili savjete i pomoć stručnih djelatnika HOO-a.
Zbog tih propusta opet će biti prigovora na karlovački izbor, a u KŠZ-u će nas nažalost opet uvjeravati da su bezgriješni – samim tim i nedodirljivi.
Pravilnik HOO-a vrlo spretno izbjegava neke zamke izbora, a što je kod karlovačkog izbora česti problem. Da bi u buduće olašali posao Upravnom odboru KŠZ evo i kako to rješava Pravilnik HOO-a. Dakako da bi prethodno prijedloge iz HOO-ovog Pravilnika trebalo prilagoditi Pravilniku KŠZ.
U članku 4. dobitnici nagrada stjecu pravo na naziv po kategorijama kako slijedi:
– Najuspješnija hrvatska športašica
– Najuspješniji hrvatski športaš
– Najuspješnija hrvatska ženska športska ekipa
– Najuspješnija hrvatska muška športska ekipa
– Najuspješniji športski par, štafeta ili posada,
– Športaš/športašica ili športska ekipa/športski par, štafeta ili posada – promicatelj Hrvatske u svijetu
– Športašica – najveća nada hrvatskog športa
– Športaš – najveća nada hrvatskog športa
– Najuspješniji hrvatski trener
– Športaš/športašica/športski stručni radnik nagrada za fair
U članku 11. govori se tko sve može biti proglašen najuspješnijim hrvatskim športašem:
1. pojedinac – žena i muškarac
a) koji tijekom kalendarske godine u individualnom športu postigne najvrjedniji pojedinačni plasman u odnosu na sve ostale pojedince iz svog i drugih športova.
b) pojedinac iz sastava športske ekipe samo pod uvjetom da je službeno proglašen najboljim igračem cjelokupnog SP ili EP, i to prema službenim propozicijama maticne međunarodne federacije predmetnog športa koja ima tu službenu nominaciju.
U slučaju postizanja istovrsnih plasmana pojedinca iz individualnog športa i pojedinca iz športske ekipe, prednost ima pojedinac iz individualnog športa.
2. ekipa – ženska i muška koja tijekom kalendarske godine postigne najvrjedniji ekipni plasman u odnosu na sve ostale ekipe iz svog i drugih športova. Najuspješnijom se može proglasiti samo hrvatska nacionalna športska ekipa.
3. športski par, štafeta ili posada koja tijekom kalendarske godine postigne najbolji plasman športskog para, štafete ili posade u odnosu na sve ostale športske parove štafete ili posade iz svog i drugih športova, a koji je službeno priznat i za koji je dodijeljeno odličje.
Športski par- štafeta i posada čine športaši, dva ili više, koji su posada čamca od dvojca do osmerca, posade svih jedriličarskih čamaca, teniski i stolnoteniski parovi, kuglački par, atletske i plivačke štafete, automobilisticki par, plesni par, a koji su kao članovi reprezentacije športskog para-štafeta i posada sudjelovali u ostvarivanju športskog uspjeha – koji je službeno priznat i za koji je dodijeljeno odličje.
Kako se i očekivalo, nakon šestomjesečne posudbe Karlovcu, Mario Tičinović nastavlja karijeru u matičnom klubu, splitskom Hajduku. U klubu nisu ni računali na mogućnost da Tičinović ostane u “plavo-bijelom” dresu i tijekom proljetne sezone, no vjerojatno ni nadareni splitski prvotimac nije očekivao da će se naći u prvom planu. Naime, nakon odlaska Senijada Ibričića u Lokomotivu iz Moskve, mnogi očekuju kako će upravo Tičinović preuzeti njegovu ulogu.
