Grad Karlovac će i u narednoj godini honorirati rad u športu kroz plaće po jednom treneru iz 12 prioritetnih športskih klubova. Naime, svi dosadašnji športski učitelji potpisali su u petak, 21. prosinca ugovore o radu s Karlovačkom športskom zajednicom na neodređeno vrijeme. Ugovori su usklađeni i sa Zakonom o radu. Dobra vijest je ta da su profesionalni športski učitelji – treneri do sada imali jednogodišnje ugovore na određeno vrijeme što im je u mnogočemu otežavalo planove. Odluka gradonačelnika Damira Jelić o zasnivanju stalnog radnog odnosa na neodređeno vrijeme s trenerima je sjajna i za svaku je pohvalu. Treba pohvaliti i predsjednika Karlovačke športska zajednice Želimira Feitla koji u tom činu ima zasluge i biti će mu vjetar u leđa u nastavku vođenja krovne športske asocijacije Karlovca koja je u proteklih osam godina uglavnom „vegetirala“ i spala na najniže grane. Ovo je sigurno najljepši Božićni dar koji su profesionalni treneri mogli dobili od gradonačelnika i predsjednika KŠZ.
Ugovore su potpisali Branko Bašović (Košarkaški klub Šanac Karlovac), Saša Belčić (Atletski klub Karlovac), Dejan Gačić (Teniski klub Karlovac), Marijan Grgić (Nogometni klub Karlovac), Zlatko Katušin (Veslački klub Korana), Dario Keča (Karate klub Kaplast), Petar Lukežić (Taekwondo klub Karlovac), Branko Nenadić (Baseball klub Olimpija ’83), Marijan Tončić (Streljački klub Karlovac), Dubravko Strnić (Hrvatski rukometni klub Karlovac), Marijan Šančić (Gimnastički klub Sokol) i Goran Zec (Odbojkaški klub Karlovac). Treba konstatirati da je ideja o profesionalnim djelatnicima u športu odlična i Karlovac na takav način funkcionira kao rijetko koja druga sredina, grad, u Hrvatskoj. Najveći broj trenera je svojim radom i rezultatima zadovoljio, ali neki nisu opravdali očekivanja u potpunost.
Podsjetimo se kako je počelo. Odlukom Skupštine Grada Karlovca još 1995. godine, kad je na čelu najvišeg predstavničkog tijela Grada bio Dragutin Mikša, nekadašnji golman NK Karlovac a danas direktor tvrtke “Mladost”, prihvaćen je prijedlog KŠZ-a o profesionalnim djelatnicima u športu. Grad kojemu je tada na čelu bio Branko Vukelić odredio je profesionalce u samo pet prioritetnih športova ali je na prijedlog tadašnjeg predsjednika KŠZ-a Željka Šančića prihvaćeno 11 profesionalnih djelatnika u 11 prioritetnih športova. S radom su započeli 1. siječnja 1996. godine. S najdužim stažem, odnosno od prvog dana i sve do danas, profesionalni treneri jesu veslački trener Zlatko Katušin i atletski trener Saša Belčić. Od ekipnih športova obuhvaćena je bila košarka, nogomet, odbojka, rukomet i baseball, a od pojedinačnih atletika, gimnastika, veslanje, tenis, taekwondo i streljaštvo. Karate klub Kaplast je 2007. godine dobio profesionalnog trenera. Dario Keča je tako postao 12 profesionalni športski učitelj koji je sklopio ugovor s KŠZ-om. No bez obzira na sve pozitivno treba konstatirati da su do sada učitelji u športu bili jedini profesionalci u gradu zaposleni na određeno vrijeme (1 godina).
Tridesetak pojedinaca na taj je način zarađivalo za kruh u proteklom razdoblju. U košarci Skender, Potkrajac i Bašović, rukometu Kovačić i Strnić, nogometu Vrbanić, Žabčić i Benić, odbojci Vidaković i Zec, baseballu Bordelius, Karin i Lavrinc, atletici Ljubojević (Belčić), gimnastici Belina, Vuković i Šančić, veslanju Katušin, tenisu Brajković i Gačić, streljaštvu Požega i Tončić i taekwondou Borilović, Jurčić, Jakšić, Hong, Pečko i Asoli. .. itd, itd. Bilo je, dakle, dosta promjena na tim radnim mjestima, naročito u pojedinim klubovima (taekwondo, nogomet, košarka). Isto tako je vidljivo da su se na pojedinim mjestima zapošljavali uglavnom treneri, ponegdje administrativci – tajnik ili športski direktor. Neki su klubovi plaćali čak i igrače pod formom profesionalnih trenera (NK Karlovac – Zlatko Penić i Mario Vrbanić), a zapošljavali su se i stranci (TKD Karlovac – Hong Seung Ki ili BK Kelteks – Rick Johnston)…
Ako analiziramo rezultate rada spomenutih profesionalaca u proteklom razdoblju dolazimo do vrlo zanimljivih podataka. Košarka – vrlo slabo, nema prave momčadi a mladi gotovo da i ne postoje. Rukomet – zabilježen je uspon, mladi postoje a pojedinci su postali dobri prvotimci. Rukomet je dao reprezentativce u svim kategorijama, olimpijce, imao je i međunarodne nastupe. Nogomet – vrlo loše, mlade selekcije su vrlo slabe a imaju profesionalnog trenera i daleko najbolje uvjete od svih klubova i športova. Odbojka – u slaboj ligi uvijek ostaju nedorečeni, a ženska odbojka godinama je bilježila pad. Dobro je što se unatrag par godina i muška i ženska odbojka dižu. Baseball – početni zanos je prošao pa u posljednje vrijeme bilježe stagnaciju, mladih je sve više. Na sreću znaju pronaći nove poticaje. Gimnastika iz godine u godinu bilježe uspon, porast broja članova i kvalitete, imaju reprezentativce a od nedavno i bolje uvjete. Standardno su dobri. Atletika ima dobar rad s mlađim uzrastima a nastavak, viša kategorija, dosta slabo. Muških gotova do i nemaju. Nažalost rade u vrlo lošim uvjetima bez rekvizita, staze… Veslanje – oni su polučili najveći napredak i veliku masovnost. Imaju solidnu školu veslanja, prvake države, članove raznih reprezentativnih selekcija, nastupe na OI, SP i EP. Tenis – standardno su dobri. Streljaštvo – pojedinci bilježe dobre rezultate. Međutim, gdje je škola streljaštva, međunarodni program natjecanja, samo nacionalni? Taekwondo – oni bilježe česte promjene trenera, dobri su im rezultati u mlađim uzrastima, masovnost im je odlična. Karateu se isplatio profesionalac – stvorio solidne borce koji nastupaju i u kimonu s državnim grbom.
Prije deset godina je slično krenuo i SŠKŽ s tri profesionalca (košarka, nogomet, rukomet). Upravni odbor SŠKŽ je (6. veljače 2002.) donio odluku o raspisivanju natječaja za zapošljavanje profesionalnih djelatnika u nogometu, košarci i rukometu. Natječaj je objavljen u KT-u (13. veljače 2002.). Na sjednici Upravnog odbora SŠKŽ (1. ožujka 2002.) razmatran je prijedlog kandidata za spomenute funkcije a koji su podržali strukovni savezi (nogometni, košarkaški i rukometni). Potom su i odabrani kandidati – za nogomet Anđelko Tropp, košarku Dubravko Muhvić i rukomet Damir Samaržija. Nažalost danas to više ne funkcionira. Ovo je dobra prilika predsjedniku SSKŽ da se i on konačno pokaže djelima?!