Početak kraja karlovačke nogometne bajke?

Najtiražniji hrvatski športski list, zagrebačke Sportske novosti, objavile su nekidan zanimljivu temu o HNL – nogometašima. Tema priloga bila je tko sve od prvoligaških klubova plaća na vrijeme, pa naravno tako i obveze prema igračima. Konstatacija je da je manji postotak imućnih a da ostali preživljavaju, slično kao i građani Hrvatske – od prvog do petnaestog  nekako, a nakon 15-oga pomozi Bože. Prema objavljenim podacima samo sedam hrvatskih nogometnih prvoligaša na ime plaća igrača trenutno ukupno duguje 8,0 milijuna kuna. Država je u dugovima, tvrtke, građani, pola klubova Hrvatske nogometne lige na rubu je egzistencije… svi su u dugovima.

Sve manje plaće i sve neredovite isplate otežavaju svakodnevnicu i karlovačkom prvoligašu koji je do nedavno igračima dugovao 380.000 kuna, dok svim ostalim klupskim trenerima duguje oko 100.000 kuna.  Toliko je, naime, iznosio klupski dug za studeni prošle godine. U međuvremenu je „vatrogasnim mjerama“ ugašen požar. Igrači su dobili plaću za listopad i premije za rujan i listopad, prekinuli štrajk i veselo počeli trenirati. Trenutno su u Istri (Štinjanu) na kratkim pripremama gdje bi trebali odigrati i dvije prijateljske utakmice – s Lokomotivom iz Zagreba i Pomorcem u Kostreni.

Koliko će dugo potrajati ta idila i sreća u momčadi teško je predvidjeti. Kako se Nogometni klub Karlovac, stihijski a ne planski financira, prije je za očekivati novu obustavu rada. A i teško će biti nakon svih mogućih i nemogućih poskupljenja koja su snašla građane Karlovca i dalje na isti način, iz gradskih tvrtki, „gasiti požar“ u karlovačkom siromašnom prvoligašu. Kako je bahatost vladajuća konstanta u Karlovcu ne treba potpuno niti isključiti činjenicu da se kontinuitet (ne)transparentnog financiranja NK Karlovac na račun poreznih obveznika neće nastaviti i dalje.

To dakako nikako ne znači da se čelništvo NK Karlovac može vaditi na foru „kako drugdje, tako i kod nas“. Prije svega jer su se do sada u niz akcija pokazali marginalcima i nesposobnima da vode prvoligaški klub. Česte promjene na čelnoj funkciji kluba te tjeranje provjerenih klupskih dužnosnika i neistomišljenika stvorili su od prijatelja neprijatelje… itd.

Konačno i nedavna smjena dugogodišnjeg trenera Stjepana „Stipe“ Lucijanića da bi se oslobodilo mjesto za novog trenera – predsjednikova sina Ivana Turkovića, idu u prilog negativnoj tezi stvaranja neprijatelja od prijatelja.

O nedosljednosti i očajničkom potezu vodstva kluba nedavno su pisale i Sportske novosti, a i naš portal je o tome dao kratak osvrt. Naime, na marginama slavlja Vlatka Markovića i Zdravka Mamića sa skupštinarima HNS-a koji su im donijeli pobjedu na nedavnoj skupštini HNS-a u ZG-restoranu „Pod mirnim krovom“, dobro obaviješteni novinar Sportskih novosti saznao je i jednu vrlo zanimljivu vijest vezanu uz karlovački nogomet – čelnici NK Karlovca, na čelu s predsjednikom „Štefom“ Turkovićem, razgovarali su s Markovićem i Mamićem te navodno pokazali spremnost „da prijeđu u Markovićev tabor“, što god to značilo.

Pred Skupštinu HNS-a, NK Karlovac je lutao u određenju između dva kandidata za predsjednika HNS-a, između Markovića i Igora Štimca. Branko Vukelić koji vodi NK Karlovac iz sjene iz nikad javnosti objašnjenih razloga lobirao je za Štimca i uvjerio vodstvo NK Karlovca da učini isto. Jedini koji su se tome uspostavili bili su športski djelatnici Šprajcer, Perković i Furač. Potom su i izbačeni iz kluba. Nevolja za karlovačke simpatizere Štimca je bila u tome što je Šprajcer, aktualni predsjednik Nogometnog saveza Karlovačke županije i delegat na skupštini HNS-a, spretnim i smišljenim pravnim manevrom onemogućio svoje novopečene protivnike da ga prije Skupštine HNS-a zamijene nekim drugim delegatom. Epilog je svima poznat – Marković je tijesno pobijedio, a Mamić najavio osvetu NK Karlovcu – zbog izdaje. Sad su, ako je informacija u SN istinita, Turković i društvo, dali za pravo Šprajceru i Perkoviću prelaskom na „njihovu“ stranu.

