Na ovaj današnji tekst su me ponukali komentari naših cijenjenih čitatelja na posljednju kolumnu u prošloj godini pod naslovom „Laureati športa“ čiji je osnovni cilj bio još više potaknuti članice Karlovačke športske zajednice da da si daju više truda, te da na vrijeme i što više kandidata, predlože za nagrade krovne športske asocijacije grada Karlovca čija će svečano proglašenje uslijediti za deset dana, 21. siječnja. Komentari čitatelja na tekst u biti nisu bili komentari na tekst već se, nažalost, sve izrodilo u međusobnu polemiku atletskih djelatnika i športaša „kraljice športova“ iz dva karlovačka kluba. Umjesto da se dogovore te međusobno podržavaju i podupru svoje najbolje kandidate za ove izbore, ispalo je upravo suprotno – nadmudrivanje od čega najmanje koristi mogu imati sami kandidati. Ne bi trebalo posebno podjećati da je tekst osobni stav autora. Prema tome u tekstu su spomenuti neki pojedinaca za koje možemo sa sigurnošću reći da su u seniorskoj konkurenciji prošle godine dostojno predstavljali svoj klub i grad (u trenutku pisanja kolumne u tajništvo KŠZ je pristiglo vrlo malo prijedloga). Dakle, niti u kojem slučaju nije bilo preferiranja bilo koga već tu i tamo nabrajanje. Osim toga zna se da će izbor biti oskudan, naročito u ženskoj konkurenciji gdje iz godine u godinu nedostaje športašica. Naime, prema Pravilniku KŠZ za najbolje pojedinke i pojedince za naslov najboljih mogu konkurirati samo oni koji su polučili dobre rezultate u seniorskoj konkurenciji. Iako imamo sjajnih rezultata u juniorskom uzrastu, oni prema tom Pravilniku ne mogu biti kandidati za najbolje pojedinke i pojedince. Sve skupa me je to potaklo da još malo zavirim u Pravilnik o priznanjima i nagradama Karlovačke športske zajednice. Godinama se priča da bi Pravilnik trebalo mijenjati, ali sve do danas od izmjene Pravilnika ostalo se samo na riječima, ne i na djelu, osim tu i tamo unesenih nekih “kozmetičkih” izmjena.
U čl. 3. KŠZ-evog Pravilnika o proznanjima i nagradama stoji da se nagrade dodjeljuju u prosincu. Zašto se to ne poštuje? Ako je Upravni odbor KŠZ to promijenio zašto to onda nije ažurirano i u Pravilniku.
Članak 4. točka 1 je jasna, ali je nejasno koju plaketu dobivaju športski djelatnici za godišnju nagradu (točke 2, 3, 4). Poznato je naime da svi dobivaju istu plaketu? To nema nikakve veze s načinom kako se sad dodjeljuju priznanja športskom djelatnicima.
U članak 5. govori se da se nagrađuju najbolji u športu Karlovca. To znaći da je najbolji onaj tko ima najvredniji rezultat bez obzira u kojoj je konkurenciji ostvaren. A tko je najbolji – jednostavno se pogleda kategorizacija HOO-a gdje su vrednovani svi športovi i dostignuća. Na primjer, ne bi se smjela ponoviti situacija iz 2009. godine kada je karatist „Kaplasta“ Josip Livada osvojio 3. mjesto na SP za juniore u Maroku te stekao II kategoriju po kriterijima HOO. U tom trenutku je on bio najviše rangirani športaš u gradu, a dobio je priznanje kao mladi uspješni športaš zajedno s još 30-ak drugih mladih športaša. Prema takvom naćinu izbora netko može biti juniorski svjetski prvak ili rekorder ali ne može biti najbolji u Karlovcu jer Pravilnik u članku 7. određuje da rezultat mora biti u seniorskoj konkurenciji. Ako biramo najboljeg u športu onda i birajmo najbolje bez obzira da li je junior ili senior. Ovakovih primjera nažalost ima još u proteklim godinama ali ih je nepotrebno nabrajati.
Prema članku 7. prijedlog (listu) novinara koji glasuju predlaže urednik Karlovačkog tjednika. Po kojem je to kriteriju pojedinac, samo urednik Tjednika, odlućuje o desetak športskih novinara iz svih karlovačkih redakcija koji će glasovati ako već postoji Sekcija HZSN Karlovac koja je legalna članica Karlovačke športske zajednice.
Nadalje, prijedlog nominacija koji se upućuje onima koji glasuju godinama je već više je nego štur i ne prezentira nominirane u pravoj mjeri i vrijednosti. Kandidati sigurno zaslužuju više poštovanja pa bi prema tome i obrazloženja nominacija koji se šalju glasačima morala bi biti strućno i vrijednosno napisana. Zašto nije tako, o čemu se tu radi – neznanju ili neradu?
Ovo je samo dio konkretnih prigovora na Pravilnik o priznanjima i nagradama a koji idu na račun gradske „športske vlade“ i koji je tijekom minule godine trebalo razrješiti. Ispada tako da je čitav posao oko izbora prepušten pojedincima i često njihovoj osobnoj naklonosti, pripadnosti nekom klubu ili športu, možda i nerazumijevanju samog značaja i osjetljivosti posla koji treba obaviti. Zašto se na primjer vodstvo KŠZ-a nije potrudilo svoj Pravilnik o priznanjima i nagradama prilagoditi Pravilniku o izboru i proglašenju najuspješnijih hrvatskih športaša i trenera kojega ima Hrvatski olimpijski odbor i koji se, konačno, nalazi na internet stranici HOO-a. Pojedini športski djelatnici krovnih športskih asocijacija u gradu i županiji su članovi HOO-a pa bi i s te strane zasigurno dobili savjete i pomoć stručnih djelatnika HOO-a.
