Na pisanje ove kolumne ponukao me jedan naš čitatelj prošlotjednog teksta o povijesti međunarodnih susreta karlovačkih rukometašica i rukometaša. Svojim vrlo iskrenim i zanimljivim stavom napisao je nešto što me se vrlo dojmilo i o čemu zapravo nisam niti razmišljao. Predugo radim ovaj posao da bi se opterećivao komentarima, međutim oduvijek sam cijenio sugestije i prijedloge čitatelja. Konačno zbog njih i radimo taj posao. Da nije tako ne bi sad to niti spominjao. Drago mi je kad vidim da je netko pročitao moj tekst i još to malo „zasolio“, komentirao, naročito ako je komentar pozitivan. Spomenuti posjetilac našeg portala napisao je ovo: „I nakon ovoliko teksta niti jedan komentar. Očito sport više nikoga ne zanima!“. Potpuno je u pravu! Nitko nažalost ne želi komentirati zdrave športske teme već svi radije čitaju i komentiraju razno-razne aferaške tekstove. Zašto je to tako ne znam. Dakako da mi imponira takav komentar i potvrđujem da i u buduće nemam namjeru skretati u „aferaško novinarstvo“ jer mi je osnovni cilj kroz svoje tekstove promovirati šport i, što je meni itekako bitno, govoriti istinu o našoj lokalnoj športskoj sredini. Stoga ću u ovoj kolumni podsjetiti na drugu stranu medalje, onu manje sjajnu, koja je nažalost sve prisutnija u športu i nadajući se da će takvih događanja biti sve manje.
Svjetska nogometna zavrzlama
Velike su neugodnosti saplele predsjednika FIFA-e Seppa Blattera i njegovu organizaciju. Predsjednik svjetske nogometne asocijacije našao se usred novog skandala koji su mu priskrbili neki članovi Izvršnog odbora odlučni prodavati svoje glasove za domaćinstvo SP 2018. godine. Blamaža je došla u medije tako što su, predstavljajući se kao američki lobisti koji lobiraju za novo mundijalsko domaćinstvo SAD-a, engleski novinari snimili članove Izvršnog odbora FIFA-e kako prodaju svoje glasove. Nigerijski član Izvršnog odbora, Amos Adamuom, bez skrupula je iznio cijenu za svoj glas koji košta 800 tisuća američkih dolara. Renald Temarii, predsjednik Oceanske nogometne federacije, bio je trostruko skuplji od nigerijskog kolege. Za svoj je glas zatražio 2,3 milijuna USD. Na njihovu i FIFA-inu nevolju sve je snimljeno skrivenom kamerom i tako izišlo u javnost. Ovo nažalost nije jedini FIFA-in skandal. Bilo ih je još.
Olimpijske igre bez granica
Evo još jedan primjer. Prije izvjesnog vremena na prodaju su bile i Olimpijske igre. Predsjednika bugarskog Olimpijskog odbora Ivana Slavkova istraživački su novinari BBC-a uhvatili na sličnu foru. Etički odbor MOO-a zaključio je kasnije kako je Bugarin ukaljao čast i ugled olimpijskog pokreta i MOO-a pa ga je izbacio iz Međunarodnog olimpijskog odbora. Hrvatski član MOK-a, Antun Vrdoljak, jučer je na tu temu razgovarao s novinarom jednog dnevnog lista u Hrvatskoj te je između ostaloga rekao i ovo:
– U vrijeme kada se glasovalo za domaćinstvo ZOI u Salt Lake Cityju, jedna supruga člana MOO-a dobila je od grada kandidata na dar pudlicu. To je protumačeno kao mito i njezin je suprug odmah isključen iz MOO-a…
Hoće li FIFA-ina vlada, po uzoru na MOO, biti tako revna, odlučna i oštra pa Adamu i Temarii odrediti rigorozne kazne?
