Činjenica je da se danas u športu obrće veliki novac. Zarađuju menadžeri, športaši, klubovi. Svi – od marketinga i televizije do prodavača kikirikija. Zauzvrat se prezentiraju gladijatorski spektakli. Cilj nažalost nije unapređenje zdravlja nego balansiranje između života i smrti pa tako neki i ne zaslužuju da budu svrstani u šport.
Prelistavajući jednu od svoje dvije zbirke kolumni naišao sam na komentar o novinarskoj tribini koju je u Karlovcu prije deset godina održao Žarko Susić, za života doajen športskog novinarstva u Hrvatskoj i u svijetu. Njegovi stavovi i razmišljanja o športu, profesionalnom i amaterskom, aktualni su i dan danas. Aktualni su i za temu ove kolumne pa bi stoga i podsjetio na Susićevo razmišljanje i stav o športu. Predavanje proteklo je u izlaganju teze o transformaciji športa u show business čime se gubi smisao i prestaje postojati šport u pravom smislu riječi. Tu svoju teoriju je objasnio i nizom primjera. Tada se mogao zamijetiti i Susićev nostalgični prizvuk na nekadašnju spregu prijateljstva i druženja te zdravog natjecanja među članovima športskih udruga.
Postojeći Zakon o športu dobar je za amaterski šport ali je katastrofalno loš po pitanju organizacije profesionalnog športa. Klubovi koji prodaju i kupuju igraće ne mogu biti udruge, oni su trgovačka društva. Stoga bi rezultati na međunarodnoj sceni morali biti glavni kriterij po kojem će profesionalni klubovi dobivati proračunska sredstva. Ulaskom u Europsku uniju više neće biti moguće da klubovi budu udruge građana jer to u EU ne postoji. Postoje amaterski i profesionalni klubovi. Stoga se postavlja još jedno pitanje – hoće li športski djelatnici koji danas rade u klubovima, kad za to dođe vrijeme, znati prilagoditi svoje udruge novim propisima?
Može li karlovačko gospodarstvo podržati uvjete potrebne za profesionalni šport? To je pitanje koje se sve više nameće, naročito u situaciji kad je „najveća firma“ burza rada, kad su izdvajanja za šport iz proračuna poprilično manje i kad je sve manji tvrtki koje mogu ulagati u športske udruge. Pokazatelji govore – ne, ne može. Sponzori, nazovimo ih tako – profesionalnih klubova, uglavnom su državne tvrtke u koje, nažalost, amaterski šport nema pristupa.
Druga strana medalje nas upozorava pak da amateri vode profesionalne klubove ili profesionalni šport i da je to drugi nemali problem s kojim se suočavamo. Radi se, naime, o amaterima koji nemaju znanja ni iskustva u vođenju jednog tako složenog projekta kakav je vođenje profesionalnog kluba i športa. Novac uložen u takve sredine dugoročno odlazi u vjetar. Karlovački profesionalni klubovi bi trebali biti prvoligaši – nogometni, rukometni i odbojkaški. Procijenite sami po čemu su to oni profesionalni osim po tome što plaćaju igrače i trenere.
Amaterski šport i ljudi koji rade u najvećoj većini karlovačkih klubova, skrbe uglavnom ili bolje rečeno prosjače, iz dana u dan novac za goli život svojih klubova. Istovremeno neki „profesionalni klubovi“ na „državnim jaslama“ troše dnevno za svoje „aktivnosti“ koliko godišnje potroše takozvani mali športovi i „mali amaterski klubovi„ s boljim rezultatima.
Šport u Hrvatskoj, tako i u Karlovcu, još uvijek funkcionira na socijalističkim principima. Nekad su o svemu odlučivali komiteti i partijski sekretari, načelnik policije – danas opet isti samo se drugačije zovu – stranački čelnici, župani, gradonačelnici, ministri… Uvijek ista priča i isti ljudi odlučuju i dijele novac poreznih obveznika a da o športu znaju vrlo malo.
