Karlovački bejzbolaši su uspjeli u dvije uzastopne utakmice svladati austrijsku momčad «Vienna Superfund Wanderers» i tako osvojiti prvo mjesto na turniru prvog kruga Europskog kupa u bejzbolu. Pobjednici četiri turnira prvog kruga u rujnu će s dvije posljednje ekipe iz prošlog izdanja Europskog kupa igrati za dva mjesta koja vode u društvo najboljih europskih bejzbol momčadi. Dakle, nije bilo lako. «Olimpijci» iz Karlovca su imali i sjajnu podršku dobro raspoloženih domaćih gledatelja što im je zasigurno pomoglo u konačnom uspjehu.

Karlovačke ljubitelje bejzbola u narednom razdoblju očekuje niz zanimljivih utakmica. U subotu počinje finalna serija za prvaka Hrvatske. Splitska «Nada» i karlovačka «Olimpija» igraju na četiri pobjede. Prve dvije utakmice igraju se u Splitu, a potom dvije u Karlovcu (29. i 30. lipnja). Nadalje, od 9. do 11. srpnja Karlovac je domaćin polufinalnog turnira Interlige, natjecanja u kojem nastupaju klubovi iz Hrvatske, Mađarske, Srbije i Slovenije…

Prisjetimo se da je seniorska ekipa Bejzbol kluba Olimpija do sada osvojila Kup Hrvatske devet puta, naslov prvaka Hrvatske jedanaest puta, Interligu četiri puta… Najveći uspjeh kluba je osvajanje Kupa CEB – Europske federacije, u Barceloni 2006. godine. To je prvi puta da je jedna karlovačka momčadska ekipa igrala i osvojila jedan Europski kup. Posebna je bila uspješna prošla godina u kojoj su osvojili naslove prvaka Hrvatske u svim dobnim kategorijama – mladež, kadeti, juniori i seniori. Sve to skupa potvrđuje da struka u «Olimpiji» dobro zna što radi.

Klub je do sada preko «velike bare» (USA) putovao desetak puta. Nastupali su u New Yorku, Los Angelesu, Las Vegasu, Atlanti, Orlandu, Clevelandu, Pittsbourgu, Kansas City, Chicagu i Denveru. U Europi su igrali u puno velikih gradova – London, Paris, Barcelona, Montpellier, Berlin, Parma, Rim, Prag, Budimpešta, Koeln, Antwerpen, Amsterdam, Bratislava… Od 2000. pa nadalje svake godine, najmlađi igrači, Little League, za vrijeme Uskršnjih blagdana gostuju u Atlanti i Panama Citiyu. Svugdje gdje su gostovali bili su uspješan promotor Karlovca i Hrvatske.

Zahvaljujući toj američkoj suradnji, karlovačkoj djeci – igračima «Olimpije»,  bilo je omogućeno da odu i na američka sveučilišta i srednje škole. Tako je, na primjer, Slobodan Gales trenutno student Georgia Perimeter collega u Atlanti, a ove godine se u USA na školovanje spremaju još Nikola Sertić i Stefan Rajačić.

«Olimpija» je još 1986. godine uspjela izboriti status prvoligaša tadašnje Jugoslavije, a od 1991. godine ima status prvoligaša u Hrvatskoj ligi, što je i danas. U razdoblju od 1986. do 1990. ostvarili su plasmane od 3. do 5. mjesta na prvenstvu države, da bi se 1990. godine osvajanjem naslova državnog prvaka u konkurenciji juniora počela naslućivati buduća šampionska generacija. Stvaranjem samostalne hrvatske države počinje i razdoblje najvećih uspjeha karlovačke «Olimpije».

Otkako je BK Olimpija osnovan je 1983. godine na inicijativu studenata i učenika u to vrijeme okupljenih u više športskih organizacija u Karlovcu stvarali su generacije i generacije igrača i tako gradili temelj onog što postoji danas. Bitno je pritom naglasiti da su od samog početka stvari u klubu usmjerene ka stvaranju zdrave športske i amaterske atmosfere, što u ozračju ljudi koji vole šport i grad Karlovac nije bilo teško. Uz sve to treba reći da su igrači i dalje potpuni amateri te da za svoj angažman u ovom športu ne dobivaju nikakvu novčanu naknadu. Najveća im je nagrada zadovoljstvo, druženje, putovanja i zdrava športska sredina.

Prisjetih se jednog događaja iz 1999. godine, 18. ožujka. U kolumni «Pogled iz drugog kuta» napisao sam tekst pod naslovom «Što je za ambasadora nije i za vola». Naime, tada je otvoreno bejzbol igralište u Grabriku za kojega su stručnjaci govorili da je jedno od najboljih i najljepših na ovim  prostorima. Bejzbolaši su gradnju pomogli i vlastitim radom. Zaradili su oko 80 tisuća kuna tako što su čistili zgrade, uređivali okoliš, nosili namještaj… i, redovito otplaćivali ratu kredita banci. Igralište je otvorio Peter Galbraiht, američki veleposlanik u Hrvatskoj. Otvaranju tada nije bio nazočan ondašnji gradonačelnik za kojega je i danas šport samo «najvažnija sporedna stvar na svijetu». Naprasito je odbio poziv. Nije mu ništa značilo ni to što je u Karlovac tim povodom došao predstavnik najjače sile na svijetu.

Dakako da je bejzbol u Americi nešto drugo nego u Karlovcu i Hrvatskoj. Ali, za razliku od naših reprezentativaca njihovi nogometaši danas igraju na Svjetskom prvenstvu u Južnoj Africi i tako, malo po malo, utiru put većoj popularnosti nogometa u Americi. Usporedimo li po toj logici bejzbol u Hrvatskoj i Karlovcu, bejzbolaši kod nas slično kao i nogometaši u Americi, malo po malo – korak po korak, strpljivo idu naprijed.

Karlovački je klub, kao predstavnik športa koji u Hrvatskoj ima vrlo kratku tradiciju, od prije 80-ih godina prošlog stoljeća, često je nažalost bio u milosti ili nemilosti vladajućih struktura. Unatoč toga u proteklih 27 godina klub je ostao jači i organiziraniji nego ikad. Unatoč svega spomenutog što je KA-bejzbol proteklih godina postigao, pitanje je koliko se uopće stav lokalne politike prema bejzbolu od tada promijenio. Procijenite sami. No, nemam namjeru nikoga braniti, posebno ne one za koje je blago reći da su zločesti ali mislim da je jedini razlog zašto su postojale neke prepreke u odnosima vlasti i kluba taj što nisu poznavali bejzbol već su se samo zabavljali nogometom. Danas je, vjerujem, ipak malo drugačije.

Prije 27 godina klub je krenuo od nule, a nakon 27 godina startna pozicija je daleko povoljnija. Uzevši u obzir broj ostvarenih rezultata i rejting koji karlovački klub danas ima u Europi,  ali i rad s mlađim selekcijama koji je nikad bolji, imaju blistavu budućnost. Uz znanje, klub ima i nešto što je ponovno dokazano punim tribinama na nedavno završenom Europskom kupu, a to je povjerenje Karlovčana. Zar bi trebalo još nešto više…?