Dolazi vrijeme rukometa. Detalj s Rumunjima u kvalifikacijama za EP u Srbiji samo je pokazao koliko nam njihove utakmice i uspjesi nedostaju u ovim tužnim vremenima. A u rukometnoj kući puno se toga izdogađalo od ljeta, puno se gradiva nagomilalo za odgovore. Dobili smo novog izbornika Golužu, izgubili Linu iznenada, makar ne i neočekivano, bliži nam se SP u Švedskoj koje je ulaznica za OI u Londonu, ušlo se u projekt osnivanja Regionalne lige koja bi trebala dati novi poticaj rukometu koji se u sadašnjim realnostima sve teže nosi s bogatim Zapadom… Dovoljno razloga da mladi predsjednik uspješnog saveza Sandi Šola zasluži svojih pet minuta. S njim se jedino teško dogovoriti, jer to traje i traje zbog posla “kojeg nikad ne nedostaje”. Banka, obitelj, IHF, klub, HRS… Živi vrlo intenzivno. Ali ako se uspijete dogovoriti za razgovor, sve ostalo je lako, jer ne bježi od odgovora, odaje svakim odgovorom da je riječ o odlučnom mladom čovjeku koji točno zna što želi.
Krenuli ste u projekt Regionalne lige vrlo ambiciozno, postavili se liderski. Aktualna situacija kaže da će sve početi u kolovozu sljedeće godine. Stvarno stanje stvari…
– Regionalna liga je moj program i moj cilj koji sam si postavio kada sam preuzimao Savez. Smatram da nudi rješenje koje je potrebno najboljim klubovima da bi mogli konkurirati Europi. Danas nitko normalan neće investirati ako nema povrata, ako u tome ne vidi interes, a mislim da će Regionalna liga u tom smislu, s većim tržištem, ponuditi puno više. Plan je da igra 16 klubova iz sedam zemalja. Zasad imamo potpisano pet zemalja. Čekamo definirane odgovore Slovenije i Mađarske.
Problemi nisu mali, te lige imaju sponzore – Slovenija MIK, Mađarska BB, a odlaskom najboljih klubova sponzori postaju upitni?
– Ugovori postoje da bi se sklapali i raskidali, jer čovjek uvijek treba ići za višim i boljim. Na kraju krajeva i naša je liga imala sponzora. Mislim da Regionalna liga po načinu na koji je postavljena nudi više, a da nacionalne lige ne gube ništa, jer svi ti klubovi na kraju krajeva igraju te lige i dalje. No, otvaraju im se mogućnosti da lakše funkcioniraju, da se proizvod koji nude pojavljuje pred regionalnim sponzorima, a da s time sve skupa postaje bogatije.
Kako je postavljena Regionalna liga?
– Postavljena je tako da su osnivači nacionalni savezi. Donijeli smo Statut, definirali tijela, kalendar natjecanja, ali ne i ljude koji će sve to obavljati. Sjedište lige bit će u Zagrebu.
Kandidirate li za prvog čovjeka lige?
- Nismo o tome razgovarali.
Tko će biti direktor?
– Imat ćemo natječaj, pa ćemo izabrati najboljeg.
Slijede razgovori s Erste – sponzorom?
- Mogu reći da smo uz pomoć BiH saveza došli do Sparkassen banke, da će se po tome liga zvati S LIGA, da će ugovor biti na trajanje od pet godina i da je riječ o, godišnje gledano, višemilijunskom ugovoru.
Pardon, spominjalo se 400.000 eura po sezoni?
– Ponavljam, višemilijunski ugovor.
Što će pokrivati sponzor?
– Troškove putovanja i smještaja sudionika lige, te službenih osoba.
Zašto Slovenija i BiH sa po tri sudionika, ostali po dva. Nije li to u startu stvaranje razlike na osnovi nejednakih kriterija?
– Statut kaže da zemlja daje po dva sudionika. Iznimke su – Slovenija zbog jačine lige, a BiH zbog tri entiteta koja postoje. Svi smo se složili oko toga.
Ljute se u BIH zbog “tri entiteta”?
