Nakon dužeg vremena karlovačka košarka kao da se probudila iz višegodišnjeg sna. Zato nije naodmet napisati pokoju riječ više o tom športu koji je dosta dugo držao u neizvjesnosti karlovačku športsku javnost. Konačno, nedavno me jedan dobronamjerni čitatelj prozvao da premalo pišem o košarci. U ovom trenutku većina ljudi s kojima sam razgovarao slaže se da je trebalo 15 godina da se KA-košarka dobije nakon više “struja”, u i oko kluba, koje su htjele “vladati”.
Nažalost i jedna i druga a možda i treća slična “struja” ništa nisu učinile godinama sve dok košarkaški djelatnici konačno nisu nadvladali razlike, “skupili glave”, sjeli za isti stol, i u interesu košarke učinili nešto. Za to vrijeme treneri nisu sjedili skrštenih ruku već su marljivo radili.
Stoga, prije nego nešto više kažem o KA-košarci danas, podsjetimo se da je prije 15 godina Karlovac slavio srebrni jubilej jer se nakon 25 godina vratio u elitno društvo hrvatskih košarkaških klubova – među zagrebačke, zadarske, splitske košarkaše. U Karlovcu su se tada, uz pomoć “starijeg brata” iz Zagreba okupili solidni igrači i solidan trener. U usporedbi s današnjom košarkaškom momčadi Šanca ondašnja je ekipa bila kudikamo igrački kvalitetnija no ipak je upozoravana košarkaška javnost da joj predstoji još puno rada te da momčad neće moći stalno pobjeđivati, što je bilo i za očekivati… Ulazak košarkaša u Prvu ligu doveo je u klub i brojne političare koji su u svemu tome vidjeli samo svoju afirmaciju, a ne promidžbu košarke i grada. Štoviše, vodstvo kluba je bilo nažalost izuzetno arogantno, samouvjereno u nedodirljivost i uspjeh. Tu “sigurnost” im je pružao ondašnji gradonačelnik. U biti je to bila samo farsa za sve ono loše što se kasnije događalo karlovačkoj košarci i što se je na do tada najgori mogući način reflektiralo na sav ostali karlovački šport. Karlovački košarkaški klub je potom “uzdrmalo toliko potresa”, javnosti već dobro znanih, o kojima je nepotrebno sad „razglabati“. Činjenica je da su se iz kluba povukli lažni prijatelji košarke a ostali su samo oni istinski i pravi koji su i tada bili ali … ne tako blizu. Iza toga godinama nitko nije želio u košarkaški klub koji je bio zreo za stečaj poput neke propale tvrtke. Ostao je na milost i nemilost košarkaških entuzijasta. O njima je ovisio opstanak kluba i prvoligaškog ranga. Na sreću ih ni krovna športska asocijacija grada nikad nije napustila. Nisu ih napustili niti poklonici košarkaškog športa. Opet je dobar bio „Brančula“ Bašović – „dežurni“ trener, i tako dalje.
Prema evidenciji HKS-a košarkaški šport u Karlovačkoj županiji danas ima sveukupno 470 registriranih košarkašica i košarkaša: Šanac – 89, Duga Resa – 118, Ogulin – 76, Žora – 35, Auto lim lak – 54, ŽKK Karlovac – 98. Nije puno ali veseli. No, više od toga veseli nešto drugo. Sudeći po rezultatima pod trenerskom palicom nekadašnjeg karlovačkog košarkaša Marija Gašparovića stasa jedna vrlo nadarena generacija košarkaša. Kadetska ekipa Šanca u 1. Hrvatskoj kadetskoj ligi većinu vršnjaka pobjeđivala je s ogromnim koš razlikama. Najviše se ističu Lukačić i Đurđević, ali iz utakmice u utakmicu istakne se i poneko novo ime, što dosta govori o širini „Gašine“ klupe i ozbiljnom radu s košarkaškim nadama – pomlatkom. Tu su još igrači: Požar, Cerjak, Korać, Beber, Bijelić, Jakšić, Kos, Ivšić i Trajanovski. Nažalost, ova prelijepa pričao o budućnosti karlovačke košarke ima i tamniju stranu medalje. Naime, iako igraju u Prvoj ligi karlovački kadeti se bore za plasman od 11. do 20. mjesta bez obzira na evidentnu dominaciju nad većinom momčadi iz tog društva. Razlog je banalan, KK Šanac Karlovac nije na vrijeme prikupio novac za kotizaciju HKS-u kako bi talentirana košarkaška djeca uopće mogla nastupiti, pa je administrativnom odlukom HKS-a ekipa smještena u drugu grupu 1.HKL. Bez obzira što bi, prema tvrdnjama trenera Gašparovića, njegova momčad bila u samom vrhu lige koja se igra za pozicije od 1. do 10. mjesta. U svakom zlu i nešto dobro, pobijediti svakog 50 i više koševa razlike, dobra je stvar za samopouzdanje i daje više mogućnosti za uigravanje šireg kruga igrača.
Nedavnim odlaskom iskusnih Starčevića i Perisa bilo je jasno kako je pred seniorima Šanca teška polu sezona. U vjerojatno najmlađoj postavi u povijesti A2 ligu igraju s tek dva starija igrača, Razumić i Josipović, a ostali igrači jesu: Lipak, Josipović, Panjević, Šimunić, Razumić, N. Božić, Špehar, L. Božić, Đurčević, Lukačić. Srećom, bodova iz prvog dijela imaju dovoljno da ostanak u drugoligaškom društvu ipak ne dođe u pitanje pa se ova sezona može shvatiti i kao odlična prilika za mlade igrače da na sebe počnu preuzimati odgovornost i odrade 10-ak dobrih testova za narednu košarkašku sezonu.
Pod vodstvom trenera Vedrana Benića stasa i nova mlada generacija karlovačkih košarkašica. Nakon ponovnog formiranja ženske seniorske ekipe – u prvom kolu službenog natjecanja “pala” je Dubrava, no ostale su Karlovčanke tad bez dvije najiskusnije i ponajbolje igračice, Brkić i Đanković. Ubrzo su se ozlijedile i Cvitković i Gvožđak pa je mlada postava morala odraditi sljedeća prvenstvena kola. Na sreću Car, Perković, Belić, Jakin , Kos, Lekaj , Hajdin i Prugovečki igraju sve bolje i stječu igračko iskustvo. Na kraju, sad kad se zna i da karlovačke košarkašice skreću pozornost javnosti na sebe “glavobolje” poklonika tog športa su splasnule.