Bejzbolaši karlovačke „Olimpije“ su u susretu Interlige protiv novosadske Vojvodine zabilježili uvjerljivu pobjedu. Dakako da nećemo pisati o toj utakmici o kojoj su mediji izvještavali, već podsjećamo da je susret odigran u svečanoj atmosferi, uz službeni oproštaj Krunoslava Karina, pokretača karlovačkog i hrvatskog bejzbola, koji je na svoj 50. rođendan vrlo dobro zaigrao. Nakon utakmice uslijedila je velika rođendanska fešta, na koju su došli i mnogi Karinovi prijatelji i bejzbolaši iz cijele Hrvatske, ali bilo je i onih koji su potegnuli i iz Švicarske, pa čak i SAD-a. Krunoslav Karin je strahovito mnogo napravio za hrvatski bejzbol i stoga ne treba čuditi što su mu na oproštaj od igranja došli prijatelji i izvan Domovine. Pitanje je samo koliko ga u domaćem „dvorištu“ zbog toga cijene…!¨? BK Olimpija je kao višestruki prvak Hrvatske i pobjednik europskih kup natjecanja (KUP C.E.B. u Barceloni 2006. godine) najtrofejniji momčadski karlovački klub koji se unatrag godinu-dvije susreće, u ostalom kao i mnoge druge športske udruge u gradu, s problemom financiranja. Pored toga „olimpijci“ trenutno rade na smjeni generacije pa karlovačkom športu nedostaje trofeja koje su osvajali igrači iz Grabrika. „Olimpija“ dakako i dalje dobro radi s mladima ali se i u tom športu osjeća lagano odumiranje instrumenta potpunog amaterizma kakav je bio oduvijek prepoznatljiv „bejzbol u Hrvata“. U tom je segmentu sposobnost i aktivnost Krunoslav Karin bila velika – nezamjenjiv manager, kako za karlovački klub tako i hrvatski bejzbol.
Sve se teže nositi s problemima
Klupski treneri „Olimpije“ uspjeli su unatrag par godina napraviti nekoliko kvalitetnih mladih igrača koji su došli vrlo brzo, možda i prebrzo, do reprezentacije. Međutim, oni nisu spremni na daljnji korak kakav je napravila generacija prethodnika – Damira Karina, Krpaneca, Ožanića i ostalih karlovačkih poklonika bejzbola. Jednostavno, nisu dovoljno fokusirani na taj daljnji korak. S druge strane, javlja se problem da mladi odlaze raditi i to svakakve poslove koji im jednostavno oduzimaju mogućnost treniranja, prije svega igranja utakmica jer rade vikendom. Tako se dolazi do situacije da oni koji bi sada trebali biti nosioci igre, s nekih 28 – 35 godina a što su najbolje godine za bejzbol, nisu više zainteresirani i prerano odustaju od igranja. Ljudi se nažalost sve teže nose s problemom posla i treninga popodne i to je veliki problem karlovačkog bejzbola. Očito bi ih se moglo zadržati nekim novcima ali BK Olimpija im to nije u mogućnosti osigurati, a i nije njihov stil. Česti odlasci u SAD klub je maksimalno iskoristio za odigravanje utakmica protiv jakih momčadi, a iskusni treneri su individualno pokazali na koji se način treba pravilno raditi s velikim mogućnostima za osobni napredak i bolje igre momčadi u cjelini. Odlazak u postojbinu bejzbola bila je kruna postojanja kluba. Za sva dugogodišnja odricanja, trud i ljubav prema športu, ovo je bila prava i najvrednija nagrada za amaterskog športaša. Na kraju im se sve to isplatilo.
Privikavanje na nove uvjete
Ogroman postotak kadeta i juniora karlovačkog bejzbol kluba koje su nekad vukli u seniore sada je puno manji pa su osuđeni dijelom igrati s igračima koji su realno premladi za ovaj uzrast. Mladi bejzbolaši su danas definitivno drukčiji i imaju previše drugih stvari koje ih u nekom trenutku odvlače od amaterskog športa. Iako je apsurdna situacija imati nekoliko igrača koji mogu igrati na fakultetu u SAD, problem je s njima da se posvete tome svakodnevno. Iskusni Karin o tome kaže: „Ja sam jednom rekao da mi nismo pali s trešnje i to je stvarno tako. Radili smo k’o konji, svakodnevno trenirali po 4-5 sati i to se vidjelo na rezultatima. Sada nije tako jer ovi mladi igrači nisu spremni na takvu žrtvu iz puno njima znanih razloga. Možda smo ih i razmazili pa su do svoje 19-te godine puno toga ostvarili, proputovali pa su im sada motivi slabiji. Iako su im uvjeti za treniranje puno bolji nego što je bilo starijoj generaciji, nekakva dominacija koju smo imali prije 10-tak godina se sigurno neće tako skoro ponoviti, ali ćemo mi i dalje ostati u vrhu hrvatskog bejzbola. Sigurno i ponešto osvojiti, kao Kup prošle godine, ali sigurno nećemo ponoviti onakve rezultate kakve smo imali. Za sada je najvažnije da i dalje radimo s mladima i nadamo se uspjesima.
