Pogled na ljestvicu Premijer 1. Hrvatske rukometne lige nakon 10 odigranih kola je jasan: Hrvatski rukometni klub Karlovac je vodeći sa 18 bodova (9 pobjeda, 0 neriješenih i 1 poraz). Iskreno govoreći nitko, pa niti u prvoligaškoj momčadi Karlovca, nije mislio da će momčad koju su ove sezone napustila dva ponajbolja rukometaša (Mandalinić i Obranović) polučiti tako dobar start. Isto tako, ugodno iznenađenje poklonicima rukometa u gradu priredili su Ogulinac Luka Cindrić i Zagrepčanin Borna Hadrović koji su se pokazali odličnim pojačanjima, naročito Cindrić. Neshvatljivo je koliko se dugo trebalo čekati da jedan „rukometni biser“ iz Ogulina, kao što je Cindrić, pristupi drugoligašu iz Senja a ne prvoligašu iz Karlovca. Očito je da je u to vrijeme nije bila slaba „telefonska veza“ na relaciji HRK Karlovac – RK Ogulin.
Hoću reći da su Luku Cindrića kao vrsnog rukometaša iz Karlovačke županije već odavno trebali prepoznati treneri iz HRK Karlovac. U protivnom ispada da jedini prvoligaš iz regije nedovoljno kontrolira igrački kadar iz svojeg okruženja gdje se drugi klubovi ne bi smjeli niti približiti, a kamoli odvoditi igrače. I treći dobar potez kluba bio je dovođenje za trenera Dinka Đankovića koji je pokazao da je bolji od pojedinih razvikanih i skupih trenera koji su do sada vodili momčad. Ako ništa drugo onda je sigurno da je Đanković jr. potencijal i perspektiva kojeg Karlovac treba i, na kojega itekako treba računati u budućnosti. Treba, dakako, računati i na sav ostali domaći mladi igrački kadar, poniklog u igračkoj bazi najbolje rukometne škole u Hrvatskoj. Bez entuzijazma i ljubavi svih prvoligaških igrača spram rukometa, HRK Karlovac odavno više ne bi bio u elitnom razredu hrvatskog rukometa. Sve to skupa ukazuje da se po tko zna koji puta KA-rukomet u svom gradu mora potvrđivati. Potencijala ima, odavno se već koristi, ali ga nažalost zbog nekih drugih športskih prioriteta u gradu nisu htjeli kao takvog akceptirati. Sada kad je u izradi strategija karlovačkog športa do 2020. godine na rukometnim djelatnicima velika odgovornost da višegodišnje rezultate tog športa stave na mjesto i poziciju koju zaslužuje. Drugim riječima Karlovac mora već jednom shvatiti, i službeno verificirati, da je rukometa No1. šport u gradu. Naravno, kad su loptački športovi u pitanju to odavno nije niti košarka, niti dugotrajna odbojka, a ponajmanje ne nogomet.
Za veći iskorak, a to je visoka pozicija u Ligi za prvaka te jedan od euro-kupova, HRK Karlovcu treba bolji marketing. U tom segmentu je u odnosu na prethodne godine napravljen iskorak, nažalost ne i dovoljno velik – širok. Evo jedan detalj koji nije dobar: neprofesionalno je da prvoligaški klub uz zahtjev za financijsku potporu jednom sponzoru priloži i zahtjev za financijsku pomoć Rukometnoj školi Karlovac. Za nadati se je da je to izmaklo kontroli odgovornih u klubu, ukoliko oni sami nisu kreatori takvog zahtjeva. Ako nije izmaklo, onda je problem jer, to nije isto – to su „kruške i jabuke“ a ne ozbiljan marketinški zahtjev. Ublažimo to malo – tko radi taj i griješi, a na greškama se uči. Nadajmo se!
Rukometni klub ima korektnu potporu vladajućih struktura zbog čega bi morali biti zadovoljni. Unatoč objektivnih problema u karlovačkom gospodarstvu to ne znači da ono ne bi trebalo biti fleksibilnije kad su u pitanju klubovi poput HRK Karlovca koji kandidiraju za više od lokalnog kluba i lokalnog rezultata. HRK Karlovac ima realne izgleda osigurati plasman u euro-kup, a da li će i zaigrati u Europi? Nedovoljno je što Karlovačka banka godinama podupire i vjerno stoji uz cjelokupni karlovački rukometni, poglavito prvoligaša. Međutim, karlovačke tvrtke čiji proizvodi i ime prelaze granice ovoga grada i Republike trebale bi biti fleksibilnije. Par stotina tisuća kuna godišnje uz jedan dobar marketinški ugovor na primjer Alstoma, PPK, HS Produktra ili Karlovačke pivovare sa HRK Karlovcem za njih ne bi trebao biti neki veći problem. Konačno tu si još i trgovački centri koji dobro zarađuju na građanima: Lidl, Kaufland, Billa. Konzum koji skoro otvara grand market i slično. I oni bi trebali pokazati volju društveno odgovornog poslovanja u gradu u kojem imaju tržište. Karlovački rukomet zaslužuje bolje a oni su ti koji će to omogućiti! Novi-stari predsjednik HOO-a Zlatko Mateša je na nedavno održanoj Izbornoj skupštini poželio: „Javna poduzeća moraju pomagati nacionalne vrste, a sponzori športa trebaju dobiti porezne olakšice“.
Nedavno je glavni tajnik HRS-a Damir Poljak i bivši trener rukometaša Karlovca, progovorio o kaznama klubova zbog nepodmirenih obveza. Dug klubova iz svih rangova natjecanja popeo se trenutno na više od 400.000 kuna. Na listi dužnika nema HRK Karlovca! Što nam to govori? Unatoč problemima i nestašici novca HRK Karlovac je sve svoje obveze prema HRS-u podmirio. Rukometaši Premijer lige su skromni i odgovorni za razliku od nogometaša Karlovca čiji su ugovori bili precijenjeni pa sada svoja potraživanja traže preko Suda, a bivša vodstva su klub doveli na „prosjački štap“. Možda HRK Karlovac ima još nešto dugovanja prema dobavljačima i prema igračima, ali to su sitna sredstva koja će kao i sve ostalo dosad biti podmirena. HRK Karlovac je i ovim odgovornim postupkom pokazao da uvijek nije sve u novcu već da nešto ima i u viziji i ambiciji te bi to trebalo znati cijeniti.
U subotu na parket dvorane kraj Korane (18 sati) dolazi riječki Zamet. Klub s kojim karlovački rukomet veže dugogodišnja povijest i nezaobilazna tradicija. Nakon izgradnje dvorane na Zametu, a naročito nakon što su se nedavno i stručno pojačali (za trenera im je došao proslavljeni Irfan Smailagić) Rijeka je stvorila jake uvijete za razvoj rukometa. Igračima su, naravno, odjednom „porasla krila“ pa tako s velikim ambicijama dolaze i u Karlovac. Nakon svega napisanog karlovačka publika bi u subotu trebala oboriti sve rekorde u gledanosti kluba koji je u dosadašnjem dijelu prvenstva najgledaniji u ligi. Samo, neka ne bude „kazališna“ kao u svim dosadašnjim utakmicama!