Iako je službeno otvaranje tek u petak, nogometnom utakmicom ženskih reprezentacija Velike Britanije i Novog Zelanda već danas u Londonu počinju jubilarne 30. Ljetne olimpijske igre. Na najveći sportski događaj u svijetu odlazi dosad najbrojnija delegacija hrvatskih sportaša i sportašica (108), a među njima ovog puta neće biti predstavnika Karlovca ili drugih gradova naše županije, iako su u povijesti naši sportaši imali i lijepih olimpijskih uspjeha.

I to od samog početka. Naime, prvi Hrvat koji je uopće nastupio na Olimpijskim igrama, a ujedno je i prvi osvajač olimpijskog odličja je Slunjanin Milan Neralić, koji je tri godine živio i radio i u Karlovcu, gdje se bavio nizom sportova, a ponajviše mačevanjem, u kojem je dogurao do najviše svjetske klase i osvojio brončano odličje na drugim Olimpijskim igrama u Parizu, 1900. godine.

Sadržaj se nastavlja...

Uslijedio je niz olimpijskih nastupa, no na "karlovačko" olimpijsko odličje čekali smo sve do 1984. godine - tada je "lane s Korane", Borislav Cvetković, bio član nogometne reprezentacije koja je u Los Angelesu osvojila broncu. Na istim igrama zlato je s rukometnom reprezentacijom osvojio Branko Štrbac, rodom iz Herceg Novog, koji je dugi niz godina igrao u Karlovcu.

U neovisnoj Hrvatskoj, 1996. godine u Atlanti, do zlatnog odličja došla su još dvojica rukometaša koji nisu rođeni Karlovčani, ali smo ih svakako svojima smatrali - dugogodišnji prvotimci karlovačkog rukometnog prvoligaša Vladimir Šujster i Valner Franković.

U Rimu 1960. godine do zlatnog olimpijskog odličja stigao je i prvi Dugorešanin koji je nastupio na olimpijskim igrama - nogometaš Željko Perušić, prvotimac čuvene jugoslavenske reprezentacije koja je u finalu svladala Dansku 3:1.

A, što je bilo između?

Iako je i Neralić svojim radom vezan uz naš grad, prvi rođeni Karlovčanin na olimpijskim igrama bio je legendarni nogometaš Artur Ture Dubravčić, osnivač karlovačkog nogometnog kluba Olimpija. Bio je to i prvi klub s olimpijskim imenom na ovim prostorima, a Dubravčić je na kraju, 1920. godine, završio i na Olimpijskim igrama u Anversu. Tadašnju Kraljevinu SHS zastupala je samo nogometna reprezentacija. Bio je to prvi nastup nogometaša na svjetskoj sceni, već u prvom kolu naletjeli su na tadašnje "učitelje" Čehe i stradali sa 0:7.

Na posljednjim prijeratnim igrama 1936. godine u Berlinu, karlovački mačevalac Vlado Mažuranić nastupio je i u pojedinačnoj i ekipnoj konkurenciji.

U to vrijeme pravi olimpijski nesretnik bio je Bogomir Grilc, daleko najbolji skakač u vodu u tadašnjoj Jugoslaviji, koji je dva puta izborio nastup na Olimpijskim igrama, ali niti jednom nije nastupio! Bila su to neka druga vremena i na OI 1932. godine reprezentativci nisu otišli jer - nije bilo novaca! A, prije igara u Berlinu Grilc se trenirajući na Korani ozlijedio u "sudaru" s neopreznim kupačem!

Godine 1952. u Oslu dobili smo prvu, barem napola karlovačku, predstavnicu našeg grada na Zimskim olimpijskim igrama. Bila je to Nada Birko-Kustec iz Mrkoplja, koja se zimi uspješno bavila skijaškim trčanjem, a ljeti atletikom u karlovačkom Željezničaru. Nastupila je na olimpijskim igrama i četiri godine kasnije u Cortini d'Ampezzo.

