Olimpijske igre u Londonu  počinju za dva dana. London je prvi grad nakon antičke Olimpijade koji ima treću Olimpijadu. One posljednje londonske (1948.) bile su proglašene „štedljivim igrama“ jer niti jedan novi stadion nije izgrađen, športaši su spavali po školama i barakama… Javnost je bila protiv Igara jer je velik dio britanskog društva tada živio u nestašicama hrane i neimaštini.
Organizatora će koštat Igre, prema izvješću Parlamenta,  11 milijardi funti. Predviđanja su da će donijeti 16,5 milijardi. Prodano je već gotovo 9 milijuna ulaznica. Usprkos takvim optimističkim financijskim analizama te otvaranju čak 62 tisuće radnih mjesta Britanci se ipak boje grčkog primjera kojima je nakon Olimpijskih igara ostala gomila dugova jer kad je London 2005. dobio Igre svijet je bio drugačiji nego danas kad dugotrajna financijska kriza razara i do jučer razvijene države. Brojni porezni obveznici se zato boje da igre dolaze u vrlo nezgodno vrijeme.
London se 2004. godine mučio s osiguravanjem nužnih državnih jamstava za Igre. Priča o tome kako je London zapravo dobio ljetne Olimpijske igre 2012. spada u red poznatog engleskog humora. Neobičnu anegdotu objavio je u magazinu fakulteta London Business School, Michael Payne, bivši marketinški direktor MOO-a i nezavisni konsultant koji je pomogao Londonu da dobije ovogodišnje Igre: „Potkraj 2004. London se mučio s državnim jamstvima koje gradovi kandidati trebaju predati MOO-u. Tadašnji ministar financija, Gordon Brown, nije žalio potpisati dokumente kojima britanska vlada jamči financiranje Igara. Kako su ga onda uspjeli nagovoriti? Uvjerili su ga, otkiva Payne, da London uopće nema šanse dobiti Igre i da jamstva koja potpiše nikad zapravo neće biti aktivirana! Brown je potpisao.“
Pola godine kasnije, nemoguće je postalo stvarnost jer London je ipak dobio Igre. I na odlučujućem glasovanju London se provukao uz malo sreće.

„Svemirski“ nedostižne cifre

Za Hrvatsku su ove cifre „svemirski“ nedostižne za dulje vremensko razdoblje tako da o organizaciji Olimpijade i sličnih velikih natjecanja možemo samo sanjati, pa čak i u organizacijskoj suradnji sa susjednim državama. Svojevremeno su se hrvatski i mađarski nogometni savezi zajednički kandidirali za organizaciju nogometnog EP-a. No i to je bio „pretvrd orah“ za „siromašno“ gospodarstvo dviju država.  Još  je više shvatljivo da je Rijeka više puta izgubila kandidirajući se za organizaciju Univerzijade, što je u usporedbi s Olimpijskim igrama ipak manji i osjetno jeftiniji projekt.
Dakle, ako budemo htjeli velike športske priredbe na njih će morati pričekati možda jedna cijela generacija naraštaja i pomiriti se s „mrvicama“ te da ćemo se moći kandidirati tek za organizaciju europskih i svjetskih prvenstava i kupova u atletici, gimnastici, rukometu, košarci, odbojci, skijaških natjecanja na Sljemenu i drugim športovima.

