Zoran Sabljarić od sinoć više nije predsjednik Nogometnog kluba Karlovac. Kako se nije dugo zadržao na čelu rukometnog prvoligaša, isto tako predugo nije bio ni čelnik nogometnog prvoligaša.

Svašta bi se moglo nagađati zbog čega je tako (ne)očekivano i iznenada „Zoki ispao iz igre“ s obzirom da se još do sinoć baš nitko nije žalio i imao neke velike primjedbe na njegov rad i kratki mandat na čelu kluba iz Mekušanskog polja.

Moglo bi biti da Sabljarić odlazi jer je uspješno odradio stranačku zadaću u klubu koju mu je namijenio prijatelj i „partijski sekretar“ te susjed iz Tuš. Cerovca i prema svemu sudeći „pravi gazda kluba“. Jednostavno, to znači da je uspio otjerati iz kluba Nevena Šprajcera i Krešimira Perkovića koji baš i nisu bili po ukusu i „ćefu sveznajućega“. Nisu med i mlijeko ali su dokazano vrijedni i sposobni nogometni djelatnici. Na važnu, istina zasad još v.d. funkciju, vratio je Zdravka Marčetića, aktualnog predsjednika Karlovačke športske zajednice, trenutno najodanije uzdanice šefa iz sjene. Ranije je za „supervizora“ kluba, također po zamisli „gazde“, u klub doveo i Dražena Mejašića.

Nažalost, aktualnim čelnicima NK Karlovac čini se ništa ne predstavlja  „Sveto ime Dinamo“. Svejedno im je što je naprasito prekinuta četrdesetogodišnja lijepa tradicija druženja Dinama i Karlovca na klupskom malonogometnom turniru, reviji svih selekcija oba kluba. Treba znati da Dinamo ne dolazi zato što to ne bi htio. Ipak je trebalo više znati cijeniti dugogodišnju suradnju, prijateljstvo i tradiciju zagrebačkog i karlovačkog kluba i ne suprotstaviti se Dinamu.

Kad bi pokojni „Čavlek“ znao kako su pojedinci lako srušili nešto što je on s još niz bivših čelnika kluba gradio godinama, okretao bi se u grobu. Saznajemo da se pregovara s Hajdukom da dođe na klupski turnir.

Da Sabljarić možda ipak nije u svađi s prijateljem iz djetinjstva govori njegova prekjučerašnja izjava objavljena u jednom dnevnom tisku gdje je na druženju s pojedinim (ne svima kako bi priličilo prvoligaškom klubu) novinarima podijelio packe osobama koje su se drznule dirnuti u nedodirljivog mu prijatelja iz Tuš. Cerovca, sela pokraj Karlovca smješteno nizbrdo od Slunjskih brda. Slavna Sabljarićeva izjava u tim novinama je: „… Šteta što Dinamo o svemu ovisi o jednoj osobi, o Zdravku Mamiću…“  Nazvavši ga još i seoskim odbornikom. Bravo! Kao da NK Karlovac u svemu ne ovisi o jednoj osobi. Osobi koja gura nos u sve i svašta – gdje treba i gdje ne treba, pa se u upravi događaju „traume“ koje proteklih dana pune novinske stupce. Tko je tu seoski odbornik – to je dobro znano.

Zato je sad pravo pitanje gdje će dalje po zadatku „stranački vojnik“ Zoran Sabljarić. Možda za novog čelnika Karlovačke športske zajednice? Čuju se i takva nagađanja. No, najvjerojatnije je da Sabljarić sad negdje slavi jer se riješio velike brige i obveze koja ga je pritiskala. Ili je „Zoki“ mudriji nego što se mnogima čini?

Ako je to točno onda ima vatre tamo gdje ima dima. Po nekima Sabljarić odlazi jer mu je svega dosta, „kap prelila čašu“, više si nije dobar s (bivšim) prijateljem, stranačkim kolegom i susjedom. Ne želi više biti odgovoran i podnositi da se s njime upravlja bez ikakve odgovornosti, iz sjene?

Zapravo čudi što o svemu šuti trener Igor Pamić kojega pamtimo da je u jednom trenutku podigao glas kad su poslušnici zaprijetili „Špriji“ i „Pepaču jr.“ I tako privremeno obustavio njihovo protjerivanje iz kluba. Pamić i igrači zaista mogu gradom hodati uzdignuta čela. Šesto mjesto nakon prvog prvenstvenog poluvremena daje im snagu i moć da izreknu što hoće. Oni šute… ili, čekaju rasplet na Izbornoj skupštini Hrvatskog nogometnog saveza koji će uslijediti 17. ovog mjeseca. U koliko dobije Marković a izgubi Štimac, ostavku sigurno neće podnijeti onaj koji je sve što se u klubu proteklih tjedana događalo zakuhao, jer ga nigdje nema. Možda je novo „žrtveno janje“ dojučerašnji predsjednik?

Za novog predsjednika, bez protukandidata jednoglasno, izabran je još jedan iz partijske ćelije podobnih – Stjepan „Štef“ Turković, koji se nedavno na promociji knjige „Stari Karlovac…“ proslavio izjavom da se u autora knjige kojega je upoznao prije par godina zaljubio na prvi pogled, a što je izazvalo opće veselje i gromoglasan smijeh prepune Gradske vijećnice. Kako se tek onda zaljubio u svog stranačkog „vizionara“ kojega vjerojatno ljubi iznad svega kad se olako prihvatio nemile funkcije prvog čovjeka karlovačkog nogometnog prvoligaša.