Dvije športske obljetnice koje će biti obilježene ove godine u Karlovcu zaslužuju biti spomenute i u ovoj kolumni. Sto godina obilježit će Teniski klub Karlovac, a veslači s Kupe na Dubovcu obilježit će 115 godina veslanja u Karlovcu.

Teniski klub Karlovac užurbano priprema obilježavanje svoje stote obljetnice. Na čelu 15 članova Organizacijskog odbora je karlovački gradonačelnik Damir Jelić. Zanimljivo je da istraživanje karlovačke teniske povijesti potvrđuje da  su na čelu, ili najveća potpora, najvažnijih datuma i događanja teniskog kluba bili karlovački gradonačelnici. Dakle, obilježavanje obljetnice biti će tijekom ove godine pa će i sva službena natjecanja koja će se održati na terenima u Vrbanićevom perivoju biti posvećena toj obljetnici. Središnja svečanost održati će se 1. srpnja u Gradskom kazalištu Zorin dom kada će biti predstavljena i monografija kluba kao i izložba – kronologija stotinu godina karlovačkog teniskog kluba.

Osnivanje prvog građanskog teniskog kluba u Karlovcu pokrenulo je nekoliko karlovačkih studenata, među kojima je bio i Franjo Deak, koji je u to vrijeme studirao filozofiju u Beču i bio član nekih tamošnjih športskih klubova. Okupila se grupa karlovačkih intelektualaca i uglednih građana, koji su se zahvaljujući razumijevanju gradske općine i suradnje s domobranskim kasinom domogli dva zapuštena teniska igrališta iza Dječačke pučke škole, koja su vojni časnici u to vrijeme napustili. Članovi «Lawn-Tennis kluba» odmah su obnovili igrališta «u ubavoj grabovoj šumici», a iz Beča su nabavili najnovije teniske rekvizite. Za kratko vrijeme uspjeli su okupiti više od 50-ak članova koji su igrali s oduševljenjem.

U proljeće 1911. godine u karlovačkom «Narodnom glasu» br. 18, od 4. svibnja 1911. godine osvanula je vijest pod naslovom «Novi športski klub». Tada je zabilježeno: «Ovih dana osnovao se u Karlovcu «Lawn-Tennis klub» kojemu je zadaća da i u našem gradu popularizira ovaj tako zdrav i elegantan šport. Dosada je taj šport među građanstvom bio slabo razvijen i to poglaviti u pomanjkanju zgodnog igrališta. Hvalevrijednim zauzimanjem gosp. gradonačelnika ustupljeno je klubu jedno od igrališta nalazećih se u tzv. Kaiser-Smidt vrtu, koje je zemljište vlasništvo gradske općine. To je igralište klub restaurirao na svoj trošak i za par dana stavit će ga na raspolaganje svojim članovima. Predsjednikom kluba izabran je g. javni bilježnik Mane pl. Budisavljević, a poslovođom g. sudbeni pristav Zlatko Seunik»

Odvjetnik dr. Božidar Vinković, gradonačelnik Karlovca (1910.-1911.), zastupnik u Saboru, istaknuti vođa Pokupskog, odnosno Hrvatskog sokola u Karlovcu i potpredsjednik Hrvatskog sokola u Zagrebu, pokazao je veliki interes za tenisače i njihovo nastojanje za popularizacijom bijelog športa. Njegova supruga Ana bila je ponajbolja karlovačka tenisačica u «Lawn-Tennis klubu».

Sjećajući se tih početaka dr. Franjo Deak u svom novinskom tekstu naslova «Lawn-tennis u predratnom Karlovcu», objavljenom u zagrebačkom «Sportskom listu» br. 300, od 19. siječnja 1934. godine, objavljuje imena osoba koja su 1911. godine bili članovi kluba. Spominju se: odvjetnik dr. Edmund Lukinić sa suprugom Katicom i kćerima, liječnik dr. Ivan Haslinger, odvjetnici Dušan Miljušević i Ivo Badovinac, te Anka Vinković, Jelka Jambrišak i Mary Deak (kasnije udana Balaš), trgovci Nikica Badovinac, pijanista Milan Deutcher, Dragutin Dvornik i mnogi drugi.

