Gotovo tromjesečno razdoblje problema i lakrdije u NK Karlovac doseglo je vrhunac besmislenom, neodgovornom i nesportskom suspenzijom trenera Igora Pamića na 30 dana. Tako je osobi koja je u tri godine klub dovela s dna treće lige do situacije da već nekoliko puta igra derbi kola najvišeg ranga pred tv kamerama. Sve je na stadionu kraj Korane bilo dobro, a onda je gazda iz Vukmanićkog Cerovca instalirao Stjepana Turkovića na predsjedničku poziciju. Zaista je zanimljivo kako se velikan iz redova vladajuće stranke u trenucima kad zemlju potresaju prosvjedi ima vremena baviti trenerom NK Karlovac i predsjednikom Nogometnog saveza Karlovačke županije. No dobro, ponašanje njenog pobočnika je premijerkin problem.

Svi vrlo dobro znamo što je sve Igor Pamić učinio za NK Karlovac. Nije stvar samo u rezultatu, već u tome da bez njega u klubu nikada ne bi igrali igrači poput Josipa Jerneića, Enesa Novinića, Hrvoja Sunare i mnogih drugih. Sigurno ni na svakoj domaćoj utakmici ne bi bilo barem tisuću gledatelja. I onda pred javnost dođe Stjepan Turković i izjavi da je Pamić ocrnio klub. Takva izjava posljednji je u nizu dokaza da je spomenuti “mali” predsjednik Karlovca intelektualno deficitaran za bilo koju funkciju u nogometu. Naravno, oslovili smo ga malim predsjednikom jer je poznato da pravi čelnik Karlovca ima inicijale B.V. Prema nekim izvorima HDZ-ov kadar je jučer dobio pozive iz stranačke središnjice, koja je naprosto “zadivljena” činjenicom da u ovo vrijeme imaju hrabrosti na sebe preuzeti gnjev javnosti tragikomičnim potezima u klubu koji je već 92 godine ponos grada Karlovca.

Dakle, Turković se upisao u povijest svjetskog nogometa kao prvi predsjednik koji je suspendirao najuspješnijeg trenera kojeg je njegov klub ikad imao. Budućnost je jako neizvjesna. Možda direktor Zelenila ostane još dugo na čelu Karlovca, ali nije nemoguće ni da se prihvati pastirskog posla, kojeg je njegova stranačka šefica preporučila naciji. Ipak je krajnje dvojbeno dali bi spomenuti zbog svog ponašanja imao autoritet i u stadu ovaca bez da suspendira bar jednu. To također ne bi prošlo bez dozvole gazde, ali i potpisa Zdravka Marčetića.

Zanimljivo je zašto je krajem prošle godine uopće došlo do promjene na čelu kluba. Kome je smetalo poštenje, jedinstvo, odgovornost i rad? Kome je smetao Zoran Sabljarić? Samo onome kome je nakon gubitka većeg dijela političke moći dosadio prvoligaški nogomet, pa se prema klubu ponaša kao dijete predškolske dobi kojem je dosadila omiljena igračka. I što sada? Igrači uoči utakmice protiv Varaždina već nisu odradili tri treninga, a nije nemoguće da bojkotiraju i nastup. Ne treba niti naglašavati da će Turković u subotu biti nagrađen gromoglasnim zvižducima i da to neće biti zato jer je publici stalo do njegovog glazbenog obrazovanja. Jedina opcija koja može spasiti klub je hitan povratak Pamića na trenersku poziciju i hitan odlazak Turkovića sa predsjedničke funkcije jer ondje jednostavno ne pripada. A onda će prestati navijački prosvjedi i svi ćemo opet moći biti ponosni jer se u gradu na četiri rijeke igra prvoligaški nogomet. Za kraj se prisjetimo stiha klupske himne: “Ajdmo skupa klub i navijači jer zajedno smo uvijek jači!”. Žalosna je činjenica da navijači brinu o klubu više od Uprave.

Piše Goran TOMIČIĆ