KARLOVAC – Unatrag tri godine Karlovčanin Dragutin Mikša voditelj je sudaca na teniskom ATP turniru u Umagu.  Prije toga je pet godina bio zamjenik voditelja, a još je 15 godina neprekidno sudio mečeve tog turnira. Sveukupno je na umaškom turniru prisutan 21 godinu, od 22. koliko je do sada održano umaških turnira – prvo kao sudac ili zamjenik voditelja, odnosno danas aktualni voditelj sudaca.
– Ovaj posao koji sada radim na turniru u Umagu samo je prirodan slijed mog angažiranja u tenisu. Kao teniski sudac radim više od  25 godina. Nakon što sam 1984 godine položio sudački ispit intenzivnije sam se suđenjem počeo baviti na Univerzijadi ’87 koja se održala u Zagrebu. Nakon toga sam kao sudac odradio blizu 1000 profesionalnih mečeva, bio član Davis cup sudačke ekipe od 1986. godine pa sve do 2010. godine. Osim prvog Umaga koji sam propustio radi posla na svim ostalima sam radio što na liniji, što kao sudac u stolcu. Pet godina bio sam asistent Chief of Umpires, a posljednje tri godine taj posao radim samostalno, kaže Dragutin Mikša.
Kako uopće doći na tu funkciju?
- Da bi mogli obavljati posao voditelja sudaca morate proći školu ITF-a, položiti zahtjevan ispit na engleskom, dogovoriti  posao sa organizatorom te na koncu dobiti odobrenje od ATP-a.
Koja je Vaša zadaća?
- Moj posao započinje šest mjeseci prije početka  turnira. Nakon provedenog raspisa za aplikaciju vršim odabir sudaca koji će raditi na turniru, skrbim za njihovu opremu i smještaj te sveukupnu korespondenciju koja se odnosi na službu za koju sam zadužen. Pomažem Supervisoru i Referee-ju, radim raspored sudaca za svaki dan turnira te pratim rad sudaca.
Možete utjecati na suce kojima ste šef?
- Ako mislite na pogodovanje pojedinom igraču, u tenisu je to gotovo nemoguće a i nikom takovo što ne pada napamet, poglavito ako vam kažem da u službi  koju vodim u Umagu ima 70 sudaca iz svih krajeva Hrvatske i inozemstva.
Što ta funkcija znači u smislu statusa, reitinga?
- Meni osobno, znači prije svega, zadovoljstvo raditi s tolikim brojem mladih  ljudi i uživanje u vrhunskom  tenisu.
Prepoznaju li u Karlovcu tu vrijednost?
– Posao Chief of umpires je samozatajan posao i nije medijski eksponiran pa stoga niti  nije poznat široj javnosti. Ljudi koji su bliže tenisu i koji su mi prijatelji znaju cijeniti taj zahtjevan posao.
Vaš sin Marin je već 10 godina prisutan na turniru u Umagu?
- Marin je u tenisu od svoje četvrte godine. Prošao je sve selekcije od teniske škole do seniora. Voli tenis. Danas aktivno sudjeluje u radu svog matičnog  kluba i sudačkoj organizaciji.  Suđenje mu je jedan lijep i koristan hobi kroz koji je vidio svijeta i upoznao mnoge športske prijatelje sudeći na mnogim turnirima. Kao otac bio sam inicijator, sve ostalo napravio je sam svojim radom i upornošću. Tenis je bio instrument kako dijete odvojiti od ulice i pobuditi zanimanje za nešto lijepo, zdravo i korisno. Mislim da je to dobar način kako djecu usmjeriti na pravi put.
Marin Čilić, bivši igrač „Karlovca“, osvojio je 2. mjesto. Ocijenite nastup naših tenisača?
- Čilić je odradio tjedan u Umagu odlično, nažalost to se ne može reći za ostale naše igrače. Tu poglavito mislim na Ljubičića koji je s velikim ambicijama došao u Umag. Poslije sjajnog  prvog seta protiv Ferrera kao da je nestao.
Kvaliteta ovogodišnjeg turnira?
- Odličan kao i svih proteklih godina.
Računate na istu funkciju i na godinu?
- Da. Ocjene iz ATP-a koje smo dobili za suđenje su odlične a to je dobar razlog za  daljnju suradnje mene i organizatora turnira.
Niste bili na svečanoj sjednici TK Karlovac. Možete li to prokomentirati s obzirom da ste godinama bili na raznim funkcijama u Teniskom klubu Karlovac?
- Teniskom klubu dao sam svoje najbolje godine. Bio sam predsjednik u dva mandata. Ponosan sam što smo za vrijeme mog mandata dva puta zaredom proglašeni za najbolji športski kolektiv u gradu. Upravo iz tog razloga bio sam tužan što nisam mogao biti prisutan svečanoj sjednici u povodu sto godina tenisa u Karlovcu jer se nakon što sam 25 godina radio u klubu smatram dijelom tog kluba. Nažalost zbog smrtnog slučaja u obitelji tih dana nisam bio u Hrvatskoj.

Marijan Bakić