Neven Šprajcer nam je rekao da pozdravlja svaku odluku koja vodi ka pomirenju ali je odlučno opovrgao glasine da se vraća u NK Karlovac. Štoviše, već ovaj tjedan, ili najkasnije početkom idućega, dosljedan svoje ranije najave, zatražit će ostavke iz Izvršnog odbora NSKŽ-a onih članova koji su izabrali krivu stranu.

Ukoliko Ustavni sud kojem je Štimac najavio žalbu poništi odluke Skupštine i održi se izvanredna skupština HNS-a, nije li se Nogometni klub Karlovac opet zaletio i po drugi put izabrao krivu stranu? Neshvatljiva je upornost i uvjerenost pojedinaca kako su ljudi malo priglupi pa će sve zaboravit. NK Karlovac treba ozbiljne ljude koji nogomet razumiju baš onako kakav on jest – zabava koja donosi novac, ali i sama sebe financira. U karlovačkom nogometnom prvoligašu takvih ljudi nažalost nema. Potpora projektu nogometnog prvoligaša može opstati samo ako je suprotno od toga kako se sada radi – da sve mora biti iz javnih tvrtki.

Nažalost u ovom trenutku NK Karlovac nema te snage koja je to u stanju i provesti i razriješiti. Ispada da će ga oni koji su ga preuzeli zbog osobne promocije i uništiti. Bojim se da je ovo početak kraja jedne lijepe karlovačke nogometne bajke?!

10 misli o “Početak kraja karlovačke nogometne bajke?

  1. nije ništa čudno za grad na 4 rijeke gdje se radi uglavnom po podobnosti, a manje po stručnosti. očito je i vladajućima, bilo ovima iz sjene ili ovima koji se sramežljivo bahate postalo jasno da je prvotni hype oko nogometnog prvoligaša prošao i da se ne može živjeti na staroj slavi jer je jednostavno nema. pun stadion kakav je bio 2009. na tekmi s dinamom sad se može samo sanjati, a to je zato jer je ionako tamo bilo mnogo onih koji su došli pod “must be” a ne zato jer ih zanima nogomet, navijanje ili bar cuganje u stadionskom bircu.
    kao što si rekao s NK Karlovac se ne radi… nema vizije sustavne strategije ni razvoja ni popularizacije kluba. ona šačica ljutih navijača, jezgra se osipala a klinci koji su počeli dolaziti na tekme vide da je vrag odnio šalu i ako žele biti navijači kak se spada još nije kasno pridružiti se lokalnim BBB ili bar Torci. još kad se birtija zatvori..pih

  2. MDC, u puno toga si u pravu no ostaje činjenica da je to problem cijelog hrvatskog nogometa pa ne treba zanemariti da klub i dalje ima vrlo dobre rezultate, da je i po gledanosti vrlo dobar (7. od 16, znači u gornjem domu), a to su uvjeti u kojima se radi. I navijaštvo je u krizi, tko je bio u Karlovcu ove godine? Nitko osim Armade i Torcide. Pardon i Osječana. Na šest utakmica – nitko. A i na gostovanjima slično, nikog od domaćih u Zadru, Varaždinu, Zagrebu…
    Tvoje riječi bi bile potpuno točne da je u Karlovcu 1000-1200 ljudi, a u Varaždinu 3000, Puli 2500, Vinkovcima 4000, itd. Nije. Nego je u Karlovcu 1000-1200, u Varaždinu 800, u Vinkovcima isto 1000-1200, u Puli isto, a drugdje još manje (minus standardi tipa Split, donekle Rijeka). Pa na Dinamo-Karlovac u Zagrebu je na stadionu bilo više Karlovčana nego Zagrepčana. Da, Boysi su štrajkali, ali ostalih 700.000 Zagrepčana nije ;)

    Kolumna mi je dobra, ne slažem se jedino s tezom “nije bitno što je tako i drugdje”. Kako ne bi bilo bitno. Od 16 prvoligaških klubova plaće kasne u 13. Neće se svih 13 raspast i ispast u drugu ligu. Naravno da je bitno.

