Za rukometni šport u Karlovcu, koji je unatrag 30-ak godina u gradu na četiri rijeke iliti osam obala zasigurno šport N0 1., najžalosnija vijest je da se je nedavno Ženski rukometni klub Dubovac , klub koji postoji od 1965. godine – ugasio. U svojih 46 godina imali su uspona i padova, trauma, ali da su se ugasili – to se nije dogodilo i u težim vremenima od sadašnjih.
Razlog je kažu – loša financijska situacija, nedovoljan broj igračica, a one koje su igrale, neredovito su dolazile na treninge. Tko bi za to što igračice nisu trenirale trebao biti kriv: grad, KŠZ, RSKŽ – oni zasigurno ne! Ima tu, ruku na srce, i pomalo „šlampavosti“ – gotovo je neshvatljivo i da se tijekom prvenstvene sezone odustaje od natjecanja. Sve to skupa sliči na sistem „idi mi, dođi mi“ pa je zato i budućnost karlovačkog ženskog rukometnog kluba s najdužom tradicijom dovedena u neizvjesnost.
Odustajanje znači da će se ekipa od jeseni morati natjecati u najnižem rangu natjecanja, karlovačkoj županijskoj rukometnoj ligi, ako još postoji. Saznajemo, naime, da je nedavno ugašena jer nije bilo dovoljno ženskih ekipa za igranje.
Rukometni savez Karlovačke županije morao bi u slučaju ponovne uspostave županijske rukometne lige na jesen oformiti novu žensku ligu. To neće ići ako se ne pomogne klubovima da na noge postave najmanje četiri ženske ekipe koje bi nastupile u tom prvenstvu. Liga bi se mogla organizirati i za manji broj ekipa ali to zasigurno ne bi bilo toliko korisno za ženski rukometni šport, kao i zanimljivo natjecanje.
Iz Županijskog rukometnog saveza nas uvjeravaju da za ligu imaju od ranije već osiguranu logistiku – dvorane, suce i sve ostalo potrebno za odvijanje ligaškog natjecanja prema propozicijama natjecanja što ih propisuje HRS-a. Ali i to da su prije dvije-tri godine klubovi iste te regionalne lige koje je nedavno „zatvorena“ tražili da im se da novac jer će sami plaćati suce.
Od ženskih rukometnih klubova, kandidata koji bi mogli, i morali pristupiti Županijskoj ligi, jesu ŽRK Karlovac, ŽRK Colapis iz Ozlja, ŽRK Drenak iz Slunja, ŽRK Dubovac, i eventualno neka od najstarijih selekcija Rukometne škole Karlovac. RK Ogulin igra u Primorsko-goranskoj županiji iako su članovi RSKŽ gdje praktički samo figuriraju i nije im stalo do karlovačke županijske lige već samo do sredstava koja bi eventualno od tuda mogli povući. Zašto su se Ogulinci otuđili od svoje zajednice, baze, nije baš potpuno jasno ali je poznato da su oduvijek naginjali riječkom području.
Ogulinci tako nisu samo problem Rukometnog saveza Karlovačke županije već i krovne športske asocijacije u Karlovačkoj županiji koja i financijski podupire razvoj športa na regiji te bi taj nesporazum bilo dobro zajednički riješiti.
Zato će i teško biti okupiti četiri koliko-toliko osposobljene ekipa koje bi odigrale „express“ prvenstvo kojemu HRS- dozvoljava i više kružno natjecanje. Ukoliko ne bude takve županijske rukometne lige, novoformirani ŽKK Dubovac (u koliko se ipak uspiju organizirati) mogao bi se natjecati u najnižem rangu neke druge županije, a to bi mogla biti Zagrebačka. Ako konačno tako i bude, onda ne vidimo manje troškove natjecanja koje su im, prema informaciji iz Upravnog odbora, bile kamen spoticanja glede opstanka u Drugoj ligi, već štoviše nelogičnost odustajanja. Što ako nemaju igračkog kadra – tko će onda igrati i u novom natjecanju kad bi ga Županijski rukometni savez ponovno formirao?
