Atletski klub Karlovac spada među 12 priroritetnih klubova grada Karlovca. U bogatoj povijesti koja počinje 1925. godine, jedini su klub u Hrvatskoj koji je do sada stvorio svjetsku atletsku rekorderku, Jelica Pavličić-Štefančić (1973. godine, 400 metara), uz brojne reprezentativne nastupe, osvajala je i medalje s europskih prvenstava, mediteranskih i balkanskih igara, Univerzijada…
Posljednjih šest godina za redom proglašavani su najboljim klubom Karlovca u ženskoj konkurenciji i jedan je od malobrojnih klubova koji u mješovitim muško-ženskim pogonima više sredstava ulaže u ženski dio natjecateljskog pogona.
Imaju nekoliko vrlo perspektivnih atletičarki i mladih reprezentativki . Samo u prošloj godini imaju 19 medalja s prvenstava i kupa Hrvatske u različitim kategorijama. Rad im je uglavnom fokusiran na rad s mladima. Još tijekom Domovinskog rata (1993. godine), obnovljen je rad Atletske škole. Nakon 15 godina rada, Atletska škola danas broji 50-ak članova s kojima svakodnevno rade tri trenera. Polaznici Škole natječu se u natjecanju Hrvatske atletske lige sjever (6 kola), na natjecanjima krosa, internim klupskim natjecanjima, festivalu dječje atletike, a pred dvije godine Atletski klub Karlovac pokrenuo je i Atletsku školsku ligu.
Dugogodišnji član kluba Ivica Vučetić bio je dobitnik Nagrade za životno djelo SŠKŽ,a za prošlu godinu Nagradu za životno djelo KŠZ i SŠKŽ dobio je i proslavljeni karlovački atletičar te član Uprave kluba Ivica Ivičak.
Atletska školska liga
Atletska školska liga se sastoji od organiziranja četiri natjecanja: jednog natjecanja Atletske školske lige na stazi (na stadionu „Branka Čavlovića Čavleka“ ili alternativno na Foginovom kupalištu), organizaciju proljetnog i jesenskog krosa učenika osnovnih i srednjih škola Karlovačke županije te organizaciju višeboja za sve kategorije, od limača do rekreativaca – veterana.
Kako je ovogodišnji program Atletske školske lige bitan iskorak u kvaliteti i masovnosti u odnosu na dosadašnje aktivnosti vezane uz organizaciju školskih atletskih prvenstava, uz postojeću organizacijsku i kadrovsku podlogu (suci, tehničko osoblje….), potrebno im je dokupiti potrebne rekvizite za trkačke i tehničke discipline.
Uz opremu odnosno rekvizite potrebne za održavanje natjecanja (prepone, blokovi, oprema za skok u vis) dio sredstava namjeravaju potrošiti na promidžbene aktivnosti – tisak majica koje će ići u široku distribuciju učenicima na jesenskom krosu, tisak letaka s informacijama o Atletskoj školskoj ligi i AK Karlovcu i tisak jednog broja klupskog biltena gdje će duplerica biti posvećena projektu Atletske školske lige. Na svim ovim materijalima bit će otisnut logotip sponzora. Projekt je to koji traje jednu školsku godinu, s početkom u proljeće 2010. pa do jeseni 2011. godinu.
Nedostaje im puno toga za bolji iskorak
Danas, nekad jednom od najtrofejnijih karlovačkih klubova nedostaje puno toga da bi napravili iskorak prema kvalitetnijim rezultatima, a najviše novac, kao u ostalom i svima. Ne mogu osigurati stipendije svojim športašima jer im odlaze kad upišu fakultet, niti imaju vremena za naporne treninge, niti mogu očekivati eventualnu zaradu od toga jer atletika nije „veliki šport“ poput nogometa… Nadali su se da će na temelju prošlogodišnjih rezultata dobiti malo više sredstava nego prethodne godine. Zbog nogometa su nažalost svi zakinuti, pa i atletika.
Atletika živi na volonterizmu i amaterizmu
Neosporno je da zaslužuju malo više pažnje jer je atletika bazični šport koji obuhvaća sve kategorije i okuplja karlovačku djecu, a klubovi koji u Karlovac dovode športaše se ne bi trebali financirati iz proračuna, već sami i od sponzora. Dobro stvar je što imaju dosta široku bazu atletičara koji aktivno sudjeluju u svim natjecanjima, i trenera – profesionalca, što je jamstvo stručnog rada s mladima. Međutim, atletika zapravo još uvijek živi na volonterizmu i amaterizmu.