"Div s Korane" Krešimir Račić također se u tom periodu može pohvaliti s dva olimpijska nastupa - bacao je kladivo 1956. u Melbourneu i 1960. u Rimu - u Australiji je bio izvanredan šesti. U Rimu je nastupio i najveći jugoslavenski biciklist svih vremena Ivan Levačić, rodom iz Virja, ali cijelim svojim životom i djelom vezan uz Karlovac u kojem i danas živi.

U to vrijeme do olimpijskih igara napokon je stigao i jedan od najsvestranijih sportaša Hrvatske svih vremena - Karlovčanin Jovan Đan Tomić, koji je bio reprezentativac u hokeju na ledu, vaterpolu i košarci! Na Olimpijskim igrama nije zaigrao, no kao trener je vodio hokejašku reprezentaciju Jugoslavije 1964. u Innsbrucku i 1968. u Grenobleu.

Bilo je to zlatno doba karlovačke košarke, no Karlovac nije dočekao košarkaškog olimpijca. Živko Kasun dva puta je bio u najužem izboru, no u posljednji trenutak ipak ostajao bez olimpijskog nastupa. Nije bilo sreće ni trenerski, čuveni Berislav Radišić 1976. je senzacionalno do olimpijskog turnira u Montrealu odveo Nigeriju, no nije nastupio - afričke zemlje bojkotirale su OI zbog nastupa Novog Zelanda koji je prekršio sportski bojkot Južnoafričke Republike.

A, te 1976. u Montrealu nastupila je i najveća karlovačka sportašica svih vremena, Jelica Pavličić (danas Pavličić-Štefančić). Svjetska rekorderka, osvajačica zlata, srebra i bronce na europskim prvenstvima (svjetskih prvenstava još nije bilo, prvo je održano tek 1983.), nije imala svoj dan na Olimpijskim igrama i ispala je već u prednatjecanju.

Uslijedila je pauza do 1988. godine kada je u olimpijsku obitelj napokon primljen taekwondo. Za karlovački sport šteta što do toga nije došlo ranije, jer spisak sudionika, a vjerojatno i osvajača olimpijskih odličja, zasigurno bi bio puno veći. No, već te 1988., ujedno u posljednjem nastupu Jugoslavije kao zajedničke države na Ljetnim olimpijskim igrama, nastupio je i karlovački taekwondo borac Dražen Perković.

U neovisnoj Hrvatskoj, pak, nije bilo previše olimpijskih nastupa, izuzevši već spomenuto rukometno olimpijsko zlato u kojem su sudjelovali i tadašnji rukometaši karlovačkog prvoligaša. Na sličan način Dugorešani su mogli podržavati dugogodišnju članicu STK Aquaestila, Corneliu Vajda. Jedini zaista lokalni sportaš na Olimpijskim igrama u tom periodu je karlovački veslač Tihomir Jarnjević, koji je 2000. godine nastupio u dvojcu s Osječaninom Jukićem i zauzeo solidno 14. mjesto. U Sydneyu 2000. godine, ali na Paraolimpijskim igrama, nastupio je i dugoreški strijelac Petar Mihalić.

Možda se može spomenuti još jedan sportaš koji nije niti rođeni Karlovčanin niti je igrao u Karlovcu, ali je ipak bio malo više "naš". Mnogi Karlovčani dodatno su jako navijali za dvostrukog olimpijca i osvajača srebra iz Barcelone, košarkaša Vladana Alanovića, koji je bio privatno vezan za naš grad u kojem je stekao i brojne prijatelje i često u njemu boravio, povremeno i živio, pa smo imali priliku gledati igrača koji je igrao uz Dražena, Tonija, Dina...protiv Jordana, Magica Johnsona, Pippena...kako u slobodno vrijeme hakla na ljetnoj ligi u Šancu.

Bilo je onih koji su bili blizu - bejzbolaši su bili nadomak plasmana na igre u Ateni 2004. godine, a da su uspjeli nema sumnje da bi se spisak Karlovčana povećao za barem 7-8 olimpijaca. Ove godine vrlo blizu bio je strijelac, višestruki državni prvak Vlado Cindrić, ali nažalost nije uspio.

KAportal.hr