Doktorova i moja iluzija

Nisam gledao premijernu utakmicu novoga prvenstva 1. Hrvatske nogometne lige Karlovac – Istra 1961 koja je odigrana na stadionu „Branko Čavlović – Čavlek“ na desnoj obali Korane, jer sam taj petak otputovao nakratko na Jadran. Vrativši se kući sreo sam svog dobrog prijatelja dr. Amirudina Talakića, novog predsjednika Nogometnog kluba Karlovac i prišao mu iskoristivši susret s njim da mu čestitam na imenovanju, a i da bi mu čestitao na startnoj pobjedi njegovog kluba nad sadašnjoj momčadi negdašnjeg trenera „Karlovca“ „Paminja“ Pamića . Međutim, nemalo sam se iznenadio, onako stojeći uz doktora, uvidjevši da je on puno viši nego obično, ili sam se to ja još više smanjio – pomislih u strahu. Kasnije, kod kuće, kad sam prelistavao stare novine koje su me čekale, čitam gdje moj dugogodišnji prijatelj i kolega Branko Stipković u Sportskim novostima piše: „Talakić porastao 25 centimetra“. Tada sam uvidio da je to zapravo iluzija, moja i doktorova, te da je moj prijatelj Amirudin Talakić i dalje onaj isti stari doc kakav je i bio samo, sretan zbog pobjede svoje-naše momčadi.

Športski događaj sezone

Još sam uvijek pod dojmom nedavno objavljene knjige o stogodišnjici karlovačkog teniskog kluba pa svako malo koristim prigodu da nešto više saznam, i napišem o tenisu. Športski događaj sezone započeo je u ponedjeljak, 25. srpnja, u Umagu gdje se održava najpoznatiji teniski turnir u Hrvatskoj, 22. Croatia Open Umag 2011. Počeo je u svibnju 1990. godine a do danas je stekao kultni status. Ove godine nastupaju: Argentinac Juan Ignacio Chela, Ukrajinac Aleksandr Dolgopolov, Talijani Andreas Seppi i Fabio Fognini, Španjolci Juan Carlos Ferrero i Tommy Robredo. Hrvati nikad brojniji u Umagu, nastupaju: Ivan Ljubičić,  Ivan Dodig, Marin Čilić, Antonio Veić (poražen je u 1. kolu glavnog turnira), Mate Delić i Mate Pavić. Od devetorice Hrvata u kvalifikacijama ATP Studena Croatia Openu, pobjede su ostvarili Dino Marcan, Toni Androić, Marin Franjičević i Borut Puc. Kroz kvalifikacije šansu da zaigra u Umagu dobio mladi hrvatski tenisač, Riječanin Dino Marcan.  Nažalost, zapeo je na posljednjoj stepenici kvalifikacija. Izgubio je u posljednjem 3. kolu kvalifikacija tako da je Umag za njega i ove godine ostao nedostižan.

Dvadeset godina bez Hrvata na tronu

Hrvat Goran Prpić osvojio je prvi turnir svladavši u finalu tada mlađahnog i neiskusnog hrvatskog tenisača Gorana Ivaniševića. U Umag je tada došao i legenda tenisa Fred Perry. Nakon Prpića niti jedan hrvatski igrač nije se uspio na tron umaškog turnira. Možda je upravo ove godine prilika hrvatskim igračima da nakon 20 godina čekanja netko od Hrvata postane pobjednik 22. Croatia Opena. Možda je baš naš Ivan Dodig, 41. igrač svijeta,  najbliži naslovu. U Zagrebu je napravio senzaciju. Može li isto ponoviti i u Umagu? Bez izgleda nisu ni preostala dva hrvatska teniska velikana – Ivan Ljubičić i Marin Čilić koji je neko vrijeme igrao i u dresu karlovačkog stogodišnjaka – Teniskog kluba Karlovac. Inače, favoriti su Argentinac Chela i Ukrajinac Dolgopolov. No, prerano je o tome razmišljati. Pored spomenutog trojca umaško iskustvo zasigurno će znati iskoristiti za neke buduće nastupe mladi hrvatski tenisači – Antonio Veić, Mate Delić i Mate Pavić.  Direktor Božičković je već samim uručenjem pozivnica mladim Splićanima – Deliću i Paviću, ponudio dovoljan izazov.

Moya, Ferrero, Muster…

Do sada je u Umagu zaigralo sedam prvih igrača svijeta: Muster, Rios, Moya, Kuerten, Ferrero, Nadal i Đoković. Carlos Moya je od 14 umaških nastupa imao pet naslova i time je najuspješniji  igrač turnira. Moya je imao čak 43 pobjede u 52 susreta. Veliki trag u Umagu ostavio je Austrijanac Tomas Muster iz Leibnitza koji je u 14 nastupa ostvario 15 pobjeda. Dakako da su neizbrisiv trag ostavili Moya i Ferrero, a takav trag bi se mogao pripisati i Rusu Nikolaju Davidenku.

Karlovčani „kroje pravdu“ velikanima

Veliki dio svog stručnog znanja u umaški je turnir proteklih godina ugradio i Karlovčanin Dragutin Mikša, najpoznatiji teniski sudac iz našega grada. Unatrag tri godine Mikša je voditelj sudaca.  Prije toga je pet godina bio zamjenik voditelja, a još je 15 godina neprekidno sudio mečeve turnira. Sveukupno je na umaškom turniru prisutan 21. godinu, od 22. koliko je održano umaških turnira – prvo kao sudac ili zamjenik voditelja, odnosno danas aktualni voditelj sudaca. Biti voditelj sudaca na jednom tako jakom turniru nije mala stvar – zato „Dragec“ čestitamo! Nažalost takve se stvari najmanje cijene u rodnome gradu. Da kruška ne pada daleko od stabla nije nepoznata stvar. Naime, mlađi Mikša – „Dragecov“ sin Marin, već 10 godina je teniski sudac, a prije toga je desetak godina bio pobirač lopti, Ball-kids, na ATP turniru Umag. Sve mi to skupa miriše na nešto dobro – kad senior ode u mirovinu, junior preuzima sudačku palicu?! Karlovčani bi u tom slučaju i dalje mogli „krojiti pravdu“ teniskim velikanima svijeta.

Jedna misao o “Doktorova i moja iluzija

  1. Da, Dodig je strašno blizu naslova ispao je dva dana prije ove kolumne hahaha

Komentari su zatvoreni.