Sve ono što se posljednjih mjesec i pol dana odvijalo oko karlovačke potpore kandidatu za predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza još je jednom potvrdilo da nije lako biti športski dužnosnik. Dokazano je, naime, da je jednako teško i predsjedniku Nogometnog saveza Karlovačke županije i tajniku Nogometnog kluba Karlovac. Malo je vjerojatno da bi bilo koji športski dužnosnik u Karlovcu trenutačno volio biti u koži Nevena Šprajcera, tajnika NK Karlovac s otkazom u džepu. Zato što se „velikom tati“ nije dopala Šprajcerova tehnička izvedba, još manje umjetnički dojam, te je naredio lokalnim nogometnim poslušnicima, uglavnom članovima partije, da ga smijene.

Uspoređujući politiku i šport možemo ustvrditi da u športu ima mnogo više prljavština. S time se možda netko i neće složiti, no nesumnjivo je da se u politici igra po puno jasnijim pravilima. Primjerice, tko odlučuje o tome hoće li nakon izbora novog-starog predsjednika HNS-a svi oni koji su drukčije mislili i glasovali ostati u nogometu?  U politici takvih proceduralnih nejasnoća nema. O tome je li netko uspješan ili ne, i treba li otići ili ne, odlučuju birači na izborima i malo znači to što netko misli da je najbolji i nezamjenjiv. Ako ne ostvariš očekivani rezultat, pa čak ako ga i ostvariš, ali se biračima ne svidiš, letiš. Odluka o tome hoćeš li se, i kad ćeš se vratiti, ponovo je na biračkom tijelu. U tom se dijelu, dakle, politika razlikuje od nogometa, a u svemu ostalome nogomet je – politika.

Zanimljivo je, iako ponekad teško gledljivo i slušljivo, tko to  u našoj lokalnoj sredini vedri i oblači, odnosno proteklih je dana najčešće napadao predsjednika NSKŽ i sad već bivšeg tajnika NK Karlovac Nevena Šprajcera koji se, zamislite, oteo kontroli „big bossa“. Kritičari su uglavnom stranački „pikzibneri“ – sitni korisnici raznoraznih funkcija ili kojekakvih privilegija. U tom dijelu nogomet i politika idu ruku pod ruku. Oduvijek najviše i najčešće pametuju drski moćnici od kojih svaki umišlja da je Bog i batina, i svi bi to htjeli ostati zauvijek. Sitni „slugani tog velikoga tate nogometni sve i svašta“, posljednjih su se tjedana osokolili ne bi li se što bolje nametnuli gazdi – kako ga nerijetko oslovljavaju – koji je izdao naredbu koja mu je ostala još sa straže iz vojničkih dana u JNA: „Šprajcer stoj, ostali naprijed!“ pa je brže-bolje zatražio njegovu smjenu sa svih funkcija u karlovačkom nogometu.

Dakako da namjera ovoga teksta nije štititi Šprajcera, ali je činjenica je da je predsjednik NSKŽ Neven Šprajcer u izborima za predsjednika HNS-a a potom i na izvanrednoj sjednici Skupštine Nogometnog saveza Karlovačke županije, nadmudrio sve koji su ga podcijenili, naročito je nasamario „velikoga tatu“ koji mu to nikad neće oprostiti.

Podsjećamo. Gazda je zapovjedio „Glas ćete dati Štimcu“ iako nikad javnosti nije objasnio zašto podržavati Štimca. Dakle, prema želji i zamisli „nedodirljivoga“, NSKŽ i NK Karlovac moraju podržati Igora Štimca za predsjednika HNS-a. A ne Vlatka Markovića. Da bi se ta naredba provela trebalo bi smijeniti aktualne zastupnike u Skupštini HNS-a, Šprajcera i Horvata, a zamijeniti ih „marionetama“ – dojučerašnjim predsjednikom i još uvijek aktualnim direktorom NK Karlovac, Zoranom Sabljarićem i Draženom Mejašićem, koji će po gazdinom diktatu glasovati za Štimca.

Tko će sad biti odgovoran za lošu odluku i podržavanje kandidata koji je izgubio s obzirom da je Mamić najavio osvetu NK Karlovac zbog podrške Štimcu? Vjerujemo i nadamo se da do toga neće doći.