Hrvatska na Olimpijskim  igrama

Hrvat iz Slunja, Milan Neralić, osvojio je 1900. prvu olimpijsku medalju – brončanu medalju u mačevanju  pod zastavom Austro-Ugarske. Od 1992. godine Hrvatska je na Olimpijskim igrama osvojila 17 odličja od čega tri zlata. Na Igrama u Barceloni 1992. godine gdje smo imali 38 športaša, prvu medalju za samostalnu Hrvatsku osvajaju košarkaši. Bila je to srebrnu medalja,  a Goran Ivanišević pojedinačno, i u paru s Goranom Prpićem, osvajaju brončanu medalju. U Atlanti 1996. godine prvu zlatnu medalju za RH osvajaju rukometaši.
Za reprezentaciju igraju i dva igrača RK Karlovačka banka – Valner Franković i Vladimir Šujster.
Vaterpolisti u Atlanti osvajaju srebrnu kolajnu. U Sydneyju 2000. godine dizač utega Nikolaj Pešalov osvaja zlatnu medalju, veslački osmerac brončanu.
I Karlovac ima svog predstavnika na OI Sydney 2000. U dresu s državnim grbom nastupa veslač Korane Tihomir Jarnjević u pratnji trenera Zlatka Minje Katušina.
Atena 2004. godine bila je izuzetno uspješna za naše rukometaše koji pod vodstvom trenera Line Červata ponovno osvajaju zlatnu medalju i to bez ijednog poraza. Plivač Duje Draganja i veslački dvojac (Siniša i Nikša Skelin) osvajaju srebrne medalje, a broncu osvajaju tenisači (Mario Ančić i Ivan Ljubičić) te Nikolaj Pešalov u dizanju utega. Na OI u Pekingu 2008. atletičarka (vis) Blanka Vlašić osvaja srebro, kao i gimnastičar Filip Ude. Brončane medalje osvajaju Snježana Pejčić na zračnoj pušci te Martina Zupčić i Sandra Šarić u taekwondou.

Ispraćaj hrvatskih olimpijaca

Hrvatska u Londonu nastupa sa do sada najbrojnijom delegacijom od 108 športaša. Od toga je 45 hrvatskih športašica. Svi će se oni natjecati u 18 športova. Najveća skupina hrvatskih olimpijaca otputovala na poprište Olimpijskih igara, a u zagrebačkome hotelu Westin upriličen im je svečani ispraćaj.
– Vi ste već sada postigli iznimni športski uspjeh što ste se svojim rezultatima kroz kvalifikacije uopće plasirali na Olimpijske igre. Ne sumnjam da će hrvatski športaši u Londonu biti dostojni promicatelji ideje olimpizma, jedine preostale globalne ideje zajedništva i mira, kazao je predsjednik HOO-a Zlatko Mateša, zahvalivši se na pomoći hrvatskoj vladi.
U ime Vlade RH olimpijce je ispratio ministar Jovanović, koji se podsjetio na prvi nastup Hrvatske na ljetnim Olimpijskim igrama u Barceloni 1992.:
– Svi se sjećamo Barcelone i našeg prvog nastupa u doba rata, nastupa u kojem je cijela Hrvatska uživala u broncama Gorana Ivaniševića i Gorana Prpića, te srebru vaterpolista. I tada i sada športaši su ostali najveći promicatelji Hrvatske u svijetu. U London danas putuje triput više naših športaša negoli tada u Barceloni, a ja im želim da osvoje i triput više medalja, dakle najmanje devet.
Olimpijske igre započinju 27. srpnja, a na svečanom otvaranju hrvatsku zastavu će nositi rukometaš Venio Losert.
– Još jednom ponavljam da mi je iznimna čast i ponos što sam izabran za nositelja naše zastave u Londonu. Nadam se da ću jednako ponosan biti i na povratku, a očekujem da osvojimo više odličja nego u Pekingu, kazao je Losert.
Stolnotenisaču Zoranu Primoracu ovu su čak sedme na kojima će nastupiti.
- Obećavam da će ovo biti i moje zadnje Igre, Rio 2016. bi stvarno bilo previše. No, tako sam govorio i nakon Atene, moji veliki prijatelji i također sedmerostruki olimpijci Jean Michel Saive i Jorgen Persson smo tada govorili da su nam ovo posljednje Igre, a u Pekingu smo se Persson i ja borili u četvrtfinalu. Obećavam da ću dati svoj maksimum, nikakav rezultat mi nije imperativ, no nitko nije očekivao niti da ću u Pekingu doći do četvrtfinala, kazao je 43-godišnji Primorac, najstariji hrvatski olimpijac.
Primorac je u ime svih naših športaša pročitao i Olimpijsku povelju, koju su zatim potpisali svi hrvatski putnici u London.
U Londonu 2012. sudjeluje fascinantan broj od 205 zemalja sa više od 10 tisuća športaša u 26 različitih športova te 39 disciplina. Podijeljeno će biti više od 300 kompleta medalja. U organizaciju je uključeno 200 tisuća ljudi od čega 80 tisuća volontera i šest tisuća službenog – profesionalnog osoblja. Mnogi predviđaju pak da će London 2012. biti najbolje Olimpijske igre dosad.  Vjerujemo najbolje i za naše športaše.