Podmetanja bez osnove
Bejzbol se u Europi igra u svim zemljama osim Albanije i Makedonije. To je činjenica koju je teško objasniti mnogima. Hrvatska je u gornjem vrhu, među prvih deset zemalja, ali pri kraju sa masovnošću (21. na svjetskoj ljestvici od 134 rangirane reprezentacije). Oni koji hrvatskim bejzbolašima osporavaju rezultate ne žele shvatiti neke činjenice. Hrvati uredno pobjeđuju Nijemce koji imaju preko 1.000 klubova, ili Čehe koji imaju 500 klubova, te Britance koji imaju preko 700 klubova. Zašto? Zato što se u Hrvatskoj puno više i stručnije radi i trenira. Omalovažavajuća priča oko broja klubova u Hrvatskoj je stoga smiješna. Ima 12 , a ne tri kako neki vole “podmetati”, jer u državi nema sredstava za više, jer su igrališta problem… Ali, da ih ima i 1.000 Karlovčani bi opet bili među najboljima.
Bejzbol u svijetu
Međutim, tamo preko “velike bare” bejzbol već više od stotinu godina doživljava renesansu. To je šport za kojim histerizira velika većina Amerikanaca. U mnogim dijelovima svijeta tek je dosadna i nejasna igra koja navodno služi njima, milijunima zaluđenih Amerikanaca, kao popratni događaj tijekom kojeg rješavaju svoje porcije McDonald’sa, cheesburgera, krumpirića… U američkoj ligi MLB igraju najbolji igrači iz cijelog svijeta što dokazuje internacionalizaciju bejzbola. Hrvati su ostavili veliki utjecaj u ligi. Roger Maris, nekada Maraš, držao je najcjenjeniji rekord u bejzbolu – najviše home runova u sezoni – punih 48 godina! No, bejzbol u sebi krije, ne toliko maštovitosti ili taktičnosti poput nogometa ili košarke, već nevjerojatnu dramatičnost i neizvjesnost ili obrate kakve nudi vrlo mali broj športova. Za bejzbol kažu da je american pastime, misli se na američku povijest. To znači da je to šport koji je dio svakog Amerikanca i sigurno najpopularniji šport u Americi. Američka profesionalna liga ima 32 kluba, po 16 u svakoj ligi, American i National lige. Kako svaki klub odigra godišnje 162 utakmice, 81 kod kuće, a prosjek gledatelja je preko 30.000 po utakmici, nije teško doći do podatka da liga godišnje proda oko 80.000.000 ulaznica što je više nego NBA, NHL, NFL i Europska liga prvaka u nogometu zajedno. (Bundes liga je najgledanija u Europi sa 11 miljuna gledatelja!!!). To je sigurno najveća i najgledanija liga na svijetu i najbogatija, naravno. Prosjek plaća je iznosio u ovoj godini oko 4.000.000 USD. Među deset najbolje plaćenih športaša na svijetu čak su pet iz bejzbola. Liga ima tradiciju dugu 130 godina a samo finale, World series, je prošle godine proslavilo 100 godina. Sve ostale američke športske lige nastale su na uzoru na MLB. Međutim, krivo je mišljenje da je to samo američki šport. Bejzbol je najpopularniji u Japanu, Koreji, Tajpehu, Kanadi, svim karibskim zemljama, Kubi, Venezueli, Dominikanskoj Republici. Amerikanci ne mogu ući niti u polufinale SP-a, a olimpijski pobjednici na zadnje četiri Olimpijade bili su Kuba, SAD, Japan i Koreja.
KARLOVAC – Biciklisti BBK T-Rexa sudjelovali su na četvrtoj po redu utrci kupa Hrvatske u brdskom biciklizmu. Utrka je održana u Crikvenici u organizaciji BK Crikvenica. Adrian Vučković, najmlađi član T-Rexa u kategoriji početnika do 15 godina, odvozio je već svoju četvrtu ovogodišnju utrku te završio na 6. mjestu, 2 minute i 19 sekundi iza prvoplasiranog. Slijedio je start Sport kategorije gdje su nastupili Mario Podrebarac i Srđan Puškarić. Mario je utrku završio kao 9. dok je Srđan morao odustati zbog tehničkih problema. Odmah iza kategorije Sport, startali su i Masteri. U kategoriji Master A, Denis Tomašić završio je kao 15., Daniel Hamilton 20. te Krešimir Bonetić na 23. mjestu. Boris Basta u kategoriji Mastar B, završio je utrku na 6. mjestu.
