Riječi iz naslova izrekao je Berislav Radišić, jedan od legendarnih karlovačkih košarkaških trenera, a one u mnogome ukazuju na atmosferu koja je vladala većim dijelom okruglog stola o karlovačkoj košarci. Kako je cijeli skup ujedno bio i prisjećanje na preminule velikane karlovačkog Željezničara, Borisa Križana i Živka Kasuna, puno više govorilo se o slavnoj prošlosti.
Još od uvodnih riječi Danka Plevnika, koji je podsjetio na to kako je Karlovac od subote do subote živio s košarkom i s pravom nosio epitet “grada košarke”, do sjetnih Radišićevih riječi pred kraj okruglog stola.
Govorili su bivši treneri, igrači, djelatnici…Miljenko Mamula, Ivan Jelčić, Ratimir Peris, Josip Zaborski, Petar Starčević, gost iz Zagreba Mirko Novosel, raspravu je moderirao Slavko Cvitković…i sve je bilo u znaku nostalgije, jer uz sve želje, svima je jasno da se ona vremena više nikada neće ponoviti, čak i ako grad ponovno dobije prvoligaški klub. Jer, u današnjem svijetu sporta nema više onakvog entuzijazma, ljubavi i zalaganja kakve su imali karlovački košarkaši u 60-im godinama prošlog stoljeća, na čelu s legendarnim trojcem “K”, odnosno Kasun-Križan-Kolaković. 
Jasno, bilo je i puno anegdota, pa smo čuli kako je Kolaković osobito neugodne suparnike ponekad zaustavljao i ubodom špenadlom, pričalo se o velikim pobjedama i porazima, a da u romantično doba sporta i nije uvijek sve bilo romantično potvrdili su Mirko Novosel i Ljubo Batalo, koji su 1960. godine sudili odlučujući susret za plasman u Prvu jugoslavensku ligu između Splita i Oriolika. Očekivalo se kako će Splićani lako dobiti taj susret, ali s “viših mjesta” ipak je stigla i naredba da se ništa ne prepusti slučaju. Brođani su igrali odlično i bili na rubu plasmana u društvo najboljih, ali u odlučujućim trenucima, priznao je Novosel, zagrebačko-karlovački sudački par pogurao je Splićane i tako je počela velika košarkaška priča koja je pred kraj bivše države okrunjena s čak tri uzastopna naslova prvaka Europe.
A košarka danas? U Hrvatskoj u agoniji, u Karlovcu još gore…
Sve je najbolje rekao Mirko Novosel.
– Nije to problem samo Karlovca, čak i u višim rangovima svjedočimo pravoj propasti Cibone i Splita, a izgubili smo mnoge sredine koje su u pravom smislu bile košarkaške. Ne samo Karlovac, tu su i Šibenik, Rijeka… – rekao je Novosel.
Upravo dva nekadašnja slavna košarkaška kluba odigrala su i memorijalnu utakmicu u čast Križana i Kasuna. Riječki Kvarner bio je bolji rezultatom 80:66 od domaćeg Šanca. Još u jutarnjim satima, sudionici okruglog stola posjetili su i posljednja počivališta Borisa Križana i Živka Kasuna, položili cvijeće i zapalili svijeće.
KAŠonline
zasto u ovom gradu vlada ovakva nezainteresiranosti i zasto sve tajne javne a nitko nikome nista ne zeli…uzasno sam vezan za ovaj grad i svaki put kad se vratim tu nekako osjetim olaksanje ali brate mili ovaj grad je olicenje nezainteresiranosti i sutnje vecine zbog ovih par zlotvora karlovackih…
da li je problem karlovca sto nitko nema muda ili sto nikoga ne briga uopce sto ce biti i kako ce biti?
Mislim da je problem košarke puno gori. Karlovački sport je zapravo vrlo dobar. Rukometaši i odbojkaši su stalni prvoligaši, sad je tu i nogomet, atletičarke rade odlične stvari, veslači i veslačice isto, baseball ne treba ni spominjati…
Ali košarka je u velikom ćorsokaku u cijeloj Hrvatskoj, a najveći krivac je NLB liga. Jednostavno, prva liga bez Cibone, Zadra, Zagreba, Splita…je kurac. A skuplja je 10 puta od druge lige. Zato postoji ogroman broj klubova koji jednostavno ne žele igrati prvu ligu, a među njima je nažalost i naš Šanac koji je u zadnjih 8 sezona 7 puta bio drugi, a bilo je sezona kada su prvoplasirane pobjeđivali s po 40 razlike. Ali ako nemaš potencijal za NLB ligu onda je bolje da jeftino igraš u drugoj, nego da skupo igraš u jednako neatraktivnoj prvoj (Zabok, Dubrovnik, par zagrebačkih klubova, Darda…pa prazne su tribine u cijeloj ligi).
Ogroman je zajeb to što su napravili s hrvatskom košarkom. Neka im NLB lige, ali neka svi sudjeluju i u domaćem prvenstvu pa ako hoće igrati regionalne lige utorkom – super.
I još nešto…da, ono je bilo romantičnije doba i baš zato se nikada neće ponoviti. Jednostavno, tada je za Želju igralo 12 Karlovčana, za Lokomotivu 12 Zagrepčana, za Zadar 12 Zadrana i tako dalje…i onda se uz dobar rad i entuzijazam moglo nešto napraviti…danas je gotovo nemoguće da netko napravi ono što je tada radio Karlovac u košarci…da jedna mala sredina bude tako izvanredna. Nema šanse. Danas je sve u parama i taman da stvore 15 novih Križana, Kasuna i Kolakovića njih će pokupovat ili Cibona ili još vjerojatnije strani klubovi. Nema više onog sporta i onog gušta…zato valjda i nostalgija.