Zbog tih propusta opet će biti prigovora na karlovački izbor, a u KŠZ-u će nas nažalost opet uvjeravati da su bezgriješni – samim tim i nedodirljivi.
Pravilnik HOO-a vrlo spretno izbjegava neke zamke izbora, a što je kod karlovačkog izbora česti problem. Da bi u buduće olašali posao Upravnom odboru KŠZ evo i kako to rješava Pravilnik HOO-a. Dakako da bi prethodno prijedloge iz HOO-ovog Pravilnika trebalo prilagoditi Pravilniku KŠZ.
U članku 4. dobitnici nagrada stjecu pravo na naziv po kategorijama kako slijedi:
– Najuspješnija hrvatska športašica
– Najuspješniji hrvatski športaš
– Najuspješnija hrvatska ženska športska ekipa
– Najuspješnija hrvatska muška športska ekipa
– Najuspješniji športski par, štafeta ili posada,
– Športaš/športašica ili športska ekipa/športski par, štafeta ili posada – promicatelj Hrvatske u svijetu
– Športašica – najveća nada hrvatskog športa
– Športaš – najveća nada hrvatskog športa
– Najuspješniji hrvatski trener
– Športaš/športašica/športski stručni radnik nagrada za fair
U članku 11. govori se tko sve može biti proglašen najuspješnijim hrvatskim športašem:
1. pojedinac – žena i muškarac
a) koji tijekom kalendarske godine u individualnom športu postigne najvrjedniji pojedinačni plasman u odnosu na sve ostale pojedince iz svog i drugih športova.
b) pojedinac iz sastava športske ekipe samo pod uvjetom da je službeno proglašen najboljim igračem cjelokupnog SP ili EP, i to prema službenim propozicijama maticne međunarodne federacije predmetnog športa koja ima tu službenu nominaciju.
U slučaju postizanja istovrsnih plasmana pojedinca iz individualnog športa i pojedinca iz športske ekipe, prednost ima pojedinac iz individualnog športa.
2. ekipa – ženska i muška koja tijekom kalendarske godine postigne najvrjedniji ekipni plasman u odnosu na sve ostale ekipe iz svog i drugih športova. Najuspješnijom se može proglasiti samo hrvatska nacionalna športska ekipa.
3. športski par, štafeta ili posada koja tijekom kalendarske godine postigne najbolji plasman športskog para, štafete ili posade u odnosu na sve ostale športske parove štafete ili posade iz svog i drugih športova, a koji je službeno priznat i za koji je dodijeljeno odličje.
Športski par- štafeta i posada čine športaši, dva ili više, koji su posada čamca od dvojca do osmerca, posade svih jedriličarskih čamaca, teniski i stolnoteniski parovi, kuglački par, atletske i plivačke štafete, automobilisticki par, plesni par, a koji su kao članovi reprezentacije športskog para-štafeta i posada sudjelovali u ostvarivanju športskog uspjeha – koji je službeno priznat i za koji je dodijeljeno odličje.
Kad kažem “najbolji klub” i mislim na “Žene ekipno”, to je jedina kategorija koja i postoji (ženska ekipa i muška ekipa).
KŠZ priznaje rezultate službenih natjecanja u skladu s propisima. Ne odlučuje o tome koja su službena KŠZ. Inače, tko je bio koji od koliko nema baš smisla previše pričati jer i u HUCIPT-u je KA-tim prvi zato jer je jedini nastupio na svim natjecanjima. Naravno da je prvi klub koji je trčao na pet natjecanja, a ostali su trčali na dva ili tri, a zbrajaju se svi rezultati.
Karlovac nema jednu već četiri medalje štafete na prvenstvima države (jednom druge od četiri, jednom treće od pet, jednom druge od tri, jednom treće od tri), opet kad se zbroji malo više od jednog “treće od četiri”, a kad smo kod proglašavanja najbolje ekipe tu je uvijek i stvar širine jednog kluba. Na listiću su i nominirani pojedinačni rezultati – ne njima već svima.
To je sad stvar rasprave što računati a što ne. Po meni Katarina Smiljanec da osvoji 100 medalja i postane svjetska rekorderka ne može utjecati na to da AK Karlovac bude najbolji klub. Ali ako 4-5 cura osvaja državne medalje (a osvaja) onda je to nešto drugo i ipak donekle označava snagu ekipe.
A problem male konkurencije u nekim atletskim disciplinama nije problem ni AK Karlovca ni AK KA-tima pa je zato o tome bezveze govoriti. Nisu cure iz AK Karlovca krive što je bilo samo pet štafeta na mlađem seniorskom (koje ulazi u svim sportovima u rezultate, kao i seniorsko) ili što je na seniorskom Agramu pala palica u utrci, jednako kako vi iz KA-tima niste krivi što je na ekipnom planinskom bilo samo četiri ekipe ili što nitko osim vas nije trčao na svim utrkama planinskog kupa. To je prije pohvalno i za vas i za AK Karlovac.
nakon 51 komentara došli smo do zaključka da su oba dva kluba ustvari ok. da nam i jednima i drugima rezultati ustvari i nisu nešto jer nije bilo “kvalitetne” ekipne konkurencije, da nema nikakve urote, da ka timovci ne smatraju da su najbolji samo žele da se zna da su nastupali i da su postigli do sada najbolje rezultate ekipno a i klupski bez obzira što je to u hucipt-u i da ako nekog zanimaju rezultati ima link na kojem se oni mogu pogledat pa neka sami svi prosude.
eto. drago mi je što je klupko odmotano i nadam se da je ova debata završena i vidimo se na nominacijama. pozz