Piše Marijan Bakić

Hrvatski rukometaši su zasigurno zlato sanjali ali ga nažalost nisu dohvatili. Ali, uopće nema dvojbe da je austrijsko EP-srebro zlatnog sjaja i odličan rezultat naše rukometne reprezentacije.
Pored osvojenog “zlatnog srebra” najveći dobitak “kockastih rukometaša” je što je promijenjena i osjetno pomlađena hrvatska reprezentacija na Europskom prvenstvu pokazala snagu i potencijal kao rijetko koja reprezentacija na ovogodišnjem prvenstvu u Austriji. Zato je, eto, bečko srebro početak života jedne sjajne generacije koju je iskovao stručni tim reprezentacije na čelu s izbornikom Linom Červarom. Nije bilo Metličića, Špoljarića, Dominkovića, a došli su Kopljar, Gojun, Štrlek, Buntić i Vuković. Zato je ovo i pobjeda hrvatske mladosti koju su predvodili Ivano Balić na terenu i najtrofejniji hrvatski trener Lino Červar.
Priznanje za naše igrače je što su u službenu sedmorku EP-a izabrani naš pivot Igor Vori i krilo Manuel Štrlek, dok je najboljim obrambenim igračem proglašen je Jakov Gojun. Da su izbori čudna stvar dokazao je EHF-ov izbor gdje je nevjerojatno da nema našeg Ivana Balića. Po statistici nekih izvjestitelja u najbolju je sedmorku, pored Balića, trebao biti biran još i naš vratar Mirko Alilović. Degradira li se takvim izborima trud mnogih?
Nakon posljednjih poraza s Francuzima može se ustvrditi da je pobijedila bolja momčad, iako treba reći da Hrvatska nikad nije bila bliža pobjedi nad favoriziranom francuskom reprezentacijom kao u nedjelju navečer u Beču. Hrvati su imali svježine i imali Francuze u šaci te da nije bilo dekoncentracije u završnici, igra naše “repke” bila bi za čistu peticu. Na žalost, finale se slomilo na pitanju snage i svježine. Analiza će nakon prvenstva jasno pokazati što je bilo dobro u našoj reprezentaciji, a što treba poboljšati.
Međutim, svi austrijski dojmovi govore o tome da hrvatska momčad ima lijepu budućnost. Eto, zato je srebrna medalja s EP-a zlatnoga sjaja i višestruka dobit. Hrvatska je danas perspektiva svjetskog i europskog rukometa.
Francuska je nepobjediva, najbolja i najmoćnija svjetska rukometna sila danas. Francuzi su prvi put u povijesti ostvarili trostruku zlatnu krunu u nizu. Zlato u Pekingu, Hrvatskoj, Austriji. Tri velika natjecanja u nizu – to nitko još nije uspio osim njih. Nema te rukometne reprezentacije koja ih može u ovom trenutku zaustaviti. Jedno je sigurno, jedna sila dolazi uskoro, to je provjereno – Hrvatska. Konačno, osvojili smo srebro koje ima istinsku vrijednost a zlato je u rukama rukometne velesile.
Međutim, Francuzi su utakmicu poraženi na tribinama bečke arene, i to jako uvjerljivo. Finale je donijelo urnebes obilježen kockastim, urnebes kojem je i svijet zapljeskao. Pogled na tribine bio je čudesan i na trenutke se moglo pomisliti da se igra negdje u Hrvatskoj – podsjećalo je na prošlogodišnje SP. Francuzima sigurno nije bilo lako gledati a još manje slušati navijanje s tribina. Teško je reći koliko je naših navijača bilo na tribinama finalne utakmice, ali izvjestitelji iz Beča pišu da ih sigurno nije bilo manje od sedam tisuća. Teško je procijeniti, kažu izvjestitelji, koliko ih je još ostalo vani, pred arenom. U svako slučaju utakmicu na tribinama protiv naših navijača već godinama nitko nije dobio – pa ni francuski rukometni navijači.
Na EP-u u Austriji bilo je i Karlovčana. Osobno sam pomogao grupi karlovački navijača, uglavnom Švarčaka, da nabave ulaznice. Dojmovi iz Graza su im sjajni no, žale što nisu planirali otići i u Beč jer, tko bi se finalu nadao. Prije prvenstva je to bila samo pusta želja naših navijača. Zato i kažemo da je ovo rukometno srebro zlatnog sjaja.