Karlovački nogometaši kao da su prerano uzeli godišnji odmor. Nakon sjajne igre protiv Osijeka i vrlo dobre u Zadru, u vrlo važnom prvoligaškom susretu protiv Lučkog gotovo da ih nije bilo na terenu. Ako je utakmica protiv Osijeka bila jedna od najboljih, a možda i najbolja prvoligaška utakmica NK Karlovca u ove dvije i pol sezone, onda je ogled protiv Lučkog definitivno nešto najgore što smo ikada vidjeli od “plavo-bijelih”.

Odličan je bio Hrvoje Sunara, vrlo borben ali nemoćan Novinić, nešto su tu i tamo pokazivali Špišić i Novaković, ostalih kao da nije bilo. Lučko je zasluženo slavilo sa 1:0, moglo je pobijediti i daleko većim rezultatom da nije bilo izvrsnog karlovačkog vratara, a Karlovčani su, iako su gubili 75 minuta, prvu pravu (i jedinu) prigodu stvorili tek u sudačkoj nadoknadi kada je odlično pucao Novaković no vratar Kovačić spasio je prvu prvoligašku pobjedu momčadi iz zagrebačkog predgrađa.

Sportski gledano, taj bod bio bi nezaslužen, možda bi u njemu bilo tek neke “poetske” moralne pravde, jer, šteta je što to moramo reći, Lučko je uz solidnu i borbenu utakmicu, pružilo i dobrih 70-ak minuta plakanja, kukanja i izležavanja na travi. Teško je naći drugu riječ pa recimo da veće “cmizdravce” na prvoligaškim travnjacima još nismo vidjeli. Valjanje igrača Lučkog svaki puta kada je u blizini zapuhao malo jači vjetar bilo je tragikomično, no oni su usput i igrali i stvarali prilike, dok Karlovčani svojim navijačima nisu pružili ništa. A, zapravo i nisu poraženi na gostovanju, već na neutralnom terenu, na kojem su igrali u gotovo domaćoj atmosferi, jer na tribinama u Kranjčevićevoj ulici bilo je više Karlovčana, koji su bili i daleko bučniji nego malobrojni simpatizeri domaćina. Večeras to ipak nije bila motivacija potpuno nemoćnoj momčadi iz grada na četiri rijeke, koja će morati uložiti puno truda da navijače uvjeri kako je njihova prava slika ipak ona pružena protiv Osijeka ili Zadra.

KAŠonline