U skladu sa Statutom (članak 31 stavak 5) koji propisuje da predsjednik NSKŽ (Neven Šprajcer)  izvanrednu sjednicu mora sazvati u roku 30 dana od primanja prijedloga, Šprajcer se k’o pijan plota držao tog propisa i postupio doslovce. Iskoristio je paragrafsku mogućnost i totalnu nebudnost kontra strane te odlučio da se izvanredna sjednica Skupštine NSKŽ na kojoj će se glasovati o zamjeni delegata za izbornu sjednicu Skupštine HNS-a, zasigurno i o povjerenju (smjeni) predsjednika NSKŽ, održi 18. prosinca, dan nakon izbora novog predsjednika krovne nogometne asocijacije u Hrvatskoj. Dakle, nakon što on i Horvat kao delegati svoje baze u Zagrebu već glasuju za novog predsjednika hrvatskog nogometa!

Velik je to šamar onima koji su trebali izvršiti „tatino“ naređenje, a nisu uspjeli, ali šamar i velikom šefu iz sjene kojega je nadmudrio netko do koga on drži koliko i do crnog ispod nokta na malom prstu.

Na subotnjoj izvanrednoj sjednici Skupštine NSKŽ „veliki tata“ je doživio totalni debakl. Puč u Županijskom nogometnom savezu kojega su namjeravali provesti pojedinci predvođeni predstavnicima NK Karlovac, doživio je potpunu blamažu. Svi amandmani koje su „pučisti“ predložili pali su u vodu. Šprajcerovi poklonici i ljudi koji iznad svega cijene i vole nogomet jer je za njih politika sporedna stvar, preglasali su ih i dotukli do nogu, nakon čega su gubitnici potpuno nedemokratski napustili sjednicu, u stilu djece u vrtićima – „pokupili svoje igračke i više se nisu htjeli igrati“.

Konačno, nebitno je tko je pobijedio i na čelu je HNS-a, Marković ili Štimac, te Županijskog nogometnog saveza, Šprajcer ili Alen Čujko. Važnije je na koji se način sve to skupa vodi i radi, tko „vedri i oblači i tuđim k….. okolo gloginje mlati“. U drugi se plan stavljaju oni koji su ipak najzaslužniji što je NK Karlovac danas prvoligaš. To su ponajprije igrači i trener Igor Pamić. Potom tadašnji, a sada smijenjeni – direktor Krešimir Perković i tajnik Neven Šprajcer koji su uz navijače, vjerne im Gademze, sanjali i dosanjali našeg nogometnog prvoligaša te čiji je športski fanatizam nedokučiv nesposobnim stranačkim pijunima koji su u klubu po zadatku i čija se sposobnost u ovom slučaju očitovala tako zorno.

Pitamo se stoga nije li ovo početak kraja karlovačkog nogometnog prvoligaša? Bez entuzijasta teško je voditi klub, a oni koji ostaju na Mekušanskom polju pokazali su da to ne mogu, jer ne znaju. Kraj će doći i „reketarenju građana“ koji će kad-tad dići glas protiv načina financiranja kluba s proračunskih jasli. „Veliki tata“ iza sebe ima bezbroj promašenih projekta, od karlovačkog košarkaškog prvoligaša preko nedovršenog mosta i poslovne zone, da bi mogao i znao NK Karlovcu osigurati jakog sponzora na temelju marketinških principa, a ne stalnu financijsku neizvjesnost koja zbog trenutne situacije gospodarstva nije dugoročno održiva.

Prisjetimo se na kraju još početka teksta „…u čemu se to politika razlikuje od nogometa, da je u svemu ostalome nogomet politika…“. Vrijeme da se na stadion koji nosi ime legende karlovačkog i hrvatskog nogometa vrati nogomet. Ovo je dobra prigoda da se konačno odbace sve političke smjernice, neiskrenost, intrige, revanšizam, raznorazna protežiranja i smicalice. Svima koji sudjeluju u tome bi trebao biti najvažniji NK Karlovac, pa i političarima, dakako. Ako imaju iskrenu želju pomoć klubu tada će svi u interesu nogometa „skupiti glave“, bez obzira na stranački predznak.

Zanimljivo, iz krovne gradske i županijske športske zajednice uopće nisu reagirali – od njih ni glasa ćuti nije.  No, zato se podrška klubu mogla čuti u subotu na izvanrednoj sjednici Skupštine NSKŽ od odgovornih iz Hrvatskog nogometnog saveza koji su „Karlovcu“ pružili ruku suradnje bez obzira što su podržali poraženoga. To zasigurno puno znači!  Vjerujemo da će je prvi prepoznati oni koji bi to i trebali.