Konačno, ako nema dovoljno igračica – seniorki, kao ni dovoljno novca za igranje u Drugoj ligi, tada bi trebalo opetovati ideju o fuzioniranje dva ženska rukometna kluba (ŽRK Karlovac i ŽRK Dubovac) u jedan klub čime bi se okupila kvaliteta i zasigurno smanjili troškovi održavanja dva ženska rukometna kluba u višem rangu natjecanja.
Podsjećamo – dok vodstvo grada 1992. godine nije poduprlo fuzioniranje dva najbolja muška kluba u jedan, a koji su do tada bili kvartovski rivali, u Karlovcu nismo imali kvalitetan klub i igrače, prvu ligu i međunarodne utakmice… Danas je imamo, ne naravno onakvu kakvu bi željeli, ali je ipak puno bolje nego prije.
Vratimo se na temu kolumne a to je ženski rukomet i KArukomet u cjelini. Kakvu je u sve tome ulogu odigrala Rukometna škola Karlovac na čelu s agilnim i vrijednim predsjednikom za kojega vjerujemo da ne gleda samo osobni interes, Škole koju uspješno vodi te za koju se mnogi zaklinju da je baza i rasadnik rukometnih kadrova.
Bivša igračica Dubovca Sanda Humjan bila je zadnji trener seniorske drugoligaške ekipe ŽRK Dubovac koja je istupila iz drugoligaškog ranga natjecanja, a na čiju klupu je sjela došavši iz Rukometne škole Karlovac. Dakle, RŠK je dala trenericu i vjerojatno igračice, a što je još uvijek nedovoljno. Škola bi stoga s RSKŽ koji je izravno odgovoran za razvoj i opstanak rukometnog športa u županiji trebala uže i stručnije surađivati te puno bolje skrbiti o onima koji iz baze selekcioniraju, igračke i trenerske kadrove te kasnije te igračice i igrače uče igrati rukomet u klubovima grada i županije.
„Nešto ne štima u državi Danskoj!“ Ovom poznatom uzrečicom mogli bi, dakle, opisati trenutno ovogodišnje stanje u karlovačkom rukometu.
Nadajmo se da su tri posljednja uzastopna poraza rukometaša Karlovca samo trenutna kriza, kiks prvoligaška koji se još dade popraviti. U slučaju većih oscilacija i kompliciranja sadašnje situacije i karlovački muški rukomet ne bi odustao od natjecanja u Premijer ligi ali bi lako mogao ispasti u niži rang natjecanja (trenutno su četvrti odostraga sa 14 bodova, jednim više od Buzeta koji je mjesto niže i 8 više od pretposljednjeg Medveščaka, a 9 od posljednje Moslavine s kojom igraju sutra u Kutini). Tada bi uzalud bilo i to što postoji Rukometna škola koja je organizirala 10 od 11 završnica prvenstva Hrvatske u mini i supermini rukometu, i što se premijerka prihvatila ovogodišnjega pokroviteljstva, ako nisu u stanju s RŠKŽ nametnuti svoj stil rada klubovima i tako onemogućavati klubovima da soliraju bez plana i programa razvoja rukometa u županiji. I to odmah, dok još nije prekasno!
Neshvatljivo je da se predsjedniku Saveza i predsjedniku Škole dogodio takav propust. Oni bi morali držati sve konce u svojim rukama jer su za sve klubove osim prvoligaškog oni odgovorni – supervizor koji mora nadgledati i usmjeravati rad svih klubova u postojećoj piramidi. Prije nekog vremena slično se dogodilo s RK Gaza, danas je to ŽRK Dubovac, sutra će biti netko treći, što je s rukometom u Dugoj Resi… Naravno da je jednostavnije to napisati nego provesti ali je činjenica da je to ipak zadaća i misija Rukometnog saveza i Rukometne škole kojoj je on osnivač. Zašto se onda uopće toga i prihvatiti.