Nogometni sjever i jug
Prije početka izbora u Hrvatskom nogometnom savezu svjedočili smo kladioničarskoj aferi u euro nogometu od čega nisu bili „operirani“ ni neki naši klubovi. Sada je u Hrvatskom nogometnom savezu započela „prljava“ kampanja za fotelju novog (starog) gazde u Rusanovoj. Kandidaturu je istakao ambiciozni bivši „Vatreni“Igor Štimac koji ima svoje poklonike i adute, ali i „stari mačak“, iskusni Vlatko Marković, nije bez izgleda. Nadmudrivanja i prepucavanja sjevera i juga iz dana u dan su sve su žešća a novinari mudro koriste (ne)priliku da bi povećali nakladu svojih listova i portala. Nitko međutim još nije napisao kakav program predlažu kandidati. U cijeloj kampanji je također bitno da se u ovom izboru nogometni djelatnici ne ugledaju na FIFA-ine članove i da ne dođe do prodaje glasova, a što je itekako važno, ne daj Bože da se posvade nogometni sjever i jug naše Domovine.
Uskoci iz Hajduka
Hajduk je u zadnjih 13 godina platio čak 3,6 milijuna kuna za pirotehniku i nedolično ponašanje na utakmicama svojih navijača u Europi. Pristaše „Bijelih“ ponovno su sankcijom UEFA-e došli u situaciju gdje nema velikog prostora za razmišljanje. Uvjetnom kaznom od jedne utakmice igranja pred praznim tribinama, zbog bakljade u susretu s Anderlechtom i prekidom susreta od tri minute, splitski je klub potvrdio lošu reputaciju. Svaka sljedeća bakljada, ma koliko manjeg intenziteta bila, značit će rigoroznu sankciju sablasno pustog Poljuda.
Je li konačno došao prijelomni trenutak, ne odnosi se to samo na navijače Hajduka, već na navijače „Modrih“ i ostalih naših klubova, da se bakljadama kaže zbogom, hoće li se navijači u dvojbi između pirotehničkog spektakla i nogometa, uistinu odlučiti za gledanja svojih ljubimaca bez dimnog kolorita.
Ili ovaj primjer. Nogometaši Hajduka boravili su četiri dana u Širokom Brijegu. Torcida je bila tri puta brojnija od domaćih Škripara, često su zajedno zapjevali hrvatske pjesme. Sve je bilo kao u bajci da na kraju nekoliko očito alkoholiziranih pripadnika Torcide nije preskočilo pet metara visoku ogradu i u pravom stampedu krenulo za igračima Hajduka i trgalo im dresove. Zašto? Zašto mrlja ne jedan prekrasan prijateljski susret.
Srbi „odlepršali“ s Eura?
Zazvučalo je gotovo nevjerojatno da će se u Josipdolu odigrati pripremna utakmica hrvatskih i srpskih ragbijaša. Naši su reprezentativci ostvarili visoku pobjedu 44-10 (29-7). Bila je to utakmica koja je pobudila veliki interes javnosti te je protekla bez ijednog incidenta, usprkos velikoj napetosti koja je vladala zbog dolaska reprezentacije Srbije. Hrvatski su navijači tu pokazali visoku toleranciju, kulturu i športski duh.
Za razliku od tog susreta nedavni huliganski ispadi srbijanskih navijača tijekom kvalifikacijske nogometne utakmice za Euro 2012. s Italijom u Genovi o kojima je opširno pisao i hrvatski tisak i dalje ne silaze s novinskih stupaca. Na dnevnom redu je ponajviše traženje zakulisnih krivaca, drugim riječima potraga za financijerima putnika na talijanski sjever, koji su tamo pokazali vandalsko lice. Pozivajući se na izvore bliske policijskoj istrazi, beogradski dnevnik Politika je ustvrdio da je huliganima za nerede plaćeno više od 200 tisuća eura. Taj je iznos navodno utrošen za organizacijski put 60-ak huligana te njihovo opremanje u svrhu izazivanja nereda u Genovi. Zasad je 46 uhićenih kojima prijeti višegodišnji zatvor.
