Potpora Golužinom prvijencu za pamćenje

Kad bi karlovački „Madison“, kako su nekad novinari nazivali karlovačku Školsku sportsku dvoranu mogao pričati, ispričao bi najljepše športske priče na koje bi naši sugrađani itekako trebali biti ponosni. Jedna od takovih povijesnih športskih priča ispričana je prije 12 godina kad je posljednji put na parketu dvorane kraj Korane gostovala hrvatska rukometna reprezentacija. Sutra, 12 godina poslije, Karlovac je opet domaćin hrvatskim rukometašima i njihovim športskim suparnicima, reprezentativcima Rumunjske. No, sve nije isto kao prije. Ovoga puta je Karlovac domaćin rukometašima koji iza sebe imaju olimpijski, svjetski i europski naslov, reprezentaciju koja izaziva duboki naklon i koja je Hrvatima darivala ponos kao rijetko koja druga naša najbolja vrsta.

Kvalifikacijski susret Hrvatske i Rumunjske za odlazak u Srbiju na Europsko prvenstvo 2012. godine počinje u dvorani kraj Korane sutra u 20 sati. Prema informacijama kojima raspolažemo dan prije tog susreta dvorana je rasprodana, ili se još može „ispod stola“ nabaviti karta više. Zanimanje medija za utakmicu također nije malo. Akreditacije je zatražilo više od 50 novinara tiskanih medija, portala i s radijskih postaja. Hrvatska i Rumunjska televizija izravno će prenositi utakmkcu, a i svim „lokalcima“ biti će dozvoljeno snimati utakmicu i izjave rukometaša.

Hrvatska je dosad četiri puta igrala kvalifikacije za Europsko i jednom za Svjetsko prvenstvo. Svaki je puta bila pobjednik skupine. No, nije bilo lako. Tri su puta igrali play off, jednom za EP i dva puta za SP i nikad nisu poklekli. Da nije bilo nesretnog Sydneyja i još uvijek zapamćenog poraza od Slovenije, moglo bi se reći da je naša rukometna reprezentacija odigrala sve od 1994. godine a to je čak dvadeset velikih natjecanja. Dobri nastupi na svim velikim natjecanja oslobodili su ih kvalifikacijskih muka i to od 2004. do 2010. godine.

Podsjetimo se još i na karlovačka domaćinstva prije sutrašnjeg ogleda s Rumunjima. U studenom 1997. godine odigrana je u ŠSD kvalifikacijska utakmica za odlazak na Europsko prvenstvo. Rukometaši Hrvatske pobijedili su tada Makedoniju sa 37:27. U jesen 1998., točnije 25. rujna, najbolja selekcija rukometaša Hrvatske svladala je na karlovačkom parketu Bjelorusiju sa 32:28. Bio je to kvalifikacijski dvoboj za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Egipat.

Ukupno su u raznim kvalifikacijama (Europsko prvenstvo, Svjetsko prvenstvo i Olimpijske igre) od 1994. godine odigrali 43 utakmice. Od toga je uknjiženo 35 pobjeda, dva su puta igrali neriješeno i to oba puta protiv Bjelorusije u Minsku. Upisana su šest poraza – dva puta od Slovenije te po jednom od Islanda, Portugala, Mađarske i Makedonije. Protiv sadašnjih protivnika u skupini, Španjolske i Litve, nikad nisu igrali kvalifikacije, a protiv Rumunja dva puta i „oba su pala“. Pobijedili su naši rukometaši.

Novom izborniku hrvatske rukometne reprezentacije, Slavku Goluži, nakon što je bio igrač i kapetan reprezentacije, rekorder po broju odigranih utakmica u kockastom dresu te pomoćnik „treneru svih trenera“, karlovački susret Hrvatske i Rumunjske bit će mu izborničko „vatreno krštenje“.
Njegovi prethodnici na trenerskoj klupi bili su Zdravko Zovko (1994), Abas Arslanagić (1996), Velimir Kljajić (1998, 1999) i Lino Červar (2010).

Da li je Goluža autoritet koji se može nametnuti igračima, često je pitanje koje si mnogi postavljaju posljednjih dana. Pritom se nažalost zaboravlja što je Goluža u reprezentaciji bio, i još je uvijek, spreman učiniti. To nije malo i ne treba sumnjati da će iz sadašnjeg sastava reprezentacije izvući najbolje što može. Iskustvo je problem, toga je i on svjestan. Ali, iskustvo je bilo problem bio i u Frankfurtu i u Atlanti, u Portugalu i u Ateni,  pa se Goluža ipak uspio nametnuti kao pobjednik. Govorili su da je star a ipak je bio zlatni. Najmanje što Goluža zaslužuje na početku ovih kvalifikacija je velika podršku, kako svojih igrača i suradnika tako i karlovačke publike. Zato je djelomična odgovornost i na domaćoj publici. Sve mora biti učinjeno tako da novi hrvatski izbornik svoj prvijenac u Karlovcu pamti dovijeka.

3 misli o “Potpora Golužinom prvijencu za pamćenje

  1. Koliko sam čuo, ulaznice poprilično skupe.
    Budući da sam se jučer smrznuo na Čavleku, ovo ću popratit uz male ekrane.

  2. pa na ovom se nećeš smrznut :)
    osim možda zbog cijene ulaznica ;)

  3. Cijene me smrznule u startu :(
    A i dosta mi bilo sinoć.

Komentari su zatvoreni.