Prisjetimo se kada je grad posljednji put dodijelio stan nekom uspješnom športašu ili treneru? Ako se dobro sjećam to je bila atletičarka i svjetska rekorderka Jelica Pavličić. Zašto nije na sličan način riješena taekwondoistica Marijeta Željković, višestruka najbolja športašica Karlovca i najbolja športašica Hrvatske u anketi HOO-a. Ili, danas vrlo uspješan karlovački športaš, strijelac i višestruki športaš grada Vlado Cindrić i drugi. Dakle, o tome odgovorni ne razmišljaju, zaboravljajući da su športaši najbolji promotori svoje zemlje.
Kad govorimo o uspjesima na domaćim i međunarodnom natjecanjima, onda su to bili prije svega KA-športaši iz pojedinačnih športova – streljaštvo, karate, taekwondo, tenis, veslanje… Ne i kolektivnih jer tako veliki uspjeh nisu zabilježili. Bilo je povremenih međunarodnih natjecanja iz kojih bi ubrzo ispali. Da li ste se ikad zapitali na koji je način i kako grad ili krovna športska institucija u gradu proteklih godina pomagala športašima u postizanju visoko vrijednih športskih rezultata. Na primjer, članovi Veslačkog kluba Korana su od 1990. do 2010. godine nastupili: jednom na Olimpijskim igrama, devet puta na svjetskim juniorskim prvenstvima, pet puta na SP-u za seniore U23, Mediteranskim igrama, četiri puta na Svjetskom kupu… Klub ima dvije medalje sa Svjetskog juniorskog prvenstva a da im nije valorizirano na pravi način, ni financijski ni nekom značajnijom pomoći u stvaranju primjerenih uvjeta za šport. Štoviše za njih čelništvo KŠZ-a nije predlagalo čak ni prijam kod gradonačelnika dok je to učinjeno za športaše koji su znatno manje doprinijeli promociji karlovačkog športa od spomenutih veslača.
Na primjer, atletika koja je u povijesti obilježila karlovački šport te ima dva olimpijca, ostala je usprkos silnih obećanjima bez atletske staze, a atletsko – nogometni stadion na desnoj obali Korane danas je samo nogometni stadion. Štoviše, dobio je ime po nogometnom velikanu a u drugi plan su gurnuti, Račić, Pavličić, Ivičak i drugi atletičari – velikani. Članovi Atletskog kluba Karlovac danas treniraju u uvjetima koji su na razini pedesetih godina prošlog stoljeća a unatoč toga najbolji su kolektiva grada i imaju najbolju športašicu za ovu godinu.
Na nedavnom proglašenju laureata karlovačkog športa za prošlu godinu predsjednik Karlovačke športske zajednice je u svom govoru naglasio kako je KŠZ dogovorila s HOO-om obnovu atletske staze?! Mislim da je to još jedna prevara javnosti, ali prije svega atletičara.
Ako se osvrnemo na školski šport odakle se regrutiraju kadrovi za klubove tada možemo vidjeti da ista djeca za školu nastupaju u športovima kojim se bave u svojim klubovima. To bi moglo proći ali samo kad bi se natjecala u nekom drugom športu jer se ovako ne daje mogućnost i ostaloj djeci da se bave športskom aktivnošću.
Za pohvalu je što je Karlovac na broj stanovnika prvi grad u Hrvatskoj po broju dvorana i njihovoj površini. Nažalost nema dobar pristup njihovog korištenja za djecu, rekreativce, športaše, invalide… U Karlovcu ima oko dvije tisuće invalida i zato je pravo pitanje nije li i njima potrebno posvetiti više pažnje. U njihovoj socijalizaciji kroz bavljenje športom nije li i njima potreban profesionalni trener i organizator koji bi skrbio za organizaciju njihovog bavljenja športskom aktivnošću. O tome se godinama samo priča.