Dr. Franjo Deak, jedan je od glavnih pokretača osnivanja prvog građanskog teniskog kluba. Rođen je u Karlovcu 1889. godine, gdje je završio gimnaziju, a nakon studija filozofije u Beču doktorirao je u Washingtonu. Bio je profesor u Kadetskoj školi u Karlovcu do 1918. godine, gdje su i stvarani temelji tenisa u Karlovcu potkraj 19. stoljeća. U Zagrebu je djelovao kao tajnik i urednik lista Automobilskog kluba (1925.-1933.), a za NDH bio je gradonačelnik Karlovca. Objavio je knjigu «Grad Karlovca u vječnoj borbi Hrvata za slobodu i nezavisnost» zbog koje je nakon rata proveo pet godina u zatvoru. Umro je u Zagrebu 1957. godine.

Prvi predsjednik «Lawn-tennis kluba» Mane pl. Budisavljević bio je najstariji sin književnika i velikog župana u Gospiću i Zagrebu Bede pl. Budisavljevića. Došao je u Karlovac iz Gospića gdje je postao karlovački javni bilježnik. U Karlovcu je i prerano umro u 43. godini života u listopadu 1918. godine, a sahranjen je u obiteljskoj grobnici na zagrebačkom Mirogoju.

«Lawn-tennis klub» djelovao je aktivno do početka prvog svjetskog rata i bio jedan od temelja uspješnog razvitka tenisa u Karlovcu između dva rata.

Godine 1913. karlovački gimnazijalci izgradili su tenisko igralište uz školu na Rakovcu, na kojem je djelovala teniska sekcija ŠK «Olimpija». Nažalost, zbog ratnih događanja između 1914. i 1918. godine teniska igrališta u Karlovcu postupno se napuštaju o ostaju zapuštena tijekom ratnih godina. Zanimljivo je spomenuti da je potkraj 1916. godine i početkom 1917. godine uređen prijelaz preko šanca koji je spojio središte Karlovca s Vrbanićevim perivojem, koji će nekoliko godina kasnije postati i ostati do današnjih dana karlovačka teniska oaza. Put prema Korani gradili su Rusi, ratni zarobljenici po kojima je i put prozvan Ruski put.

Nakon rata, godine 1922. obnavlja se tenis klub u Karlovcu u Vrbanićevom perivoju gdje je: „Gradnja igrališta brzo je napredovala i već nakon nepuna dva mjeseca, 17. svibnja 1923. godine, na prvoj izvanrednoj glavnoj skupštini KTK, predsjednik je izvijestio članstvo da se izgradnja klupskog igrališta primiče kraju i da će za 10-ak dana biti predano na upotrebu. Time je tenis u Karlovcu stupio u fazu svog športskog razvitka, jer su za to bili stvoreni potrebni uvjeti.“ Karlovačke novine tada pišu da će igralište biti „ukras našem parku i budućim naraštajima“. U klub pristupa sve više novih članova.  Tek kada je KTK sagradio dva igrališta u Vrbanićevom perivoju počeo se tenis širiti najprije kao društvena razonoda za stariju gospodu, bankare, tvorničare, advokate i slične, koji su većinom igrali i sa suprugama. Ubrzo su im se pridružili i mladi, koji su ranije igrali kod rakovačke gimnazije.