– Riskirat ću takav odgovor, mislim da hrvatski dio zaslužuje pažnju. Uostalom, nikome to na sastanku nije bilo sporno, ne vidim razloga da bude. U krajnjem slučaju, to je samo dobro za BiH rukomet u cjelini.
Koliko dugo ćete čekati potvrdu Slovenije i Mađarske?
– Do kraja ovoga mjeseca, više ne možemo, jer nam slijede drugi važni poslovi, moramo znati na čemu smo da bismo ušli u sve njih.
Kakav odgovor očekujete?
– Pozitivan, znam kako razmišljaju klubovi.
A ako bude negativan?
– Liga ostaje 16, Hrvatska će u tom slučaju imati tri predstavnika, tko još, kako, ne mogu reći, a niti ću o tome razmišljati, jer sam uvjeren da će Slovenija i Mađarska prepoznati stvar.
TV prava su vrlo zanimljiva stvar, o kojoj puno ovisi. Tko će prenositi Regionalnu ligu?
– Ne znam bit će natječaj, pa tko da najbolje uvjete imat će prava.   
Kako ste planirali protočnost lige?
– Osnovno smo utvrdili, a još ćemo definirati stvari. Hoćemo li to napraviti po koeficijentima zemalja na osnovi postignutih rezultata ili po samom plasmanu klubova, tek ćemo odlučiti. Postoji prijedlog da prvak lige stvara mjesto više za zemlju koja ga ima, a da će posljednjeplasirani klub značiti klub manje. Uglavnom, broj klubova po zemljama može se smanjiti ili povećati ovisno o (ne)uspjehu. Bitno je isto tako znati da nikome vrata Regionalne lige nisu zatvorena, da se mjesto u Regionalnoj ligi može izboriti kroz domaće natjecanje, što otvara mogućnost svima. Hoće li to biti Zagreb, Nexe, Siscia ili netko četvrti, ovisi o pristupu.
Hrvatska je to riješila…
– Mi smo odlučili imati Ligu 14, iz te lige prva četiri kluba će ići u Ligu 6 sa predstavnicima Regionalne lige. U tih deset kola slijedi borba za dva mjesta u Regionalnoj ligi. Kako će to riješiti ostali, to je njihova stvar. U tom smislu svi su autonomni.
Nije li premalo da Hrvatska, s obzirom na kvalitetu, ima dva predstavnika, a Srbija ili Crna Gora koje u ovom trenutku nemaju klupski rejting, a ni kvalitetu, isto toliko?
- Odlučili smo tako, jer nam je želja voditi računa o Hrvatskoj ligi, a ne pod svaku cijenu gurati klub u vatru, ako za to još nije spreman. Vidim našu ligu kao idealan test ambicija i, na kraju krajeva, ne stoji da se broj hrvatskih klubova u ligi neće povećati zbog rejtinga već u prvoj sljedećoj sezoni. No, moram dodati da ne sumnjam da će se srpski klubovi posebno pojačati za takvu ligu, da će vratiti kući neke igrače iz inozemstva, a to je onda drugačija priča. Sada im Regionalna liga daje šansu da investiraju i oni u tome vide svoju veliku šansu.
Primjer NLB lige pokazao se kao ne baš dobar za hrvatsku košarku u cjelini. Nekad jake sredine su gotovo nestale sa scene. Može li rukomet doživjeti isto?
– Odgovorno tvrdim, ne može, a ako se dogodi ja sam taj kojeg će se moći prozivati. U usporedbi sa NLB ligom, mogu reći da to nisu iste stvari. Ako budemo polazili od strahova, nećemo nikamo stići. Rukomet je u Hrvatskoj iznimno popularan, ima svoju publiku i u regiji. To je prvo. Drugo, NLB liga je privatna liga, a osnivači S LIGE su nacionalni savezi i dogovoreno je da dio profita od lige ide i na razvoj nacionalnih liga. To su postoci, investicija u bazu.
Kolika će biti, recimo, za Hrvatsku?
– Ovisno o profitu, a jedino što mogu reći je da mi imamo jako dobre pozicije u svemu tome. Omjere smo već dogovorili.
