Amerikanka korejskih imigranata Michelle Wie, zovu je još i ženski Tiger Woods, je prije 10-ak godina slovila za najveću nada svjetskog športa. Sa 16 godina je samo od sponzora zarađivala 10,0 milijuna dolara, iako do tada još nije osvojila ni jedan turnir. Bila je treća najbolje plaćena športašica na svijetu, a stručnjaci su joj predviđali da će u narednih 10 godina dominirati u golfu. Ispred nje su tada prema zaradi bile samo tenisačice Serena Williams i Maria Sharapova sa oko 12,0 odnosno 17,0 milijuna dolara. Poput naše Janice Kostelić koja je rezultat vizije i vjere svojih roditelja.
Iako se svijetu golfom, amaterski ili profesionalno, bavi više od 60 milijuna ljudi, u Hrvatskoj se taj šport još uvijek doživljava kao elitistička nepoznanica te je zasad privukao 500-ak zaljubljenika. Od toga je samo njih polovica pravih golfera koji slobodno vrijeme redovito provode na travnatim terenima. Na našim prostorima golf nikada nije bio rasprostranjen kao na primjer u Škotskoj gdje je bio drevna razbibriga škotskih ovčara koja je svoja službena pravila i klubove, kakve danas znamo, dobila krajem 19. stoljeća. Tako je i u Americi golf davno postao pučki šport, a Američki golf savez osnovan je davne 1894. godine. Pronađeno je da se golf prije I. svjetskog rata igrao u Ičićima, Zagrebu te na Brijunima. Nakon 1930. taj šport je praktički zamro. Grupa entuzijasta osnovala je 1992. godine Hrvatski golf savez, a prvi i jedino igralište sa 18 rupa u «Dolini kardinala» otvoreno je 1998. godine.
Golf je diljem svijeta omiljena razbibriga milijuna ljudi u trećoj životnoj dobi budući da ne iziskuje prevelike napore, a i ozljede su izrazito rijetke. Golf je i igra poslovnih ljudi koji u opuštenoj atmosferi, u partijama koje traju po nekoliko sati, dogovaraju velike poslove. U poslovnim krugovima diljem svijeta, a od nedavno je tako i kod nas, golferska je torba s palicama sastavni dio inventara menadžerskih ureda. Prema Forbesovoj listi 500 američkih top menadžera, svi su oni pasionirani igrači golfa. Da bi slijedili trend i hrvatski se menadžeri i političari sve češće primaju golf palice. Neki na golf dolaze jer su ozbiljno zaljubljeni u igru, dok drugi dolaze da bi izgradili vlastiti imidž. Golf je, posebice u poslovnim krugovima kod nas, tek u začetku. U inozemstvu je gotovo nezamislivo da poslovni ljudi nisu golferi ili barem članovi nekog kluba. Upravo na 19. rupi, što u njihovom žargonu označava klupski restoran, kafić ili šank, najčešće se sklapaju poslovi, u opuštenoj atmosferi i zelenilu.
Utjerivanje loptice u 18 rupa omiljena je razbibriga i turista, pogotovo kongresnih. Neka korporacijska udruženja čak i uvjetuju održavanje kongresa u gradu s golfskim terenom. U Hrvatskoj, koja želi biti turistička velesila, s velikim ambicijama u kongresnom turizmu, postoji premalo golf igralište s 18 rupa. Uz to postoji i više terena sa devet rupa, za mini golf i vježbališta za golf, tzv. driving range. Za izgradnju pravog golf terena sa 18 rupa potrebno je oko 60 hektara zemljišta, što je zbog nesređenih imovinsko-pravnih odnosa u Hrvatskoj do sada bilo gotovo nemoguće osigurati. Još je uvijek u planu je gradnja desetak novih terena sa 18 rupa u Istri, Zagrebu, na Braču, u Dubrovniku.
Unatoč nedostatku terena u Hrvatskoj djeluje 2o-ak klubova od kojih se neki, poput karlovačkog Golf kluba 4 rijeke koji djeluje tek 15 godina te ima 30-ak članova od kojih tek nekolicina aktivno igra golf, najčešće u mađarskim, austrijskim i slovenskim turističkim centrima, pa i u Turskoj. Tu se uglavnom radi o domaćim poslovnim ljudima i članovima njihovih obitelji. «Golf & Country club» iz Zagreba nalazi jedini od zagrebačkih golf klubova ima vlastito igralište dužine 1.600 metara s devet rupa, te okuplja oko 200 članova. Najistaknutiji predstavnik karlovačkih golfera je profesionalni trener golfa Marin Štahan (nije član GK 4 rijeke), te Božidar Brajković i Želimir Feitl, aktualni predsjednik KŠZ. Kao pasionirane igrače golfa mogu se vidjeti još: akademski slikar Danijel Butala, glazbenik Željko Mikić, propagandist Tomislav Pavletić, poduzetnici Želimir Štahan i Marijan Penić i drugi.
Eto i nešto laganiji tekst prije 50-og proglašenja najboljih u karlovačkom športu koji je zakazan za petak 18. siječnja u 19 sati u Domu HV Zrinski. Za pretpostaviti je i da će ovotjedno laganije štivo poneke cijenjene čitatelje zasigurno odmoriti i od tekstova kojima se prigovara da potiču na „borbu s vragovima“. Idući tjedan opet „borba“, dakako uz komentar o proglašenju.
Iznimno zanimljive dvije utakmice otvorile su peti dan 44. karlovačkog malonogometnog turnira. U prvoj, dvije vrlo mlade karlovačke momčadi odigrale su vrlo borben i neizvjestan susret, u kojem je momčad koja je odabrala zanimljivo ime Eintracht imala sve u svojim rukama do posljednje dvije minute. Tada zaboravljaju na jednog napadača Građevinarstva Pilja, a potom u raspucavanju pružaju školski primjer kako ne pucati kaznene udarce.