Na scenu Karlovačkog teniskog kluba tada dolaze veoma nadareni gimnazijalci među kojima i Franjo Schäffer, najbolji karlovački tenisači između dva rata (r. 1905. u Beču). Bio je seniorski prvak Jugoslavije u tenisu 1929., 1930. i 1931. godine, te 7 puta u muškim i mješovitim parovima. Nastupio je za Davis cup reprezentaciju 1930. koja je u Beogradu eliminirala Švedsku 5:0. Ponikao na karlovačkim igralištima (pokraj gimnazije i u parku uz Koranu) bio je jedan od prvih igrača iz Hrvatske koji je nastupio i u Wimbledonu (1931). Iste godine pobijedio je na Bledu Franju Punčeca (6:4, 6:1) kasnije legendu našeg tenisa. Bio je prethodnica našim najpoznatijim predratnim tenisačima Franji Kukuljeviću, Franji Punčecu, Josipu Paladi i Dragutinu Mitiću.Reprezentativac je do 1935. godine, a 1933. obnašao je i dužnost izbornika reprezentacije. U Zagrebu je 30-ih godina bio i zastupnik firme „Dunlop“, poznatog proizvođača teniskih lopti. Osamdesetih godina živio je u Montrealu (Kanada).

U stogodišnjoj povijesti karlovačkog tenisa najveći događaj bila je organizacija Davis cup susreta Jugoslavija – Čile ( 0:5 ), koji je održan na preuređenom košarkaškom igralištu u Šancu od  30. travnja do 2. svibnja 1955. godine. Za taj dvoboj prodano je 4700 ulaznica. Uz velik angažman članova TK Slavija, posebno profesora Zlatka Pintara, ovu međunarodnu športsku priredbu vodili su TSJ  i Savez sportova za grad i kotar Karlovac. Pod vodstvom izbornika Josipa Pallade za domaću reprezentaciju igrali su: Vladimir Petrović, Ika Panajotović i Ladislav Jagec, a zvijezda meča bio je odlični čileanski tenisač Luis Ayala, kasnije i finalist Roland Garrosa. Nakon teniskog spektakla u Šancu mladi su preplavili teniska igrališta uz Koranu.

Ovaj tekst je samo dio, isječak, iz monografije o stogodišnjici karlovačkog teniskog kluba koja će javnosti biti predstavljena 1. srpnja.

Manja, ali isto tako velika karlovačka obljetnica je 115 godina veslačkog športa u Karlovcu. Naime, dok je Korana oduvijek privlačila kupače i plivače, Kupa je od 19. stoljeća bila zanimljiva veslačima.  Godine 1896. kada je uređeno novo gradsko kupalište na Korani, došlo je i do prvog pokušaja osnivanja veslačkog kluba u Karlovcu. Namjera je bila, da taj klub za čestih poplava pruža pomoć stradalima. Inicijativa je potekla u naselju Gaza na desnoj obali Kupe. Na čelu privremenog odbora za osnivanje veslačkog kluba bio je Janko Kovačević.

Karlovačko Svjetlo u broju 7 od 16. veljače 1896. godine piše: „Nekolicina mladića odvažila se je da u našem gradu osnuju „veslački klub“ u kojem se ne bi vožnja na vodi gojila samo kao sport, već bi taj klub bio za vrieme čestih povodnja upravo koristan i neka vrsta pripomoći stradaocam. Čujemo da se je više od 30 građana obvezalo pristupiti tome klubu koji sazivlje sve ljubitelje vožnje na vodi na dogovor, 22. ovog mjeseca u 8 u večer u gostionici g. Kuzmana Blaškovića na Gazi“.

Ljubitelji veslanja su u proljeće 1897. organizirali sna Kupi, usred grada, „prvu utrku na čamcih“, koja je bila pravi spektakl za ono vrijeme. Regata je održana „ispod kuće Barakove do vojarne u Žorovici i natrag do banijanskog mosta“. Staza je bila duga 1.500 metara. Nastupilo je 12 čamaca koji su bili građeni od jelovih dasaka, ali izdubeni u hrastovini.

Karlovac je tako priredio veslačko natjecanje vrlo rano, tek godinu dana nakon što su u Ateni održane prve Olimpijske igre našeg doba. Ovo su bili ne samo počeci veslačkog sporta u Karlovcu, nego i jedne od prvih opisanih regata u Hrvatskoj.

Priznali mi to ili ne Karlovčanima je sudbina odredila vezati se uz rijeke i baviti se veslanjem. Zato je zadaća i odgovornost za napredak i prosperitet veslačkog športa u Karlovcu, sudbonosna i trajna.