Prisjetite se početka ovog komentara i Žarka Susića koji je na novinarskoj tribini konstatirao: „Budite sretni jer vi u Karlovcu još imate šport, ali mi ga u Zagrebu imamo sve manje“. Što je Žarko Susić mislio pritom kad je to rekao? Najvjerojatnije je mislio na Rukometnu školu Karlovac, Mini olimpijadu karlovačkih dječjih vrtića, dobar rad s mladeži, „eksploziju“ u masovnosti karlovačke gimnastike, veslanja i atletike. Na amaterizam koji uglavnom još uvijek živi u karlovačkim klubovima…
Po tome Karlovac ima šansu samo što je prije svih moraju prepoznati i poduprijeti oni koji “kroje gače” KA-športu! Konačno, vrijednost nekog športa ili rezultata ne vrednuje se po tome tko je to ostvario – senior, junior, rekreativac ili, koliko tko dnevno ili tjedno trenira. Rezultat je mjerilo u mnogim sferama društvenog života pa tako i u športu te vjerujem da će doći vrijeme kad će biti priznate samo takve vrijednosti.
Možda krivo razmišljam, no profesionalni sportski klubovi ne bi ni trebali dobivati novac iz proračuna.
Oni su ipak “firma”.
Zarđuju svojim “radom”.
Zašto bi jedan sportski klub u kojem se obrću gomile novca od ulaznica, transfera i svega ostalog šta se veže uz to, trebao biti još i na državnim jaslama
Onda bi to mogla biti i svaka manja prosječna firma u Hrvatskoj koja isključivo živi od svoga rada.
Ajmo pogledati na državnu razinu i jedan Dinamo.
Klub obrće milione.Sigurno bolje stoji nego jedan prosječan privatnik u ovoj državi.
I još im je sponzor recimo HEP.
Ma čekaj malo.
Pa taj HEP je državna firma.
Znači, direktno ga financira država i svi stanovnici ove države.
bi li se složio jedan dalmatinac s time da se iz njegova džepa financira Dinamo?
Sumnjam.
No upravo se to događa.
A kad pogledamo amaterske klubove.
Jedan prosječan nogometni klub županijskog ranga dobije iz proračuna nekih tridesetak tisuća kuna.
Kada se sve zbroji, jedva dostatno za podmirenje troškova oko organizacije utakmice te plaćanje delegata, sudaca(jer upravo ovi prije navedeni u tom amaterizmu su jedini profesionalci koji dobivaju lovu za to šta rade).
A gdje je tu još dresovi, kopačke, lopte, košenje, obilježavanje igrališta…
Po meni, lovom iz proračuna bi se više trebalo financirati amatere koji se sportom bave upravo radi sporta,zdravlja, druženja, a ne profiće koji to doslovno isključivo rade radi love.
Bakiću, ne džigeriši gluposti. Karlovački sport (riješi se tuđmanizama), ne funkcionira po socijalističkom sistemu nego tvoj mozak. Ako profesionalni sportski klubovi moraju biti trgovačka društva jer komercionalno funkcioniraju. Ne petljaj se tamo gdje ti nije mjesto. Nismo više u tom socijalizmu kojega spominješ i dopusti ljudima da mogu živjeti od svog rada u udrugama.
Iznosi činjenice,a ne svoje misl……………………………………………..Dokazi i samo dokazi.!!!!!!!!!
Ime Obavezno – pa upravo iz socijalizma/komunizma vučemo sistem da gradske i državne firme plaćaju sportaše i u Karlovcu i u cijeloj Hrvatskoj. tu se slažem s autorom, trebamo se riješiti tih starih i glupih navika i prepustiti pogotovo profesionalne klubove – tržištu i javnosti.
ali se zato slažem da je riječ “šport” užasno iritantna i da ne postoji čovjek mlađi od 80 godina koji ju je ikada izgovorio osim trudeći se da bude pravovjeran.