Ma tko li je samo taj komentator 8) ?
Inače, imam osjećaj da se zbog cjelokupne situacije u zemlji većina ljudi rijetko odluči pročitati poveći tekst vezan za sport.
Ako je tematika Sanader, Vukelić, utaja, pljačka…
Onda se potroši i puno više vremena na čitanje, a samim time i na komentiranje.
Dokaz tome su i naši otužno prazni stadioni.
I šta se onda događa s navijačima koji dolaze na stadione.
Opet zbog loše financijske situacije rijetko su to mirni obiteljski ljudi koji će s obiteljima doći pogledati utakmicu jer im je svaka kuna bitna za prehranjivanje te iste obitelji.
Nekako presjek navijača(ne bih htio nikoga uvrijediti) ispada da su mlađe generacije čiji budžet nije opterećen s financiranjem svakodnevnih obiteljskih potreba i/ili školovanja svojih potomaka ili neki zagriženi fan koji će ipak doći pogledati tekmu makar sa ženom doma zaratio .
I onda i ti koji dođu, isfrustrirani općenitom situacijom, povedeni masom, svoje frustracije izbace iz sebe na način da postanu vijest na telki ili u novinama jer su zbacali baklje i prekinuli tekmu ili se pomlatili ili polomili pola stadiona…
Gledam jučer Boyse i njihov dolazak na trening Dinama.
Nekako se ne mogu oteti dojmu da je to samo opet medijski istup kako bi se opet o njima pisalo/govorilo nego da je to samo iskreni iskorak podrške voljenome klubu(no, možda se varam).
Ali i to pokazuje realnost Hrvatske.
U jednom milijunskom gradu okupilo se nekih 2000 ljudi.S time da se po medijima naglašavalo da su došli Boysi iz cijele Hrvatske???
2000 ljudi???
Pa to je “šačica jada”.
Ako “milijunski grad” i to bez pomoći ostatka Hrvatske ne može okupiti veći broj navijača, onda šta uopće mogu očekivati manji gradovi.
Pa Karlovac s posjećenošću utakmica još dobro i prolazi s obzirom na broj stanovnika.
I na kraju da spomenem i naše navijače.
Unatoč sveopćoj eskalaciji navijačkog nasilja, dosta navijačkih skupina moglo bi se ugledati na “Gademze”.
Ne znam jesam li i jednu domaću tekmu propustio i koliko ja znam niti jedan jedini eksces se nije dogodio od strane njih.
Možda zato šta su malobrojni.Možda zato šta su “mladi” u 1. lizi.
A možda je to i Karlovačka navijačka kultura.
No u svakom slučaju pohvalno.
Uz “Gademze” trenutno su mi još jedina svjetla navijačka točka navijači “Medvešćaka” koji zdušno bodre svoje čak i kad gube i izgube.
Eto, da nije samo tekst poduži
Marijane godinama čitam vaše komentare. Mislim da je osnovni zadatak svakog djelatnika – kolumniste koji se smatra pravim novinarom, korekcija društva i ukazivanje na loše stvari u okolini, kako bi se one ispravile. Svi mi pozorno čitamo vaše članke i, premda se to u svakodnevnom životu možda ne primjećuje, jako dobro razlikujemo dobro od zla. Kao i lošeg novinara od dobrog. Nadam se da ćete nastaviti u istom smjeru, jasno i glasno govoriti ono što misli većina ljudi koji razmišljaju svojom glavom, i nisu opterećeni dnevno političkim podilaženjima.
Činjenica je da je nogomet u Hrvatskoj mrtav. Mrtav je zbog kriminala i baraba. To ne vide samo još Tomislav Židak i nekolicina starijih karlovačkih novinara koje se kupi za kilu janjetine i litru gemišta.
Šteta djece i njihovih snova…