Unatoč malim sredstvima skromni su i skrbni. Vlastitim su sredstvima obnovili prostorije i uredili malu teretanu. Nisu bili u mogućnosti organizirati neko veće natjecanje jer niti imaju novca, niti stadion na kojem bi se to održalo. Dugoročno bi im najbolji poklon bio da atletski stadion koji su si „prisvojili nogometaši“ konačno uđe i u plan za obnovu jer današnji stadion nema ama baš nikakve uvjete za organizaciju značajnijih natjecanja kakva su se nekad održavala u Karlovcu. Moguće je zato samo konkurirati za organizaciju prvenstvo u krosu jer staza i travnjaka oko Korane ima dovoljno za kros, nažalost ne i atletskih «tartan» staza za veća atletska natjecanja.
Miki bravo! Možda bi ti ili vi trebao/li pisati za Kaš.
Zaboravio sam još jedno veliko ime karlovačke atletike: Katica Mataković. Onako, pišući na brzinu, nisam se mogao svega sjetiti.
Svaki je sport (za onoga tko se njime bavi) način života. Atletika nije izuzetak. Netko mu se(sportu) posveti zbog ljubavi, a netko zbog novca. Naravno, oni sportovi koji donose “vidljivost” nekom gradu ili državi (npr. nogomet) donose puno novaca, pa se u njih i ulaže. Svi drugi ispadaju nevažni. Ali ni nogometa ne bi bilo da nema baze. Prema tome, dajmo priliku i drugim sportovima da razviju svoju vlastitu bazu (a atletska je već sada dobra – tradicija je tu, interes također) i da steknu vidljivost.
Zanima me je li u Splitu vidljiviji Hajduk ili Blanka Vlašić. U svijetu – to se pitanje i ne postavlja. Dozvolimo i mi da su Karlovcu razviju nove Jelice Pavličić, Katice Mataković ili Blanke Vlašić i slični. Ako se to dogodi, puno će više mladih izaći trčati umjesto da se igraju WII-ima i Nintendom. A imam dojam da će i zdravstvo bolje funkcionirati uz manje bolesnih, tj. više zdravih.
Čisto usput…U atletici, joggerom, dakle rekreativcem, smatra se onaj tko je zadovoljan onim što čini tj. trči. Trkač (runner) je onaj koji želi napredovati i nadmašiti samoga sebe i svoje konkurente ili svoj najbolji rezultat. Pretpostavljam da mnogi ne znaju da postoje natjecanja (da, čak i svjetska prvenstva) u Masters kategoriji. A to nisu “čisti rekreativci”. To su ljudi koji za svoje godine postižu vrhunske rezultate.
Uostalom, studije pokazuju da ljudi koji treniraju na visokim razinama u starijim godinama, žive duže i kvalitetnije od onih koji se zadovoljavaju treningom uz manje napora.
I zato – ne treba diskutirati o klubovima i sportovima, o rekreativcima i nerekreativcima. Treba istaknuti svaki dobar primjer, baz obzira na sport, disciplinu ili dob, jer to najbolje može motivirati i druge da i oni krenu i učine nešto za svoje zdravlje – fizičko i psihičko.
Trenira se u užasnim uvjetima i to treba mijenjati! Jela, Katica, Ivičak Ivica, brat i sestra Klobučar, braća Pajić, Milićević i mnogi drugi trenirali su u boljim uvjetima pred 10 i 20 godina nego što imaju danas naši mladi atletičari.
Hvala svima na podršci mladima i veteranima!
Gabi, neće Drznik to prokomentirat, jer da pažljivije čitaš bi vidjela da je Drznik Abrlića već istaknuo i pohvalio. Jer, to jest uspjeh.
Biti prvi od jednog ili drugi od dva – nije. Pogotovo ne kad netko “viče” kako je osvojio prvo mjesto a to nitko nije napisao, a ne govori o tome da je jedini i nastupao.
Isto tako, ti fakat slabo čitaš. Tko je rekao da grad ne bi trebao ulagati u ATLETIKU? Grad bi itekako trebao ulagati u atletiku, ali bi trebao ulagati u Katarinu Smiljanec i, da, i u Zvonimira Abrlića, a ne, niti bi trebao, niti se to igdje u svijetu čini, ulagati u veterane i rekreativce. Osim u uvjete, to je druga priča i tu se slažemo – grad bi trebao uložiti u normalne uvjete za atletiku, pa da onda staze i sprave mogu koristiti i nadareni klinci, ali i veterani i rekreativci.
I to nema veze s time cijeni li se nekoga ili ne. Ja sam tisuću puta već rekao da cijenim svakoga tko se bavi bilo kojim sportom, a još više cijenim ljude koji se u veteranskoj dobi bave sportom.