Kako vidite S LIGU?
– Nestat će ekstrema, utakmica će biti više, bit će zanimljivije i kvalitetnije, a s vremenom će sudjelovanje u takvoj ligi biti stvar prestiža.
Razgovarali ste i o gledateljima. Kakav posjet očekujete, recimo 12. kolo Zagreb – Budva, Zagreb sa 20 bodova, Budva sa 4?
– Ponavljam, klubovi moraju biti ti koji animiraju publiku, tu su onda mediji, kvaliteta klubova… Svima koji su ušli u to je u interesu da to podignu na visoku razinu. Sve su to važne stvari. Nije ni na Bundesligi svaka utakmica rasprodana, makar Kiel ima 10.000 po utakmici. Osobno smatram da će Zagreb u prosjeku imati 7 do 8 tisuća gledatelja na domaćim utakmicama S LIGE. To bi bilo odlično.
Apostrofirao je medije:
– Zato što sam uvjeren da rukomet zaslužuje više i za to nudim argumente. Nitko me ne može uvjeriti u suprotno. No, kod nas postoje određene predrasude, a protiv toga se najteže boriti. I zato je jako važno taj odnos unapređivati, boriti se za njega. Mislim da nam to mora biti jedan od prioriteta ubuduće.
Protočnost prema nacionalnim ligama je riješena, ali nije prema EHF-u? NLB liga je to riješila u košarci. Kako u perspektivi gledate na to?
– EHF je dao podršku Regionalnoj ligi, mi smo u stalnom kontaktu. Na koji način, to je stvar EHF-a, a moje je mišljenje da za nas zasad nije presudno. Na kraju krajeva, EHF ima pozivnice za kvalifikacije Lige prvaka svake godine, možda će i prvak naše lige dobiti takvu priliku kada se EHF uvjeri u kvalitetu. I nismo mi jedini koji gledamo u tom smjeru, tu su i Švicarci, Skandinavci… Da bi nešto dobio, zaradio, moraš nešto i ponuditi. Sve drugo pripada prošlosti. Klubovi moraju početi voditi računa o odnosu prema javnosti, ljudi moraju početi kupovati ulaznice, ako mogu za koncert dati 300 kuna ili više, onda smatram da mogu i za hrvatsku reprezentaciju, jake klubove, barem stotinjak, jer to nije puno kada je riječ o najboljem. A hrvatski rukomet je taj. I zato ne sumnjam da će Regionalna liga biti pogodak. 

PRENOSIMO iz SN: autor, Dražen Pinević

O REPREZENTACIJI I GOLUŽI: Imamo momčad za svjetski naslov
Slavko Goluža je potpisao ugovor?
– Jest, definirali smo sve.
Ugovor je na trajanje…
– Neodređeno.
Što to znači u slučaju SP-a u Švedskoj?
- Naravno da status izbornika ovisi o uspjehu, ne vidim u tome ništa nelogično.
Sjetite li se Line?
– Apsolutno, Červar je zadužio hrvatski rukomet, žao nam je da je odlučio odustati. To je bila njegova odluka.
Bojite li se neiskustva Goluže na klupi?
– Ne, ne bih rekao da je neiskusan nakon svega što je prošao kao igrač, nakon što je dugo bio uz Červara na klupi, nakon što je vodio naše mlade selekcije. On je u našem procesu već godinama, mislim da je rođeni pobjednik i da to ovom timu treba uvijek. Isto tako mislim da je Rumunjska bila mjerilo i da se pokazao u dobrom svjetlu.
U Litvi nije bilo tako dobro?
– Istina, ali Litva nije mjerilo, a iskreno rečeno mislim da su za to više “krivi” igrači.
Ima li Goluža imperativ osvajanja medalje na SP u Švedskoj?