    A struka i podobni, e to je već sramota i tu nema nikakve veze kaj je tako i drugdje. Jer je to lopovština i bezobrazluk i tu se ne možemo tješit drugima.

  3. Bravo Bakiću. Napokon treba stvari nazvati pravim imenom.
    Možda napokon i ljude iz sjene istjeraju na svjetlo.

  4. Bakiću tko god ti daje informacije znaj da je u njima 50% laži, a što se tiče Šprije izigrao je sve ali i sebe

  5. @ 047: “ne slažem se jedino s tezom “nije bitno što je tako i drugdje”. Kako ne bi bilo bitno.

    treba uzeti u obzir da je teška situacija generalno no to ne opravdava lijenost, nesposobnost, neučinkovitost, neznanje, rodjački mentalitet…karlovčani (a i hrvati oćenito) često imaju taj stav da gledaju tamo gdje je gore pa se tješe. tako možemo reći kako je kazahstanski i srbijanski nogomet u banani pa smo mi ipak bolji. a i kako je kod nas stanje u državi bolje, korupcija manja, mafija ne vodi državu (moš mislit!) nego recimo u Moldaviji. i uvijek tako, pa ti je kriv rat, srbi, den haag, svjetska banka i sl.
    dok se ovakve stvari događaju a građani šute biti će i dalje po sistemu pojeo vuk magare, a ovom prilikom HDZovci NK Karlovac. to se već moglo naslutiti . eto, gledam fotku Gademza s prošlogodišnjeg kalendara… kaj misliš da se to može s ovakvim rukovodstvom ponoviti, ma hajde, ekipa nije bedasta i više ne dolaze na tribine (ne znbači da će sad svi otići na dinamov sjever ali ih nema, a i klinci će tako za njima. očito je strategija jasna, klub je preskup, o nogometu i nogometnom marketingu ne znamo ništa, inkasator i druge gradske tvrtke i ovih par kolko tolko uspješnih koji su pod reketom ne mogu dalje financirti i ivrijeme je za gašenje. umjesto da se podupire juniorski pogon oni dečka koji baš živi za nogometi i nk klc iznogiraju, špriju pepača i društvo su već prije najurili jer su bili za maminja (a sad se i sami okreću prema dinamu).
    sve je to baš jao i pomagaj. gdje su sad Gademzi da j**u mater upravi i stave transp. “Uprava odlazi” i sl.
    osim napisa na ovom potalu mediji šute jer su svi upleteni u isto kolo stoglave hidre

  6. ne, slažemo se u jako puno toga, pričao sam samo baš o hrvatskim uvjetima i situaciji u Hrvatskoj. s Kazahstanom i Moldavijom se ne smijemo uspoređivat.

    a mislim da za taj dio s plaćama nisu krivi samo klubovi, nešto očito jako ne šljaka ni u HNS-u, očito su davanja i traženja neusklađena s hrvatskom situacijom.

    ostalo je sve istina.

  7. Ne bih se toliko zamarao nogometom, jer ruku na srce, to više nije sport. Definicija “profesionalni sport”, sama ukazuje da su klubovi u stvari poduzeća, a oni koji trće( nogometaši) radnici. Slično je u svim tim profi sportovima tj poduzećima. Ako tako gledamo, znači profesionalno, sa aspekta uspješnosti, zanima me kakova je financijska uspješnost istih i koliko zapravo društvo od toga ima korist? Zašto netko tko dobro ne radi, tj. nema tržišno kvalitetan proizvod, ne bi trebao u sanaciju? Profi sport također treba privatizirati i udaljiti od društvenih jasli. Ovako profi sport je samo krinka za razno razne Markoviće i Vukeliće, od kojih društvo kao zajednica ima samo štetu. U segmentu profi sportova, prednost treba dati pojedincima, ali tek nakon pristiglih rezultata. Obitelj Kostelić, Blanka, Filipović, i još poneki za promociju ove države ućinili su više nego svi profi klubovi odkada postoje. Omjer ulaganja društva u kategorije, pojedinac-klubovi, opće je poznat. Za nevjerovati je koju medijsku pozornost uživaju pojedinci iz profi organizacija, i to uglavnom oni koji od sporta očekuju jedino vlastitu promociju i ničim zasluženu mega zaradu.
    Pozdrav uvaženom g. Bakiću, sa zamolbom da akcent stavi na sport, tj. amaterski sport, ako to još uopče i postoji.

Komentari su zatvoreni.