ZAGREB - Hrvatski zbor sportskih novinara je, zajedno s još nekoliko udruga sportskih novinara, prije 5 godina inicirao povratak obilježavanja Svjetskoga dana sportskih novinara, koji je zamro krajem prošloga tisućljeća. Svjetski se dan sportskih novinara slavi 2. srpnja, kao podsjetnik na taj datum 1924., kad je u Parizu osnovan AIPS. Kako svake godine sve veći broj zemalja sve jače obilježava ovaj, za našu profesiju značajan datum, tako i AIPS (Svjetska udruga sportskih novinara) pokušava što znamenitije obilježiti Svjetski dan. Predsjednik Gianni Merlo i rukovodstvo AIPS-a su u Johannesburgu, a Svjetski će dan obilježiti prijemom za sve novinare akreditirane na SP u srijedu, 30. lipnja, jer je to slobodan dan i na sam dan 2. srpnja teško bi bilo organizirati toliku zabavu, uz sudjelovanje ne samo značajnih svjetskih nogometnih zvijezda i članova FIFA-e, već i gostovanje kandidatkinja za izbor Miss svijeta! HZSN ove godine 2. srpnja obilježava akcijom obavještavanja sportskih novinara, koji nisu članovi HZSN-a o pogodnostima i načinu dobijanja iskaznice, ne samo HZSN-a, već i AIPS-a, uz popust povodom Dana sportskih novinara, koji vrijedi cijeli srpanj.

Povodom 2. srpnja će u Karlovcu biti održana i svečana sjednica Izvršnog odbora HZSN-a, u sklopu proslave 75. godišnjice VK Korana, čime HZSN želi pojačati kontakte sa sportskim organizacijama i klubovima sukladno politici zajedničkog pronalaženja što boljih rješenja u izvještavanju sa sportskih borilišta.

Jura Ozmec, predsjednik HZSN

AIPS, Svjetska udruga sportskih novinara nastao je 1924-te. Francuski novinar Frantz Reichel i belgijski mu kolega Victor Boin o tome su raspravljali ved 1920-te, tijekom Olimpijskih igara u Antwerpenu, kada povijest OI bilježi prvo vede i organiziranije okupljanje sportskih novinara na jednome mjestu. Tada nisu naišli na plodno tlo, odnosno ideja je bila spomenuta, ali nije bilo sile koja bi tijekom Igara, dok su novinari izvještavali, skupila sve prisutne novinare u jednu svjetsku organizaciju. Uz to, sportski novinari, očito je, znaju biti jako inertni. No, dvojica gospode, koji su, sredom, bili zaduženi za novinare, ali ujedno i glavni tajnici organizacijskih odbora Igara u Parizu i Antwerpenu, nisu se predali. U Parizu su, 1924-te jednostavno sjeli s još nekolicinom: Tegnerom iz Švedske, Sekorom iz Čehoslovačke i Francuzom Pozzijem, te pozvali 80-ak akreditiranih novinara iz 29 zemalja na jedno mjesto – u Francuski sportski klub, s adresom Champs-Elysees broj 2. Na takva mjesta novinari jednostavno vole dolaziti. Dašak glamura, sređen ručak, dobro društvo i naznaka sudjelovanja u povijesti izazov je za svakoga, pa i za novinare. I došli su, uostalom sve se događalo 3 dana prije početka Olimpijskih igara, imali su i vremena, a i tema je zazvučala zanimljivo. I vrlo brzo su se dogovorili o bududoj organizaciji. Reichel je izabran predsjednikom, Boin dopredsjednikom, a Georges Bruni, Francuz, izabran je za glavnoga tajnika. Trebalo mu je samo 20-ak dana da napiše prvi Statut AIPS-a, koji je usvojen 22. srpnja 1924. Engleski i francuski jezik proglašeni su ravnopravnima u komunikaciji bududeg udruženja, a kako je u to doba samo u 8 zemalja postojala profesionalna udruga sportskih novinara (Francuska, Belgija, Švedska, Italija, Poljska, Mađarska, Njemačka i Austrija), te su zemlje zapravo i službene osnivačice AIPS-a, ali je pokrenuta važna inicijativa za osnivanjem udruga u zemljama koje su imale novinare prisutne na prvom sastanku. Prvi Statut sadržavao je važne naputke o djelovanju, koje i danas u gotovo svim Statutima članica možete pronadi: o zaštiti sporta i novinarske profesije, o zajedništvu i koordiniranom djelovanju u slavu sporta, te o poboljšanju uvjeta sportskih novinara na svim sportskim natjecanjima.

