Zavidan niz poraza zabilježili su nogometaši „Karlovca“ u ovom prvenstvu. Kiksevi su zaredali čak i na domaćem travnjaku. Bijelo-plavi su tako došli u vrlo nezavidnu poziciju na ljestvici 1. HNL i stanje ni slučajno ne sluti na dobro. Za neke je to šok, naročito za navijače koji pošteno bodre svoj klub. Malogdje je sve idealno. Neki su mislili da je tako u NK Karlovcu i stoga je razočaranje veliko. Međutim, mene to nimalo ne iznenađuje.

Da sada ne bih bio general poslije bitke, podsjetit ću čitatelje da na ovom portalu mogu pronaći sve kolumne na temu Nogometnog kluba Karlovac i uvjeriti se da nisam naivno nasjeo  pričama o uspješnom prvoligašu. Dakako da riječ novinara ima određenu težinu pa i danas vjerujem da sam o tom klubu pisao odgovorno – nikad protiv, uvijek otvoreno, temeljem argumenata, a ne onako kako bi moćnici valjda htjeli. Puno je pritom pomoglo iskustvo s ‘projektom’ povratka KA-košarke u prvu ligu od čega se post-festum mnogi naježe; frustrira ih i pomisao na neslavnu avanturu zbog koje gradska košarka osjeća tužne posljedice.  Tada, kao i sada, kad je nogomet posrijedi, pojedinac se stavio iznad kluba. Nikad nije bilo jasno kako i zašto se pogreške ponavljaju jedino nama! Na sreću, više je bilo onih koji su odobravali kritičke stavove i razmišljanja o karlovačkom nogometnom prvoligašu, premda nije nedostajalo dežurnih „pljuvača“ –  pojedinci su me nazivali i protivnikom nogometa. Sve sam to prihvaćao i još prihvaćam, kao dio demokratskog sučeljavanja, kao pravo svakoga da razmišlja najbolje kako zna, želi i hoće.

Dobili što sami skuhali

Zapravo se sad vidi koliko klubu nedostaje čovjek poput Branka Vukelića. Možemo mi pričati što hoćemo, ali on je nabavljao novac za NK Karlovac. Danas to više ne može jer su se vremena promijenila i više nema tu moć, a i bolestan je, na žalost. Sva sreća da ne djeluje kao nekad budući da su to bile injekcije kratkog dometa, što napokon shvaćaju i najneobjektivniji. Umjesto pomoći u pronalaženju trajnih sponzora, pristupilo se staromodnom socijalističko-komunističkom principu financiranja uglavnom iz proračuna i gradskih tvrtki. Kad je bilo novca nije se trošio najsvrsishodnije, nego stihijski, isključivo na igrački kadar i raznorazne neshvatljive ugovore sa “svemirskim” svotama koje ni prebogati naftaš Rockfeller ne bi uspio podmiriti. Dugoročno se nije znala postaviti optimalna organizacija kluba, niti su svi ljudi u klubu bili kvalitetni, pravi i na pravome mjestu. Za to je najveći krivac Branko Vukelić – on je sve morao “amenovati”, ili je pak imao nekompetentne savjetnike i suradnike. Štogod bilo, plusovi i minusi idu na njegovu dušu. Grijeh je i lokalne politike koja gura nos tamo gdje treba i ne treba, umjesto da pomogne u dovođenju solidnih, solventnih i odanih sponzora, poslovno zainteresiranih. Pretpostavljam da se do njih moglo zahvaljujući rangu natjecanja. Posebna priča je nedostatak širokih pogleda odnosno famozno kadroviranje kad su politici poželjni/povoljni samo podobni, ne sposobni. No, to sad nije ni bitno, prošla baba s kolačima.  Dobili smo što smo sami skuhali –  situaciju u kojoj je potrošena gomila sredstava da bi se odigrale dvije-tri sezone u elitnom društvu, a rezultat je skoro brutalan: klub je bez bodova, plaće nema pet mjeseci, guranju na rub ponora prijete brojni sporovi na Arbitražnom sudu HNS-a. Kako se uopće izvući iz toga gliba?

Spasitelj

To bi ukratko bilo o tome, da ne otežem temu o kojoj već i vrapci sve znaju. U međuvremenu se u Karlovcu kao “spasitelj” pojavio “Zajec Zeko, Dinamo med i mlijeko” – nekad sjajan nogometaš, legenda „Dinama“ i nacionalnog nogometa. Klubu s “Čavleka” iznenada se ukazala sjajna prigoda da iskoristi iskustvo i ime nogometnog velikana i da konačno uz njegovu potporu stane u čvrste okvire s realnim programom zadržavanja u profesionalnom razredu. Novi športski direktor je prilikom preuzimanja dužnosti na Mekušanskom polju u SN rezolutno najavio da će svakako složiti momčad za ostanak. Danas, nakon jedne pobjede, jednog remija i pet poraza, nakon smjene trenera u kojoj novi govori o prethodnom neradu i neredu, nakon igračkog neraspoloženja, otkazivanja stanova i serije neuspjeha kojoj se ne nazire kraj,  bilo bi dobro znati misli li „Zeko“ isto kao i početkom srpnja kad je došao? Ili možda i on ima suflere koji mu šapću što da radi pa bi to trebalo njih zapitati?

Skeptik

Zajecovom pojavljivanju sam se iskreno obradovao nadajući se da će, s obzirom na svoje grčke veze, u NK Karlovac dovesti i kojeg tamošnjeg brodovlasnika, milijardera koji bi podebljao klupski budžet a da to ni ne osjeti. Upravo tako, zbog čega ne bi uložio u „Karlovac“ i hrvatski nogomet po načelima zajedničke koristi, zar se tako ne radi svuda u svijetu? Međutim, umjesto grčkog tajkuna Velimir nam je isporučio Milana Šulentića – Šulca tako da klub osim tridesetak ugovornih nogometaša mora plaćati, makar simbolično?, i dvojicu volontera!

„Šula-Šulc“ Šulentić ponovo u NK Karlovcu! Da nije stvarno, tako nešto bilo bi smiješno. Komična je i sama ideja da se Šulentić vrati u klub s desne obale Korane. Gdjegod je bio i štogod  je radio u športu nigdje nije ostavio trag za pamćenje. A da nije bezazlena “figura” sudimo po tome što je pregovarao s trenerom Petravićem gleda angažmana, što je na turniru NK Vatrogasac ’11. u Gornjem Mekušju tražio od organizatora plaćanje troškove prijevoza veteranima NK Dinamo koji su tamo odigrali revijalnu utakmicu iako oni to nisu ni spomenuli a kamoli zahtijevali, što ga prvoligaški suci i kontrolori zaobilaze u širokom luku jer se s njim ne žele susresti… Štoviše, na posljednjoj utakmici između „Karlovca“ i „Intera“, koju je karlovačka momčad izgubila 0:1, Šulentić je uz pomoć Zajeca prijetio sucu Vladi Svilokosu. Eto, i zbog toga sam skeptik koji baš ne vjeruje u blistavu budućnost Nogometnog kluba Karlovac.