Nakon niza upozorenja upravi svojedobno su na kratko omekšali i doslovce bez treninga uzeli bod Hajduku te pobijedili Zadrane. Pokazali da znaju igrati. Onda je ponestalo strpljenja. Dramatična financijska situacija NK Karlovca, policijsko i porezno “češljanje” poslovanja i osam mjeseci bez plaće primorali su igrače da kažu „Dosta je laži i obećanja“ te odbili odlazak u Rijeku na utakmicu 15. kola. Bojkot prvenstvene utakmice najveća je sramota HNL od pokretanja 1992. godine. To i slična negativna događanja koja traju mjesecima doveli su do povijesne blamaže grada i kluba koji su završili u udarnim terminima medija u Hrvatskoj. Mnogi se slažu da nitko nikad nije Karlovcu napravio tako negativnu propagandu kao ovaj nogometni slučaj.

Arbitraža a ne štrajk

Sve je više onih koji misle da su nogometaši trebali ići na arbitražu, a ne štrajkati. Uprava NK Varteksa je u jednom trenutku dugovala igračima 13 plaća, no oni se nikad nisu odlučili na bojkot utakmice. Posljedice po NK Karlovac mogle bi biti vrlo teške. Pravilnik o statusu igrača jasno definira uvjete koji moraju biti zadovoljeni da bi netko mogao igrati u 1. HNL. Dakle, ne dolazi u obzir da Karlovac igra s juniorima. Štoviše, nije predviđen štrajk pa nisu ni registrirani. Automatski je aktiviran članak 56 Pravilnika o nogometnim natjecanjima tako da će po službenoj dužnosti utakmica biti registrirana 3:0 (b. b.) za NK Rijeku. Osim toga NK Karlovac bi Rijeci morao nadoknaditi nastalu financijsku štetu. Budući da je utakmica najavljena u izravnom prijenosu, obeštećenje bi mogao tražiti i Digitel, kao vlasnik TV prava za 1. HNL. Sve to dalo bi predsjedniku NK Karlovac pravo na izricanje novčanih kazni nekim igračima, što je već i najavio.

Problemi oko NK Karlovac bile su i glavne odrednice Novinarske tribine u organizaciji Sekcije HZSN Karlovac čime su karlovački športski novinari pokazali odgovornost za posao koji rade, ali i osjećaj za probleme karlovačkog športa. Organizacijom Tribine novinari su i tim vidom komunikacije upozorili javnost na bezizlazno stanje u karlovačkom prvoligašu kojemu prijeti stečaj. Nažalost, prethodno je takvu raspravu trebala organizirati KŠZ koja se ne znam zašto skriva, pokazavši i da ne razumije probleme svojih članica, a i nesposobna je pomoći u sređivanju stanja. Apel nogometašima s tog skupa bio je da svakako moraju otputovati na Kantridu, prvenstvo odigrati do kraja. Da, nakon što ono završi, Uprava treba podnijeti ostavku te izabrati novo, sposobnije i agilnije vodstvo.

Upozorenje sindikata nogometaša

Nogometni internacionalac a sada čelnik sindikata nogometaša Dario Šimić misli da je sasvim razumljivo i ljudski da su nogometaši odbili igrati  jer mjesecima nisu dobili plaću. Poručuju, ako je netko preuzeo obvezu, a znao je da je neće moći izvršiti, može se govoriti o prevari, a prevara je kazneno djelo.  Predložit će osnivanje solidarnog fonda za pomoć obespravljenim igračima.

Zaboravlja se i da jedan novčić ne zvoni sam za sebe. Nije problem samo u NK Karlovac već i Udruzi prvoligaša koja je sve više interesno društvo, ali  i igračima koji su sebi ovime možda zabili autogol. Naime, klubovi moraju biti solventni. Jedan od uvjeta za dobivanje licenci je i da igrači potpišu da su im dugovi podmireni. Što su oni i učinili. Nesvjesno su postali sudionici i žrtve takvog stanja. Šimić smatra i da HNS nema pravo ignorirati ovakve stvari jer su Karlovcu omogućili igrati Prvu ligu, a u Rusanovoj 13 mudro šute. Predsjednik Karlovca ogorčen je što je sindikalac nagovorio nogometaše na obustavu rada. Šimić ga demantira i poručuje da nije nagovarao nogometaše da ne putuju u Rijeku jer da im to nije bilo u interesu. Nije li karlovačka priča početak tuge i žalosti 1. HNL? Ne slijedi li lančana reakcija i u nekim drugim gradovima gdje su prvoligaši zbog jarma dugova na izdisaju?

Riba smrdi od glave

Zbog koga i zbog čega su propuštene šanse da NK Karlovac u trećoj prvoligaškoj sezoni postane stabilan ligaš nije lako proniknuti odgovor. Riskiraš da te netko proglasi poklonikom jedne od opcija o kojima se naveliko nagađa, a utjecale su na blamažu kluba i nogometa. Gradonačelnik je i ovih dana ponovio da se dogodio nerazmjer želja i mogućnosti. Na nesreću jedini koji je to javno rekao! Svjedoci smo megalomanije, života iznad mogućnosti. U svakom  zlu ima i nešto dobro. Možda je to i zadnja prilika da se neke stvari u nogometu i u klubu postave tamo gdje im je realno mjesto.

Za razliku od nekih smatram da je NK Karlovac kao projekt osmišljen u svrhu i za promociju nekoga i nečega drugoga, ponajmanje nogometa, te je zbog nerealnih temelja unaprijed bio osuđen na propast. Uzalud je više trošiti riječi na one koji to ne zaslužuju, čijim željama i ambicijama je sve bilo podređeno pa su NK Karlovac doveli u ovu situaciju. Riba smrdi od glave, ne od repa – svi problemi izviru iz vrha, kako doma tako i u gostima. Stvari su došle do apsurda. Više ništa neće biti kao prije!

Može i drukčije

Malo je danas uprava klubova koji su ažurni u rješavanju svojih obveza prema igračima. Na primjer, HRK Karlovac koji 2012. godine obilježava 20 godina kako je neprekidno članstvo u 1. Hrvatskoj rukometnoj ligi, ima sličnih problema kao i KA-nogometaši. Na današnji dan vodstvo igračima duguje tri plaće (kolovoz, rujan i listopad) a bilo je razdoblja kad im je dugovano pet plaća. No rukometaši niti ne pomišljaju na štrajk. Dapače, saznajem da su se zbog teške financijske situacije odrekli jednog osobnog dohotka. Za usporedbu, HRK Karlovac ima dva igrača koji nisu iz Karlovca (Stipe Mandalinić i Bruno Kozina) te 15 domaćih. Kod nogometaša sa strane su svi, jedino nisu Štefančić i Novaković, i to nešto govori!? Još nešto – bivša rukometašica Dubovca, odvjetnica Irena Blauhorn, zastupa nogometaše Karlovca!