Ja mislim da je gosp. Bakić ovdje dao dosta činjenica. Najveća istina od svih je da ovaj grad neće imat profesionalne sportaše dokle got se u njih ne bude ulagalo. socijalizam o kojem se nadmećete je upravo dao takve sportaše. a ovo što karlovac sada ima od sportaša je ništa. to je cijeđenje rezultata kroz gusto sito…ove nominacije pokazuju koje su bile neki dan pokazuju kako je sport u karlovcu statičan. ako i ima netko tko malo odskače, taj mora otić u drugi grad ili državu ili kontinent da bi uspio. to je po meni sramota za ovaj grad jer čelnici nisu u stanju prepoznat kvalitetu nekog budućeg profesionalca, jer je odjelu za sport i mladež bitnije uložit novac u neki anarhistički skup i punk koncert nego dati npr. neznam, atletičarima prepone. kako očekuju da će neko preskakat prepone ako ih klub nema i nema financija da ih kupi…a htjeli bi neke rezultate…traže od klubova na natječajima čuda formulara…maltene ne pitaju kad tko ide na wc, a daju AKO daju 5-6 tisuća kn godišnje…ma dajte…pa to su stvarno gluposti…Žarko Susić je prepoznao ovaj grad kao grad velikih sportskih mogućnosti. ali dok to ne prepoznaju oni koji jedini mogu pomoć u ostvarivanju profesionalnog sporta dotle se svi mi možemo fućkat—-doslovno!!!!
ja mislim da ti nemaš pojma o karlovačkom sportu nakon ovog komentara. a Bakić govori nešto sasvim drugo. a nemaš pojma ni o tome koji odjel za što daje novce.
inače, karlovački sport ima vrlo vrlo dobre rezultate. i bolji je od svakog grada te veličine. od većine neusporedivo bolji. tako da ti je komentar o kvaliteti karlovačkog sporta poprilično promašen. jer, ili nemaš pojma o tim rezultatima, ili uspoređuješ karlovački sport s recimo zagrebačkim što je onda opet smiješno.
a što se tiče vrhunskih sportaša, pa što je tu čudno? ako se pojave otići će. normalna stvar. jel Luka Modrić igra nogomet u Zadru (ma uostalom, igra li barem u Dinamu)? Mario Čilić za Teniski klub Međugorje? Metličić za RK Split a Lacković za RK Novi Marof? Nikola Vujčić za KK Vrgorac?
jedino je baš ta atletika koju spominješ problem i tu se slažem da je zapuštena iako ima isto dobre rezultate. ali to isto nije samo karlovački problem – upravo se hrvatski atletičari pa tako i karlovački pripremaju za Prvenstvo Hrvatske u BUDIMPEŠTI.
..to je moje mišljenje…a ovo je tvoje…a Karlovac nema kvalitetne sportaše…manje-više rekreativce…atletiku sam spomenuo jer je u tekstu spomenuta kao primjer…mislim na sve klubove u klc…slabi su… sori…..a ti reci kaj got očeš…svako ima pravo na svoje mišljenje. ovo je moje…
amaterski šport i ljudi koji rade u najvećoj većini karlovačkih klubova, skrbe uglavnom ili bolje rečeno prosjače, iz dana u dan novac za goli život svojih klubova. Istovremeno neki „profesionalni klubovi“ na „državnim jaslama“ troše dnevno za svoje „aktivnosti“ koliko godišnje potroše takozvani mali športovi i „mali amaterski klubovi„ s boljim rezultatima. – i to je totalna istina…
Pa dragi jebivetri, recite vi meni koji je smisao sporta za vasi dali ste se uopče probali baviti sportom kad tako elokventno pričkate o toj temici.
Znamo da sportaš ne ume da izgovori prosto proširenu rečenicu jer uglavnom trenira i nema se kad educirati da bi mogao složiti nešto kompleksniji niz riječi u rečenicu.
S toga nam takvi niti ne trebaju.
Je… sport i živjeli novci koji za njega idu !!!!! He heh hee he
ali g pričaš gluposti i to nema veze s mišljenjem. državne reprezentativce, ljude koji nastupaju na svjetskim prvenstvima, prvake države, osvajače hrpe medalja, prvoligaše nazivati rekreativcima može samo netko tko sa sportom nema veze.
