Iako su na rasporedu još tri kola drugog dijela sezone pa nogometaši tek tada odlaze na zimski odmor, uobičajeno je po završetku prvog dijela doći do prvih zaključaka o plasmanu i igrama pojedinih momčadi. Svi su se sastali sa svim suparnicima i iako je do kraja sezone još dugih 15 utakmica, već se mogu procjenjivati mogućnosti i dometi klubova, pa tako i NK Karlovca.

Najbolji zaključak nakon prvih 15 kola bio bi – razloga za paniku nema, ali za zabrinutost ipak ima. Plasman je lošiji od onog što su očekivali navijači, ali ne i preloš, jer prije ove sezone većina klubova, a među njima i NK Karlovac, kao glavni cilj isticali su osvajanje barem jedanaestog mjesta, koje garantira ostanak u prvoligaškom društvu. Karlovac je deseti i s te strane može se reći kako je minimalni cilj ispunjen. Ipak, teško se oteti dojmu da je Karlovac mogao i puno više. Ne računajući utakmicu s Lokomotivom, u kojoj je klub zaista grubo oštećen od strane suca Vučkova, bilo je previše kikseva, poraza u izjednačenim susretima, pomalo nesreće i još više nespretnosti.

Traži se strijelac

Prema svim izvještajima i tijeku susreta Karlovac nije trebao izgubiti u Varaždinu, Vinkovcima, Puli, Šibeniku…a ipak, na svim tim gostovanjima je poražen, i to uvijek tijesnim rezultatom 1:0 ili 2:1. Malo znače komplimenti domaćina, jer i nakon Pule i nakon Šibenika isticalo se kako su Karlovčani bili možda i najbolji gost ove sezone na Verudi i Šubićevcu, no što to vrijedi kada su promašivali prazne golove, propuštali zicere i primali golove iz svakog udarca upućenog u okvir vrata.

Potraga za napadačem očito još nije okončana (o tome nešto više i malo kasnije), a ove sezone nesigurni su i karlovački čuvari mreže. Teško je reći da je Sunara kriv za bilo koji primljeni pogodak, no prošlogodišnji ponajbolji pojedinac Karlovca nije ni blistao. Nije kriv za pogotke, ali nije ni “zaradio” niti jedan bod za svoju momčad, kao što je to prošle godine radio u mnogo navrata.

Lovrić se nije snašao, taj mladić, svi tvrde, na treninzima blista, ali očito se ne može riješiti treme. Protiv Osijeka je imao sreće, na Šubićevcu nije, štoviše, sukrivac je za drugi pogodak Šibenčana.

Pamić je i dalje idol Karlovčana, ne možemo se sjetiti je li ikada itko u bilo kojem sportu doživljavao takve ovacije kao Igor Pamić čim se pojavi na travnjaku karlovačkog stadiona, ali u ovoj polusezoni i on je zaradio pokoju kritiku ili nerazumijevanje od strane navijača. Malo zbog rizika s golmanom, malo zbog običnim navijačima teško shvatljivog ignoriranja Husića i Špišića koji su u sezonu ušli odlično, a njihove zamjene nisu pokazale ono što se od njih očekivalo.

Ipak, Pamić i navijači još uvijek su u ljubavi i vjerujemo da će tako i ostati.

Zanimljivo je spomenuti kako je za “plavo-bijele” u 15 prvenstvenih i četiri kup utakmice zaigrala čak 27 igrača. Nitko se ne može požaliti da nije dobio prigodu, pri čemu treba naglasiti kako je sve prvenstvene minute odigrao jedino Jurica Karabatić. Najmanje, tek sedam minuta u kup susretu na Korčuli, dobio je mladi Perez.

Strijelci nisu bili raspoloženi. U daleko najvažnijim ogledima, onim prvenstvenim, nitko nije postigao više od dva pogotka. Ukupno je najbolji strijelac Špišić, ali uz dva pogotka iz kupa. Uostalom, evo liste strijelaca:

Špišić – 4 (2 prvenstvo i 2 kup)

Batarelo – 3 (2+1)

Husić – 3 (1+2)

Kovačević, Novinić i Primorac – 2

Barić, Jerneić, Tičinović, Čejvanović – 1

Šipić – 1 u kupu.

Tome se može dodati kako su u županijskom kupu (jedan susret protiv Draganića) strijelci bili Novinić 2 i Ottochian, dok su na Korčuli u pretkolu Hrvatskog kupa iz jedanaesteraca pogodili Štefančić i Golem.

Među najgledanijima

Na podršku navijača Karlovčani se ne mogu požaliti. Cijela 1. HNL ove sezone ima velikih problema sa slabom gledanošću, zahvatilo je to i Karlovac, no na ljestvici gledanosti klub je i dalje na vrlo visokom sedmom mjestu, i to bez domaćeg susreta sa daleko najvećim mamcem za gledatelje Dinamom. Ispred su samo najrenomiraniji klubovi i oni iz najvećih gradova: Dinamo, Hajduk, Osijek, Rijeka, Split…i jedino Cibalia kao klub iz grada slične veličine. No, još je važnije da je atmosfera na utakmicama odlična i da momčad ima podršku s tribina tijekom svih 90 minuta, što prije nije bio slučaj ne računajući Gademze.

Do zimske pauze ostala su još tri kola. Karlovčani gostuju u Zaprešiću kod Intera i na Parku mladeži kod RNK Splita, a kod kuće će 27. studenog dočekati Zadar. Za mirniji san neće biti dovoljna samo domaća pobjeda, barem na jednom gostovanju momčad mora do boda. Možda se to, pa i više, ostvari već u Zaprešiću. Iako je Inter u dobroj formi, na karlovačkoj strani je tradicija, Zaprešićani im u posljednjih nekoliko godina ne samo da nisu oduzeli ni bod, nego im nisu niti zatresli mrežu.

KAŠonline