Prestiž i moralna je obveza pomagati športaše s invaliditetom

U zapadnim razvijenim zemljama osobe s invaliditetom nakon procjene preostale sposobnosti uključuju se u normalan život svih ostalih građana. Ne dolazi u obzir njihovo marginaliziranje, getoiziranje po domovima ili neka druga vrsta isključenja iz svakodnevnog života. U mirovinu se pak šalju samo oni koji zaista više ne mogu pridonijeti društvu u kojem žive. U središtu svega je ipak čovjek i dobrobit svih onih koji se bave športom pa je sve usmjereno na to da se određene skupine aktiviraju i uključe u nešto ambiciozno. Onaj tko se bavi športom, posebno natjecateljskim, više no rekreativnim, okupiran je time i svoje životne ambicije ostvaruje u športu bez alkohola, droge, cigareta, što je neprocjenjiv doprinos društvu. Pomagati športaše s invaliditetom je prestiž i moralna obveza.

Negdje 2003. – 2004. godine je u Saboru bio prijedlog kojega je zastupao Hrvatski savez invalida i kojim su športaši s invaliditetom dobili punopravnu zaštitu. Time je omogućeno osnivanje Saveza za sve paraolimpijske športove posebno koji se financiraju iz državnog proračuna, a dijelom i iz posebnih sredstava iz dobiti Hrvatske lutrije. Osim toga, klubovi i županijski športski savezi športaša s invaliditetom financiraju se iz lokalnih proračuna. Tu su i sponzori i donatori bez čije potpore bi bilo zaista teško. Zahvaljujući tome športašima s invaliditetom olakšan je odlazak na velika natjecanja gdje su dosad osvojili brojne medalje i ostvarili zapažene plasmane za Hrvatsku.

U Hrvatskoj je situacija nešto bolja nego ranijih godina no još uvijek ne zadovoljava jer postoje neke prepreke koje onemogućavaju uključenje invalidima u normalan život. Iskustva pokazuju da se osobe s invaliditetom lakše integriraju u životne tokove kroz razne športove i bavljenje športskim aktivnostima. Zbog toga je prijeko potrebna bolja suradnja institucija sistema kod nas u osiguranju boljih uvjeta za bavljenje športom osoba s invaliditetom.
Velik je prostor za to u zdravstvu gdje se u rehabilitacijskim procesima osoba s invaliditetom može uputiti na bavljenje nekim športom. Za to ima više razloga, a jedan od najvažnijih je taj što osobe s invaliditetom koje se bave športom povećavaju radne sposobnosti. Također, baveći se športom održavaju i svoje zdravlje. Neki se toliko oporave uz šport da prestanu biti ovisni o drugima. Riječ je oko 500 tisuća osoba u Hrvatskoj koji imaju neki oblik invalidnosti, a oko 10 tisuća ih se bavi nekim športom kao rekreativnim ili natjecateljskim. Hrvatski športski savez invalida godišnje organizira 15-ak državnih prvenstava na kojima sudjeluje oko dvije tisuće športaša.

Unatoč lijepim rezultatima koje postižu članovi sedam klubova ili udruga športaša – invalida grada Karlovca te spadaju među najuspješnije u cijeloj Hrvatskoj, za njih se izdvajaju skromna financijska sredstva. Istina, nikad dovoljno sredstava da bi se svi oni privukli i bavili športom. Karlovačka športska zajednica je za ovu godinu izdvojila 60 tisuća kuna za aktivnosti športaša s invaliditetom. Savez športova Karlovačke županije izdvaja 30 tisuća kuna godišnje. Nažalost, to je još uvijek premalo u odnosu na sve potrebe, recimo 50-ak aktivnih članova. Taj novac je dovoljan da pokrije jedva trećinu planova, dok o nabavci nužne opreme ne mogu niti razmišljati, kamoli je kupiti. Većina invalida bi bili itekako zadovoljni kad bi im sponzori darivali barem majice s natpisom. Na primjer, samo za odlazak na neko od državnih natjecanju u na primjer pikadu, šahu, atletici, tenisu u kolicima, boćanju te u visećem kuglanju ili džudu trebalo bi za smještaj svojih članova izdvojiti najmanje 15-20 tisuća kuna. Odakle? Nažalost ima još podosta sponzora koji ne pokazuju ama baš nikakav interes za pomoć športašima s invaliditetom a to bi za mnoge tvrtke mogao biti koristan, humanitarni vid promocije, prestiž i moralna obveza.

Treba reći još i to da u Karlovcu među športašima s invaliditetom ima pojedinaca koji, za razliku od većine zaista skromnih, znaju biti vrlo snalažljivi te dobro unovčiti i promovirati svoje aktivnosti. Takvi nipošto nisu na minimalcu poput većine drugih. Štoviše, znaju dobro zaraditi.