047 je potpuno u pravu, karlovački sport je jako dobar.
financiranje je druga priča iako i tu pričaš potresne priče koje nemaju veze s istinom. informiraj se, ne mora svatko imati mišljenje o svemu iako nema pojma. ali tu već ima i istine.
ma daj e. ne koristi množinu tamo di je nema. educiraj se malo tko je ove godine nastupao na svjetskim prvenstvima i nešto i dobio(znači bio u prva 3, a da nisu iz borilačkog kluba…). vjeruj mi da hrpa medalja nije bitna da ovaj grad prihvati sportaša. prije bi rekao da je bitno progurat nekog radi nečeg, nego pogledat rezultate—-maaaaalo bolje….prvo što bi KSZ trebao promjenit to je pravilnik…a onda bi trebali pročitat statut koji su napisali…pa ponovo zavirit u pravilnik. pa ga promjenit…pa bi iduće godine možda bilo sportaša na dodjeli.
karlovački sport ĆE biti dobar kada se počne pridavat jednaka važnost svakom…od limača do veterana….svima se treba pružiti mogućnost da pokažu svoju mogućnost… a što se tiče prvoligaša….to nisam ja prvi rekao da su rekreativci…ja samo ponavljam riječi koje se stalno prepliću po ovim kolumnama….sve je to jako nategnuto….a opet…to je moje mišljenje…
educiraj se?
a kaj bi netko trebao na svjetskim prvenstvima nešto i dobit da bi to bio uspjeh? 
koji smijeh.
karlovački sport JE dobar, a očekivat da se pridaje ista važnost svakom od limača do veterana je, oprosti, vrlo smiješno i ne postoji nigdje na planeti.
uostalom, možemo i konkretno. Karlovac je grad u kategoriji Pule, Siska, Slavonskog Broda, Velike Gorice (po veličini i broju stanovnika. od svakog je neusporedivo bolji u sportu, nema nikakve usporedbe uopće.
naravno, uvijek postoje lunatici koji uspoređuju Karlovac s New Yorkom ili barem Zagrebom, ali to je njihov problem.
G. Bakiću, kolumna dobro opisuje probleme i stanje ka-sporta, ali uvjeravam vas da je situacija puno teža i složenija nego ste ju opisali u kolumni.
Čitajući komentare ne mogu se oteti dojmu, kojom lakoćom se daju sudovi o temi i napisu, uvredama, bez nuđenja argumenata i prijedloga za boljitak ka-sporta. Nastavite pisati istinu o ka-sportu, Kaš je jedini još preostao koji piše tematski i profesionalno o sportu, ostali gradski pisani i elektronički mediji su na žalost samo kroničari.
Ka- sport ima prije svega odlične rezultate u pojedinačnim sportovima, streljaštvo, borilački sport, veslanje…svojim nastupima na Svjetskom kupu, Svjetskim i Europskim prvenstvima, osvojenim medaljama daju ka-sportu vrijednost i mjesto koje zaslužuje iako to nije popraćeno primjerenom potporom i priznanjem. Kao potvrdu istog pokazuju rezultati glasovanja za izbor najboljih u sportu Karlovca, gdje jedna od nominiranih sportašica osvoji jedan glas, iako je seniorska prvakinja Hrvatske, treća na Europskom prvenstvu i prva na Svjetskom prvenstvu. Dali je to nepoznavanje sporta, podcjenjivanje nekih sportova i rezultata ili osobni i klupski interesi onih koji su glasovali, znaju oni koji su u tome sudjelovali.
Stvarnost ka-sporta je složena i više nego teška što će se manifestirati već ove, i posebno narednih godina, kao rezultat i posljedica neprimjerene sportske politike i financiranja sporta.
Komentiran je izraz sport/šport, i bez namjere da se vodi rasprava o tome, treba pročitati članak koji je o toj temi napisao ugledni hrvatski jezikoslovac, prof.dr.sc. Ivo Škarić a tekst se može naći na stranici : http://www.hrt.hr./htv/jezik/sport.html
ali g – zbilja, nisi upućen, dobro ti vele ljudi, ne guraj se.
Karlovčanin – sve potpisujem.
pepi – puno toga potpisujem
Slažem se da su u pojedinačnim sportovima brojni izvrsni rezultati, ali ima ih itekako i u momčadskim, ako sklonimo na stranu nogomet zbog ogromne love koja je uložena, svejedno ostaju rukomet (mlađe kategorije su izvanredne a i seniori dobri), baseball, vrlo solidna odbojka…
Kod borilačkih sportova ipak ima jedan problem, a to je inflacija natjecanja i gotovo uvijek (čast iznimkama) nedostatak informacija. Recimo, Svjetsko prvenstvo u veslanju je Svjetsko prvenstvo u veslanju. Nema pet SP svake godine pa na jednom nastupaju neki, na drugom drugi, a netko bude treći od tri i onda priča da je brončani na svjetskom prvenstvu.