I sve se širilo. Imalo je uspone i padove, dakako. Dvaput kroz povijest sportski su novinari pohodili hrvatske gradove na godišnjim skuštinama, da bi danas AIPS bio gigant sa 152 zemlje članice, s više od 20 tisuća članova, prisutan na svim kontinentima na kojima postoje i kontinentalne udruge (npr. UEPS u Europi). Većina sportskih saveza uvažava AIPS, počevši od Međunarodnog olimpijskog odbora i vodedih svjetskih sportskih saveza (npr FIFA ili IAAF), pa do nacionalnih saveza koji – posebice u Europi – sve više prihvadaju iskaznicu AIPS-a kao punovrijednu iskaznicu novinarskoga posla. AIPS ima 20-ak posebnih sportskih komisija (npr. nogometnu, atletsku, plivačku…), a posljednjih godina inzistira na obrazovanju mladih novinara, najčešde kroz tzv. “škole novinarstva” u trajanju do 5 dana, uz druženje, sportski igre, ali i relevantne predavače o temama poput novih medija. Organizacijski je AIPS rastao iz udruženja 8 osnivača do današnjeg svjetski priznatog ustroja u kojem dominiraju moderne tehnologije komunikacije, isprepletene s velikim brojem akcija i sinkroniziranih pokušaja unapređenja uvjeta rada sportskih novinara širom svijeta. Doduše, nije uvijek lako uvesti nove tehnologije, a to najbolje znaju pojedini članovi AIPS-a iz Hrvatske čije se iskaznice kao po nekom čudnom (i “uvrnutom”) scenariju baš svaki put izgube u transportu iz Lausanne, gdje je danas sjedište AIPS-a, pa do Zagreba, do sjedišta Hrvatskoga zbora sportskih novinara, čiji članovi jedini mogu postati vlasnici i svjetske iskaznice.
Prošle je godine Hrvatski zbor sportskih novinara (HZSN) proslavio 60 godina postojanja, a na proslavu su došli predstavnici mnogih europskih udruga, uključujudi i tadašnjeg predsjednika UEPS-a (Europske unije sportskih novinara), Poljaka Jerzyja Jakobschea i predsjednika AIPS-a, Talijana Giannija Merla. Udruga koja je još kao Sekcija Udruženja sportskih novinara Jugoslavije bila vodeda u promicanju ideja i usvajanju noviteta koji su dolazili iz AIPS-a, ujedno je, 2004. i 2005., na Kongresima AIPS-a bila među inicijatorima obnavljanja bilježenja 2. srpnja kao Svjetskoga dana sporstkih novinara, odnosno podsjetnika na dan kad su se u Parizu okupili sportski novinari i osnovali AIPS. Nije bez razloga AIPS dojelio čak 2 put hrvatskim gradovima i mahom hrvatskim novinarima organizacije najvažnijih okupljanja sportskih novinara iz cijeloga svijeta, koji se još od 1932. organiziraju svake godine (osim, dakako, ratnih). Pa je tako Dubrovnik bio domadin Kongresa AIPS-a 1970., a Split 1978. Milka Babović se u prigodnoj knjizi “Sjedanje na novinarstvo”, izdanoj prošle godine (nakladnik HZSN) povodom 60 godina organiziranog sportskog novinarstva u Hrvatskoj prisjetila kako je Miroslav Habunek, vrativši se s OI u Londonu 1948., iznimno fasciniran AIPS-om i koordiniranim djelovanjem sportskih novinara na svjetskoj razini, uspio u samo godinu dana organizirati i pripremiti postojanje domaće organizacije sportskih novinara, uz pomoć Hrvoja Macanovića i Zvone Mornara. Sekcija sportskih novinara Hrvatske je, uz blagoslov Društva novinara Hrvatske, osnovana u Gajevoj 2b, 6. travnja 1949.

No, sportski novinari će 2. srpnja ipak većinom “proslaviti” radno. Pa svjetsko je nogometno prvenstvo!