Nakon mjesec dana igranja završio je nogometni EP. Podosta je Karlovčana tim povodom pohodilo Poljsku i Ukrajinu a mi se možemo pohvaliti da su igri hrvatske nogometne vrste u Poljskoj svjedočili i članovi naše redakcije. Bilo je to, kažu, nezaboravno iskustvo. Nama ostalima u redakciji KAportal-a i KAŠonline-a može samo biti žao da im tamo nismo pravili društvo no već sada „bezeciramo“ svjetsku smotru nogometaša. Toliko o tome i njima na znanje.

Španjolci su novi-stari europski prvaci. Postavili su rekord osvojivši tri velika natjecanja zaredom. Zasluženo. Presudila je kvaliteta. Talijanima su održali lekciju iz nogometa kakva se rijetko pamti a nama podali još jednom žal što Rakitić nije matirao španjolskog vratara jer bi se tada u finalu ponovno sastali Vatreni i Furija. Zato nam ovo finale može predstavljati i određenu utjehu, satisfakciju – igrali smo u skupini s dva finalista Eura.

Moram priznati da nisam bio dobar prognozer. Navijao sam za Talijane a na tron su se popeli Španjolci. Utakmicu sam odgledao u maniri iskusnog „novinarskog vuka“, profesionalno i smireno. Moj prijatelj Želimir koji zadnjih 20 godina u kockastim dresovima samnom gleda uglavnom sve važnije utakmice hrvatske reprezentacije (13 godina naš pridruženi član je moj dalmatiner Billy s kockasstim šalom oko vrata)  bez obzira o kojem se športu radilo, a tako je bilo i s EP-om, također je navijao za Talijane. Do te utakmice to nije bio slučaj.  Na primjer, u susretu Italije i Njemačke ja sam „drukao“ za Nijemce, Željko je podržavao Talijane. Možda je baš zato toliko i bio razočaran igrom Azzura tako da je kod njega prevladavala neka vrsta „tihe mise“. Kao da su ga razočarali Hrvati a ne Talijani pa sam ga morao tješiti: „Ne budi srdit pa ne igraju naši!“. No to nije bilo dovoljno da ga smirim. Nadam se da mu se to neće loše odraziti na posao jer njegova tvrtka jako puno radi s Talijanima. Baš sam naivan – možda je baš zato tako zdušno i drukao za Digiće?!

Kraljica Sandra

Sandra Perković mi je dvostruko draga – kao uspješna hrvatska športašica, ali mi je još draga i kao prezimenjakinja moje žene koja je kao i ona svojevrsni rekorder – trpi me godinama. No, Sandra atletičarka – bacačica diska, na EP-u minule nedjelje spasila je čast hrvatske „kraljice“. Nakon prva dva bacanja „u ništa“ u trećem je pogodila „u sridu“. Dobacila je nedostižnih 67,62 metra i osvojila zlatnu medalju pa sad kreće na Olimpijske igre u London po novo zlato. Prije dvije godine je u Barceloni postala najmlađa europska prvakinja u bacanju diska da bi u Helsinkiju obranila titulu prvakinje i još jednom pokazala da je najbolja. Eto tako sam ja ponosan na obje moje Perkovićke – rekorderke.  Ovo su i posljednja velika natjecanja pred početak Olimpijskih igara London 2012. koje počinju za 23 dana.

Uvertira za Dan grada

Devetnaesti po redu teniski memorijal iz kalendara Hrvatskog teniskog saveza bio je i ove godine uvertira za obilježavanje proslave rođendana grada Karlovca. Turnir je to koji je započeo kao Memorijal Brune Majolija a ove je godine po prvi put održan pod novim imenom – 19. Memorijal poginulim hrvatskim braniteljima. Tajnik Teniskog kluba Božidar Brajković izvijestio je javnost da je obitelj pokojnog Brune Majolija pismeno zatražila da memorijal više ne nosi Brunino ime te da se oni povlače iz organizacije. Predsjednik kluba Goran Mrak potvrđuje i da klub više nije u stanju osiguravati financijska sredstva za ovaj Memorijal koji je godinama imao zapaženih popratnih manifestacija i po tome bio prepoznatljiv i jedan od najbolje organiziranih teniskih turnira u državi. Istina i poprilično skup turnir. Stoga je i prihvaćeno da se obitelj Majoli oslobodi obveza koje je zbog imena imala i promijeni ime turniru u Memorijal poginulim hrvatskim braniteljima. Ova odluka kluba ali i obitelji Majoli realna je, naročito u današnje vrijeme recesije i štednje. Najvažnije je  ipak održati turnir, makar i s manje  natjecatelja, nego dovoditi zvučna imena za voditelje i izvođače programa, organizirati velike i skupe domjenke, osiguravati vrijedne poklone i bogate nagrade… To ujedno znači da više neće biti dječjeg dana, svečanosti otvorenja na način kako je to bilo do sada uz vatromet i glazbu i tome slično. Ostati će polaganje vijenaca pod središnji križ na groblju Jamadol i spomenik poginulim braniteljima Domovinskog rata.

Ovogodišnji turnir je stoga uveden u uobičajene teniske okvire. Primjereno je organiziran a karlovački teniski veterani Siniša Gorup, Dario Smojver, Zdenko Hoppe i Denis Oroši pobjednici su po kategorijama. Nastupio je 31 igrač i sedam igračica. Domaći prateći turnira okupio je 18 igrača u kategoriji 35+ i četiri igrača u dobi 55+. Memorijal se tako vratio natjecanju u kojem su u većini domaći tenisači među kojima su mnogi bili suigrači Brune i Nenada. Za očekivati je da će iduće godine karlovački tenisači – veterani biti još brojniji i uvršteni u glavni turnir, odnosno da neće trebati igrati izdvojeno kao proteklih godina jer je bilo previše natjecatelja.

59. Karlovačka regata

Športski program obilježavanja Dana grada nastavlja se još jednim zapaženim događajem a to je 59. Karlovačka regata koja će se održati u subotu na dubovačkim obalama Kupe na Kvaki. Karlovačka regata spada među najstarije u ovom dijelu Europe kojom će se ujedno obilježiti 115 godina veslačkih natjecanja u Karlovcu. Program počinje u 15,30 sati krštenjem novoga čamca a prve utrke uslijedit će u 16 sati u sklopu kojih će se održati i tradicionalna 21. memorijalna utrka dublova „Bruno Cetinjanin“ koja se održava u spomen na člana kluba koji je izgubio život braneći Domovinu.