Jasno je da pričaš o Nevenki Mikulić – svaka joj čast. Ali ako možda imaš veze s tim sportom ili njenim klubom stvarno bih volio da mi kažeš zašto su mediji obavješteni o tome da je ona osvojila treće mjesto na EP ali ne i o rezultatima. Složit ćeš se, siguran sam, da je ipak velika razlika u tome da li je pobijedila četiri suparnice i osvojila broncu ili je došla tamo, u kategoriji su bile četiri cure, ona je izgubila polufinale i osvojila broncu bez ijedne pobjede. Ne kažem da je bilo tako. ali borilački sportovi su si doista sami krivi što se njihovi rezultati ponekad vrednuju nešto slabije od ostalih.
I ovo nije optužba, nego NEZNANJE. Ali borilački sportovi su krivi za to, ne drugi. Ja kad Marcela Milošević ode na Svjetsko prvenstvo ili ako se Katarina Smiljanec ove godine plasira na Europsko, ili kad na EP i SP ode Vlado Cindrić ili kad rukometaši igraju u europskom kupu – ja onda znam gdje su oni i kakvo je to natjecanje. Za “razne” kick-boxinge (“razne” ne zato da se rugam nego zato jer ima hrpa podfederacija itd.) nemam pojma. Doista nemam.
E, i ovaj link ne radi, šteta, baš me zanima šta piše, možeš i prepričat ako ti se da
Za tekst šport ili sport na tražilici upiši Ivo Škarić, nastranici 2 je taj tekst, vrijedi pročitati!
Nisam vezan za borilačke sportove ali radi osobne informiranosti potražim informacije o športskim zbivanjima na internetskim stranicama pojedinih klubova i nacionalnih saveza.. Ako se dobro sjećam na EP u Rimu bilo je tridesetak a u Bangkoku na SP više od sto nacionalnih selekcija, pa pretpostavljam da je i konkurencija bila primjerena. Slažem se da ima puno raznih borilačkih federacija i ponekad je teško u svemu tome se snaći, a i borilački sportovi su krivi za slabu ili nikakvu informaciju o svojim rezultatima. Nažalost od više od stotinjak klubova ka-sporta svega nekoliko ima svoje internetske stranice na kojim se može dobiti neka informacija o klupskim rezultatima.
članak se može naći na stranici – šport ili sport
zanimljiv tekst, a ima i jedan oštar odgovor kojeg isto vrijedi pročitati
http://www.zarez.hr/201/z_esej.htm
uglavnom, oko borilačkih se slažemo, a baš zbog te inflacije natjecanja i svega to im je loše jer mnogi automatski pretpostave da je to onda neka “glupost”. kick boxing je tu napravio najviše “zla”, ne karlovački jer je to probleme cijele Hrvatske (očito i svijeta), s hrpom federacija, hrpom “državnih prvenstava” (pod navodnicima jer kakvo je to državno prvenstvo kad je svaka dva tjedna? malo karikiram ali samo malo). Cicvari svaka čast već zbog toga kaj je okupio sto klinaca koji se bave sportom, ali kad vidim vijest da su na “državnom prvenstvu” osvojili 19 medalja, od toga su neki osvojili i po dvije, a onda još na kraju piše da za dva tjedna imaju opet “državno prvenstvo”, normalno da onda to u glavi rangiram ispod vijesti u kojoj piše da je Marcela prvak države u samcu. Jer je to to, jedno prvenstvo, ona je pobijedila i gotovo.
A, slažem se, to je malo nefer prema tim klincima koji se bave sportom, nisu oni ništa krivi, krivi su oni koji taj sport vode (ne Cicvara nego oni koji ga vode na državnoj razini pa ima 10 federacija i u svakoj su tri kluba i svi imaju svoja “državna prvenstva”).