Ono što ne cijenim je kada netko od njih ne shvaća da to nije vrhunski sport i ide se uspoređivati s onim što doista jest rezultat na vrhunskoj razini.
Meni rezultati u kontekstu poštivanja nekoga NISU NI NAJMANJE BITNI. I nikada neće biti.
Ali posve je drugi problem ako ti ne shvaćaš da je prvo mjesto Katarine Smiljanec na Bundeku u konkurenciji 180 najboljih mladih trkačica iz cijele Hrvatske u rezultatskom smislu jednostavno neizmjerno veći rezultat od tvog plasmana na Sljemenu ili Kamešnici.
A najsmiješnije od svega je da sam više od pola stvari koje je napisao miki već napisao i ja (provjerite) ali ništa od toga niste primjetili jer ste preopterećeni činjenicom da sam ukazao (a i to tek nakon što ste vi počeli s prozivanjem) da neki vaši sjajni rezultati uopće nisu tako sjajni, jer vikati da vas netko bojkotira zato jer ste bili drugi na važnom natjecanju, a u stvarnosti su samo dvije ekipe i nastupile…nije baš u redu.
Bravo Zvonimiru na sportskom rezultatu i ogromnom srcu. Bravo Atletici.
Neka Karlovačka atletika iznjedri još puno mladih Abrlića, Smiljanac, Humski, Brnardića…, možda stasaju novi Račić, Jela, Guštinka, Matakovićka, Ljubojević…
Kadrove imamo, potencijala imamo, volje i sluha ….?
Sluha za sport nažalost nema cijela ova država, ali barem da se djeci omogući da se kvalitetno bave sportom i da imaju sve potrebne uvjete – ne moraju biti Vlašićke ili Pavličićke ili Račići…a ako budu, tim bolje!
ti si nevjerovatan. majke mi. a zašto ne bi bile? a zašto smiljanec ne bi bila pavličićka…i još bolja. ma daj. ma daj se slušaj što pričaš. pročitaj si svoje postove.daj više stani na loptu i drži do onoga što kažeš. malo bi ovak pa malo onak. prvo imaš protiv toga da budu 2 ak kluba, onda sad nemaš niš protiv. mislim….ko si ti? ma ti si tragično-smiješan i nemaš pojma o ničemu. daj se skini više sa atletike i prebaci se na gledanje sapunica. to će ti najbolje ležat. Mi baš očemo da napravimo kvalitetne sportaše…haaaalooooo???? zato klubovi postoje…pa nisi upoznat sa korjenom i biti cijelog stabla….daj mooooolim te…skini se više sa “rekreativaca”…dosadan si i nitko te više ne doživljava jer pričaš nebuloze.skačeš u usta sam sebi, petljaš, lažeš i bla bla bla bla bla blabla…..jesam rekla bla?!
U mnogim zemljama pa i kod nas nije jasno povučena linija između profesionalnog i amaterskog sporta pa su zbog toga oba područja značajno limitirana u ostvarivanju svojih ciljeva.
U području sporta bitni su svi sustavi : i profesionalni i amaterski i školski i rekreacijski i sport invalida.
Atletika je bazni sport i kao takva vrsta sporta bitna je za sve nabrojane sustave sporta.
Draga Gabi, ti si svoje znanje o atletici dokazala onom provalom s Blankom Vlašić. Sasvim dovoljno…
Gabi nije moj problem što ti ne čitaš s razumijevanjem
ha-ha!!!
<(")
<(") ovo je pingvin..na face-u pali
probat ćemo onda slat pozivnice po kućanstvima da bi imali konkurenciju na utrkama i možda nam tada nešto priznaju , a ostali koji trče i nešto vrijede neka se muče u svojim dvoriščima.TKO? pa drznik i ekipa koji se drznu iznositi priče u stilu pa trebali bi …
Možemo mi pisati što želimo, ostaju činjenice da i dalje nemamo svlačionice i uvjete za rad sa mladima.
opa…2 dana bez komentara…moramo to promjenit pa ću s ponosom reći – hvala bogu na višeboju koji se održao u petak na atletskom i gdje je u konkurenciji limačica članica Ka-tima nastupila i bila prva u sve tri discipline…
pa i ta djeca nešto vrijede…ko bi reko…možda u skoroj budućnosti Karlovačka banka, npr. bude i tu djecu sponzorirala i time im pomogla u njihovom napretku, mislim, kad shvate da nije bitno u kojem su klubu nego da su dobri i da treba ulagat u njih kao i u djecu iz ostalih klubova…nikad se nezna…