Športska zajednica Grada Ogulina nastavlja rasti po broju športaša i klubova. Na posljednjoj Godišnjoj skupštini održanoj prije mjesec dana u članstvo su primljene još tri športske udruge te ih je sada čak 45. I dalje je najmasovnije kuglanje sa 9 udruga, po broju športaša to je svakako nogomet s 3 udruge i preko 400 registriranih igrača, potom slijede rukomet i tenis… Ta četiri športa su prioritetna u Ogulinu te okupljaju preko 80 posto športaša u gradu pod Klekom.
U posljednjih pet godina Športska zajednica Grada Ogulina pod predsjedanjem Darka Pribanića je, osim što je za preko 30 posto uvećala broj udruga, povećala je i prihode za otprilike isto toliko posto, smanjena je cijena sata korištenja športskih objekata za treninge na samo 20, odnosno 30 kuna za članice, dok je korištenje objekata za utakmice besplatno. Petnaestak športskih udruga, većinom rekreativnih, koje nisu u sustavu financiranja koristi objekte besplatno. Posljednje tri godine Zajednica podupire i 12 trenera mlađih kategorija u 8 športova sa po 2.000 kuna mjesečno, što je pokazalo pozitivne rezultate, kako po rezultatima tako i po povećanju mladih u športu. U proteklih pet godina Ogulin je dobio još dva velika športska objekta – novu Školsku športsku dvoranu i Tenisku dvoranu. Također, u ovoj „petoljetci“ ogulinski šport po prvi puta ima prvoligaše. To su Teniski klub te kuglački klubovi „Klek“, „Ogulin“ i „Policajac“, i više drugoligaša. Ove sezone u drugu ligu plasirali su se Ženski rukometni klub Ogulin i Stolnoteniski klub Klek.
Sve ove uspjehe velika većina članica Skupštine Športske zajednice nagradila je prihvaćanjem svih izvješća, uz samo jedan glas protiv i tek nekoliko suzdržanih. Taj jedan glas protiv samo je dokaz da i ogulinski šport ima svojih „bolesti“. Naime, predsjednik Badminton kluba Ogulin Tomislav Luketić nikako se nije pomirio s odbijancijom da se na dva teniska terena u Teniskoj dvorani iscrtaju osam badminton igrališta. Nažalost, otada traje njegov sukob s vodstvom Športske zajednice Grada Ogulina. Ispisao je tisuće stranica teksta prigovora poslavši ih na stotine adresa. U Športsku zajednicu došla je financijsku i poreznu inspekcija, čak i inspekcija Službe za zaštitu i spašavanje. Posljednjih su godina sve ove službe prekopavale račune i kontrolirali financije Športska zajednice. Nisu našle nikakvih nepravilnosti, osim sitnijih grešaka u knjiženju financijskog servisa koji vodi knjige Športske zajednice. Štoviše, većina tih inspekcija završavala je pohvalama za sređenost dokumentacije i rada, ističući to kao jedan od rijetkih dobrih primjera u županiji. Sve te službene nalaze predsjednik Badminton kluba opet pobija i dalje se žali na sve strane pišući ministarstvima uprave, financija, FINI, Državnoj upravi za reviziju i poreznoj inspekciji. Pored toga i preko e-maila po sistemu „šalji dalje“ još i na stotine drugih adresa. Jedino što je uspio jest da je Športska zajednica Grada Ogulina, kao jedna od vrlo rijetkih u Hrvatskoj, ušla u sustav PDV-a i zbog toga se stotinjak tisuća kuna godišnje, umjesto na račun športskih udruga, uplaćuje u državni proračun. Na kraju Skupštine, predsjednik Zajednice poručio je predsjedniku BK Ogulin da se još može žaliti Europskom sudu u Strasbourgu, a neki članovi Skupštine, osim brojnih kritika zatražili su da se BK Ogulin isključi iz Zajednice.
A o kakvom se klubu radi najbolje se vidi iz zapisnika s posljednje Skupštine tog kluba, a s kojim je „predsjednik svih predsjednika“ ogulinskog športa upoznao i ostale članove Upravnog odbora. U tom zapisniku stoji da je Skupština Badminton kluba Ogulin održana u obiteljskoj kući obitelji Luketić, uz nazočnost 9 članova među kojima su još predsjednikova supruga i dvije kćerke. U izvješću o radu nema ni riječi o bavljenju badmintonom kao športom jer se, pored Luketića i njegove uže obitelji tim športom u Ogulinu nitko ne bavi. Predsjednik Badmington kluba naglašava kako je otkrio jednu od najvećih financijskih afera u Ogulinu: „Od oko 1,8 milijuna kuna dotacije iz Gradskog proračuna, predsjednik Pribanić i tajnik Mario Pavić zamračili su preko 4,0 milijuna kuna, a Badmington klub nema mjesta pod suncem zbog osvete čelnih ljudi Športske zajednice, zbog čega su žrtve takvog nepromišljenog čina oko 2000 djece koja zbog toga ne mogu igrati badminton u školama ili u ovom klubu“. Eto, tako piše u zapisniku s posljednje Skupštine Badminton kluba Ogulin.
Ne treba napominjati da Ogulin sa susjednim općinama u svim školama nema dvije tisuće djece, nije važno ni to što u Hrvatskoj postoji tek nešto više od 20-ak klubova s oko 400-tinjak registriranih igrača u svim kategorijama (službene stranice Hrvatskog badminton saveza)… Bitna je samo fikcija o neprijateljima badminton športa i ogulinskog kluba. Zato se nažalost nastavlja „osobni rat“, pišući i dalje na sve moguće adrese o „kriminalu u Sportskoj zajednici Grada Ogulina“. Posljedica tog „rata“ je da te uratke većina primatelja, nakon što su već dobro upoznati s njima, izravno već iz poštarove ruke prosljeđuje u koš, niti ne otvarajući kovertu.
Nakon šta je Bakić pred tjedan dana nabadao o dugoreškom sportu sada je odjednom postao stručnjak i za ogulinski… To je tako kada netko silom želi biti sportski novinar a uz to se još baviti nečim najtežim u novinarstvu – komentarom. Netko bi dobronamjerno trebao objasniti gospodinu Bakiću da bi ako se doista želi baviti takvim stvarima morao poznavati materiju do najsitnijeg detalja. On očito o materiji nezna puno, samo je nešto negdje, vjerojatno u kakvoj birtiji načuo i iz toga je iskonstruirao članak…
Iz ovog članka ispada da je badminton nevjerojatno bitan za ogulinski sport (!?), što naravno nije, kao što isto tako za dugoreški sport su gotovo pa nebitni kuglanje, stolnoteniski klub iz Zvačaja, tekvando ili umjetno stvorena (a po njemu slavna !?) odbojka.
Molim gospodina Bakića da se zbog mentalne higijene sviju nas ostavi pisanja komentara.
Ako mu baš trebaju da popuni stranicu neka se obrati vrsnim poznavateljima sporta Branku Obradoviću, Darku Liscu ili Dariju Štefancu, oni će mu to napisati zabadava.
Marjan, daj jednom od ove trojice pa čak i Damiru da piše Kolumne. Život je težak, treba unijeti više smijeha u naše živote.