– Moje je mišljenje da Hrvatska ima momčad za svjetskog prvaka. Širina kadra je bogatstvo naše momčadi, ali smo uvijek oprezni, jer nas iskustvo tako uči. Na prošlim natjecanjima smo bili bez Valčića, Lackovića, Čupića… nikad ne znaš što se može dogoditi tijekom natjecanja i ne možeš zbog toga garantirati da ćeš uspjeti u onome što želiš. To ovisi o detaljima. Zato je samo važno da budemo zdravi, kompletni. Sve drugo bi onda bilo lakše.

ODNOS ZAGREB – HRS: Tenzije na stručnoj razini
Zašto kadetske selekcije drže vrh, a u juniorskom uzrastu se gubimo, tu gubi najviše hrvatski rukomet na rejtingu, igrači na kompletnom odrastanju sa svojim uzrastom?
– Mišljenja sam da su juniorske selekcije izgubile smisao i zalažem se i sam u IHF-u da se ta dobna granica juniora sa 21 prebaci na 19 godina, jer smatram da su sa 21 juniori već ustvari velikim dijelom seniori, te da imaju svoje profesionalne obveze, a onda je sve to teško uskladiti.
Zbog tog usklađivanja bili ste “ljuti” na Zagreb i oni na vas? Kakvi su sada odnosi HRS-Zagreb?
– Rekao bih dobri, uz kontinuirane tenzije na stručnoj razini. No, zbog tih problema ne bih definirao kompletan odnos kao problematičan. Mi ne možemo zanemariti činjenice i argumente Zagreba, makar se ponekad i ne složili s njima. No, nije nužno da se u svemu složimo, važno je da imamo rezultat i dobar posao. Uostalom, gospodin Bartol Kaleb je član IO HRS-a. Sve ove godine Zagreb i reprezentacija funkciniraju skladno i tako treba ostati. I ne samo Zagreb nego i ostali.

SAVEZ I FINANCIJE: Samo muška selekcija profitabilna
Kako HRS stoji financijski?
– Jako dobro, stabilno, ugovori koje smo imali su produženi i povećani, neki novi su potpisani. Malo “šteka” s naplatom, ali svugdje je danas tako.
Puno je selekcija, sve to košta?
– Tu nema tajni, samo muška rukometna reprezentacija nam nosi profit. Sve ostale selekcije to ne nose, čak ni ženska, ali ne pada nam na pamet zbog toga kratiti programe, dovoditi u pitanje perspektivu, sudjelovanje na velikim natjecanjima i slično. HRS ima ugled i rejting u svijetu i mi to kroz sve naše akcije poštujemo.

NISAM ZA POTICAJE NEUSPJEŠNIM KLUBOVIMA
Zašto klupski rukomet nije iskoristio šansu nakon svih uspjeha reprezentacije? Imamo Zagreb, drugi se mijenja iz godine u godinu ili dvije, ostali kasne uglavnom jako. Nastavi li se tako, gubit ćemo svake godine pomalo.
– To možda nije pitanje na koje bih ja mogao odgovoriti, ali ovo je upravo način da se sve pokrene. Puno toga ovisi o sredinama, njihovoj želji da investiraju, rade. Ne možemo se petljati u klubove kao savez, određivati tko će voditi klubove, jer to je stvar uprava, Skupština… ali se trudimo prepoznati one koji rade i to pokušati unaprijediti. Osobno nisam za poticaje neuspješnima, jer to je vreća bez dna, a u konačnici stvar koja sputava sve. Ako se ne možeš ili ne želiš baviti nečim, traži drugi posao, restrukturiraj se, radi nešto što možeš. To što imaš tradiciju, što imaš ime, ne znači ništa ako nema volje… Ne možeš ući u nešto, pa odustati i napraviti problem svima, to nije pošteno, a bilo je toga, što je HRS na kraju morao plaćati. Kada sam dolazio rekao da HRS mora uložiti u medijsku promociju, ali smo imali slučaj da Udruženje prvoligaša bojkotira našu akciju da se liga pojavi u jednom mediju kao stalna stvar. Zašto, ne znam, ali znam da imamo problema, da ih rješavamo i vjerujem da će Regionalna liga biti šansa svima. Moja poruka je radite u klubovima, koliko napravite toliko ćete i imati. Drugoga puta više nema.