ZAGREB/LAUSANNE – Međunarodni olimpijski odbor proglasio je 2011. godinom borbe protiv svakog oblika ilegalnog klađenja u sportu.  Među ostalim aktivnostima koje MOO-a poduzima nalazi se i današnja specijalna objava predsjednika MOO-a  Jacques Rogge, a koju objavljujemo u cIjelosti prema izvorniku. 

„Kao vođa svjetskog športskog pokreta, Međunarodni olimpijski odbor ima etičku obvezu zaštite športa suzbijanjem svih oblika prijevare.
Dugi niz godina vodimo bitku protiv korištenja lijekova koji poboljšavaju rezultat. Puno smo postigli u toj bitci i ponosni smo na naša dosadašnja ostvarenja.
Kako se naša kampanja protiv dopinga nastavlja, pojačavamo napore na obuzdavanju druge pošasti koja sve više prijeti potkopavanju vjerodostojnosti športa: nezakonitom i nepropisnom klađenju.
Kao naš najnoviji korak, za 1. ožujka zakazali smo prvi sastanak između športskog pokreta, vlada, javnih međunarodnih organizacija i operatera športskog klađenja da rasprave načine borbe protiv nepropisnog i nezakonitog klađenja. Ohrabreni smo velikim odazivom i podrškom koju smo primili od pozvanih strana, uključujući članove Interpola, Ujedinjenih naroda i vlada čak iz Kine i Australije.
Potencijal za korupciju je u svako vrijeme visok djelomično zbog pojave klađenja na Internetu i anonimnosti, lakoći realizacije i opsegu koji to obuhvaća. Može se zaključiti da su športaši, treneri, službene osobe i drugi izloženi većim napastima i pritisku varanja za zaradu na klađenju nego u neko drugo vrijeme u prošlosti. Ono što je još gore, ta rak-rana se nekontrolirano širi u mnogim dijelovima svijeta.
Svjetska zajednica nema zajedničku definiciju nezakonitog i nepropisnog klađenja, usprkos zajedničkoj zabrinutosti po tom pitanju i njegovom rješavanju. Očekujemo konstruktivne diskusije na našem sastanku u ožujku za koji se nadamo da će na kraju uroditi definicijom i koordinacijom aktivnosti protiv nezakonitog i nepropisnog klađenja na svjetskoj razini.
Nezakonito ili nepropisno klađenje, koje ne smijemo pomiješati sa zakonitim i propisanim klađenjem koje nude nacionalne lutrije i privatni entiteti i glavni je izvor financiranja u športu, potencijalno onesposobljuje. Svaki slučaj koji izađe na vidjelo potkopava povjerenje u šport, što može dovesti do apatije gledatelja i smanjenja posjećenosti natjecanja, TV gledateljstva i sponzorstva. U najgorem slučaju, može odvratiti ljude od sudjelovanja u športu na prvom mjestu.
Iako nezakonito klađenje tek moramo otkriti na olimpijskim igrama, mi nismo naivni. Znamo da će i taj dan doći. Moramo paziti i osigurati postavljanje mjera koje će ograničiti njegov učinak i obeshrabriti ponovno pojavljivanje.
MOO se počeo ozbiljno baviti problemom 2005. godine. Rad je u mnogo čemu sličan onom započetom prije 20 godina protiv dopinga. Naš je prvi zadatak bio da damo primjer, prilagodimo vlastita pravila suočavajući se s tom novom prijetnjom te da podignemo svijest mjerama kao što su obrazovni programi, seminari te sastavljanje i usvajanje popisa preporuka čiji je cilj ujedinjeni pristup čitavog športskog pokreta. Imamo aktivnu ulogu i nastavljamo zahtijevati dijalog sa svim stranama gdje i kada je to moguće.
Trenutačno smo u procesu ohrabrivanja svih naših partnera u olimpijskom pokretu da usvoje pravila koja će zabraniti klađenje na svaki šport. Prvo smo pozvali športove u kojima je bilo slučajeva namještanja utakmica da nam se pridruže u zauzimanju jedinstvenog pristupa problemu. Kriket, tenis i nogomet su to odlično odradili, ali preostaje puno međunarodnih saveza i nacionalnih saveza koji nemaju zakonodavstvo za suzbijanje nezakonitog i nepropisnog klađenja. Bez toga ne postoji osnova za kažnjavanje prijevara.
Podrška vlada je od presudne važnosti. One su ovlaštene stvoriti zakonski okvir u kojem može doći do zakonitog i propisanog klađenja. Vlade, a ne samo svijet športa, mogu provesti istrage i pokrenuti kriminalne postupke. Kako postaje sve više jasno da velike kriminalne mreže imaju korist od nezakonitog klađenja, potičemo vlade, da uspostave kriminalno zakonodavstvo protiv namještanja utakmica i prijevare u športu.
Započeli smo pratiti kladioničarske aktivnosti na olimpijskim igrama. Osnovali smo kompaniju koja se zove Međunarodno športsko praćenje koja je zadužena za praćenje sumnjivih kladioničarskih aktivnosti na olimpijskim igrama, zajedno s preko 300 zakonitih kladioničarskih kompanija. Kad Međunarodno športsko praćenje otkrije nenormalnu kladioničarsku aktivnost, obavještava MOO i djeluje s NOO-ima i MS-ima u utvrđivanju da li je to stvarno ili sumnjivo. Ako je sumnjivo, pokrećemo istragu i kladioničarske kompanije prenose sve potrebne informacije u vezi oklade i kladitelja u MOO. Srećom nismo morali aktivirati taj sistem na olimpijskim igrama u Pekingu 2008. ili u Vancouveru prošle godine.
Potreban je ozbiljan, zajednički napor svih strana na suzbijanju tog problema koji se sve teže otkriva jer varalice prestaju manipulirati velikim športskim natjecanjima ili ishodima utakmica. To je preriskantno. Umjesto toga se usredotočuju na utakmice s manje medijske pozornosti i javne kontrole. U području športske igre može redovito dolaziti do svih vrsta problema bez da postanu sumnjivi i to je velika opasnost.
Pred nama je dug put, ali sam uvjeren da idemo pravim smjerom. Predviđam da ćemo za nekoliko godina imati nadzorno tijelo na licu mjesta, strukturom slično Svjetskoj agenciji protiv dopinga i da će borba protiv nezakonitog klađenja i namještanja utakmica biti obvezna za MS-e ako žele ostati dio olimpijskog pokreta.
Naša borba je tek započela. Na svima nama je da se udružimo u zaustavljanju prijevara zarađivanja novca na popularnosti športa”.

Jacques Rogge, predsjednik MOO-a
(tekst s engleskog prevela Ljiljana Ujlaki Šubić,  voditeljica međunarodne suradnje  HOO-a)