Hrvatske košarkaše brine slovenski kompleks. U zadnjih najmanje petnaestak godina Hrvatska košarkaška reprezentacija nikako da okusi slast pobjede nad košarkaškom reprezentacijom naših zapadnih susjeda. Istambulska utakmica Hrvatske i Slovenije pokazala je još jednom niz grešaka u igri naše «repke», naročito u obrani. Žalosno je za istaći da Slovenci, premda nikad nisu osvojili nijednu medalju, više vole svoju košarkašku reprezentaciju od Hrvata. Iskreno, zavidni smo Slovencima što su imali podršku iz gledališta kao da se igra u Sloveniji a ne u Turskoj, podršci o kakvoj mi u zadnje vrijeme možemo samo sanjati.
Jedan od ponajboljih hrvatskih košarkaša danas, Marko Tomas, jednim novinama je dao zanimljivu izjavu o utakmici Slovenije i Hrvatske, na neki način i o temi ove kolumne. Tomas je otprilike rekao da naši ljudi žive u starim vremenima dok su u Europi medalje osvajali samo SFRJ, DDR i SSSR i misle da se svakoga drugoga mora pobijediti te da je debakl ako se izgubi od Slovenije. Međutim, to je reprezentacija s više kvalitetnih igrača od naše, naglasio je Tomas.
Od hrvatskih športaša, pa tako i od košarkaške reprezentacije, nerealno se stalno očekuje da će s velikih natjecanja poput svjetskih i europskih prvenstava,  Olimpijskih igara i slično, donijeti poneku medalju. Subjektivnost je nažalost iznad objektivnosti jer se uopće ne razmišlja o tome imaju li hrvatski športaši kvalitetu za medalju. Nemamo kvalitetu, to možemo objektivno i sa sigurnošću reći, a i druge reprezentacije više nisu «mačji kašalj». Više nema slabih momčadi, sve su reprezentacije napredovale i imaju snažne i kvalitetne ekipe. I naše su neke reprezentacije u zadnje vrijeme odskočile u kvaliteti, poput na primjer vaterpolske i hokejaške, a pojedine, poput košarkaške, teško se vraćaju na staze stare slave.
Hrvatski su športaši jednostavno iskompleksirani zbog velikih obveza koje im nameću. Ne cijeni se nažalost niti to da je i sam plasman naših športaša na velika natjecanja uspjeh. A, kad bi tako bilo tada bi nacija poraze, poput košarkaških, lakše prihvaćala i podnosila.

Trener karlovačkih nogometaša
Dobar, pozitivni, lokalni primjer koji se uklapa u ovu temu jesu zadnje ohrabrujuće i odmjerene izjave trenera Nogometnog kluba Karlovac na događanja u i oko kluba.
Autor ovih redaka je u jednoj od svojih kolumni napisao da je vrlo izvjesno da «Paminjo» udovolji pozivu «Maminja», iako je Igor Pamić govorio da neće otići iz kluba. Štoviše, tih je dana potpisao i novi ugovor s NK Karlovac. Bila je to samo novinarska informacija iz povjerljivih izvora koju je vrlo brzo «demontirao» trener karlovačkih plavo-bijelih. Onoga trenutka kad je Pamić novinaru SN izjavio da je u «Dinamu» smijenjen pomoćni trener a da je pravi trener još u klubu, svima je bilo jasno da tako skoro neće doći do spajanja «Paminja» i «Maminja». Čovjek je od riječi – što misli to i kaže!
Lani u ovo vrijeme NK Karlovac je bio prvoligaški hit o kojem se pričalo na «dugačko i na široko». Sada od mogućih 18 bodova ima samo šest što je dovoljno za dvanaestu poziciju na ljestvici. Kad bi tu ostao i na kraju natjecanja silom neprilika bi ispao u niži rang natjecanja, budući da zbog «Lige 12» ispadaju petorica.  Optimizmom raspoloženi Pamić je rekao da ne želi robovati «crnim slutnjama jer da prvenstvo još dugo traje, da njegovi nogometaši na raspolaganju imaju još 72 boda, te je uvjeren da će NK Karlovac završiti u gornjem dijele prvenstvene ljestvice.
Skloni smo povjerovati da su mnogi brzopleto podcijenili Pamićevu momčad koja je u sljedeća dva kola domaćin «Hrvatskom dragovoljcu» i «Slaven Belupu», što je prigoda za značajan pomak na ljestvici.  Čini se da «šmeker» Pamić dobro zna procijeniti situaciju.
Ako je NK Karlovac u prošloj natjecateljskoj sezoni bio super dobro plasiran, to ne znači da će tako biti i ove godine. Trener i igrači zbog toga imaju kredit kod navijača koji bi trebali pokazati razumijevanje i za slabiji rezultat.

Trener karlovačkih rukometaša
Pitanje je da li tako dobro zna procijeniti situaciju i Dragutin Miklečić, novi trener karlovačkog rukometnog prvoligaša koji zbog kratkog staža u klubu još nema kredit navijača poput svog kolege nogometnog trenera kluba s desne obale Korane.
Međutim, već su pripremne utakmice rukometaša, a naročito poraz i igra u 1. kolu Premijer lige u Velikoj Gorici, pokazale da nije problem u igračkoj kvaliteti. Problem bi mogao biti u tehničko-taktičkoj snalažljivosti novog učitelja koji je u Karlovac došao s «jakom referencom» kondicijskog trenera. Ukoliko izgube u subotu od «Zameta» na domaćem parketu tada će to već biti znak za uzbunu i trebati će pokrenuti «hitrorez» dok još ne bude prekasno. Tada bi i trener, među prvima, za dobro kluba trebao shvatiti da nezamjenjivih nema i povući potez koji će ojačati i stabilizirati momčad.  Dakako da ne bi trebalo biti isključiv već da trener ima pravo na „popravni“.
Rukometaši su prošle godine sa slabijim igračkim kadrom postigli bolji plasman nego prethodne. Ove godine je igrački kadar osjetno mlađi i neiskusniji. Upravo bi zato mladi trebali dobiti priliku i zaigrati više, naročito kad u ekipi ima perspektivnih igrača koji su igrali i u dresu hrvatske reprezentacije. Nepisano je pravilo da mladim i neiskusnim igračima treba iskusan trener kako bi bolje i brže napredovali… Dugoročno je tako bolje za klub.
Konačno, hrvatskoj, pa  i karlovačkoj športskoj javnosti, potrebno je puno više strpljena. Kad su u pitanju karlovački «kapitalni» klubovi, nogometni i rukometni prvoligaši, onda bi stručni rad morao biti ispred rezultata. To bi morala razumjeti športska javnost i publika u gradu, biti strpljiva i objektivna, i zadovoljiti se rezultatima koji su u konačnici realnost sadašnjeg trenutka.