Luka Boljar, kadet Džudo kluba Duga Resa, postao je prošli vikend u Rijeci, na kadetskom PH u težinskoj kategoriji do 55 kg (U-15), u konkurenciji 24 vršnjaka, novi prvak države. Do naslova je došao nakon što je ostvario pet pobjeda. „Ovo je izuzetan uspjeh za naš klub i Dugu Resu. Na žalost ovaj nam uspjeh neće pomoći oko rješavanja problema s kojima se u posljednje vrijeme susrećemo. Zbog nedostatka novčanih sredstava za plaćanje najma u dvorani Srednje škole Duga Resa od 30. travnja morali smo prestati s treninzima, iako dvorana u popodnevnim satima zjapi prazna.“, izjavio je za KAŠonline našem dugoreškom dopisniku  Davor Vrbanić, predsjednik kluba.

Kad je predsjednik Športske zajednice Duga Resa Josip Kasun koncem siječnja na svečanosti proglašenja najuspješnijih dugoreških športaša i kolektiva za prošlu godinu s govornice nazočnom puku poručio da su konačno privedeni kraju svi potrebiti razgovori i dogovori o izgradnji trodijelne športske dvorane kraj ovdašnje OŠ ‘Ivan Goran Kovačić” zaradio je gromoglasni pljesak. Nakon te izjave „prvog športaša“ grada na Mrežnici, među športašima, posebno se to „dotivaljalo“ športskih djelatnika, stvorena je nada za bolji i brži razvoj dvoranskog športa u nekad najšportskijem malom gradu u Hrvatskoj  kako su zvali Dugu Resu. ovom prigodom svakako treba podsjetiti još i na to da gotovo svaki put na godišnjoj svečanosti dugoreškog športa čelnici sa raznih razina spominju skori dovršetak trodijelne športske dvorane. Do danas od toga još ništa!

Što o tome kaže povijest? Dugoreški športaši problema s nedostatkom prave dvorane velikih dimenzija muče već više od četiri desetljeća, točnije od sredine 60-ih godina prošlog stoljeća kad se naglo javlja potreba za dvoranskim športom jer se rukomet i košarka sele u dvorane, a osnivaju se novi klubovi čija se osnovna aktivnost odvija u dvoranama.  Kad je 1937. godine izgrađen Športski dom Duga Resa se svrstala u red onih gradova čiji su se učenici među prvima u državi iz prašnjavih školskih dvorišta preselili u tu dvoranu, a godinama je u istoj bilo mjesta i za športaše. „Idilia“ je trajala sve do prosinca 1990.  godine kad je izgrađena dvorana pri OŠ „Vladimir Nazor“.  Učenici bi se „zagrijavali“  trčeći iz škole na nastavu tjelesnog odgoja u Športski dom koji se do tada zvao DTO Partizan. Bio je to ipak veseli trk dug i kilometar koliko ima na primjer od osnovne škole koja nosi ime velikog hrvatskog pjesnika i domoljuba do Sportskog doma. S godinama je problem dvorane postojao sve veći. Danas je možda i najveći. Posljedica je to brzog razvitka dvoranskih športova na koje nisu bili pripravni u gradu, pa je na primjer muški i ženski rukomet koji je 60- i 70-ih godina 20- stoljeća bio vrlo jak u Duga Resi, zbog nedostatka dvorane, odnosno neimanja adekvatnog prostora za treniranje, nekoliko puta pokušavao „vratiti iz mrtvih“ da bi na kraju gotovo nestao.

Športašima grada na Mrežnici je danas na raspolaganju gotovo sedam dvoranica, a niti jedna dvorana. STK Aquaestil ”uzeo si je pravo” na Stolnoteniski dom „Antun Tova Stipančić“ (ranije Društveni dom), a STK Duga Resa malu dvoranu nekadašnjeg Zadružnog doma u Zvečaju. Strijelci imaju nekadašnju dvoranu nogometaša na Gradskom stadionu u kojoj je danas „skrpano“ strelište za zračnu pušku. Međutim za sva veća natjecanja koriste dvoranu Mladosti ili OŠ „Vladimir Nazor“. Ove dvorane inače koriste odbojkaši, košarkaši, rekreativne grupe i dakako učenici. Taekwondoisti koriste dvorane OŠ „Vladimir Nazor“ i Športskog doma. Prije nekoliko godina su za manje potrebe uredili prostor bivšeg Gradskog kupatila i uspješno organizirali rad. Košarkaši rade na gotovo tri lokacije: dvorani Mladost Učeničkog doma, te dvoranama Srednje škole Duge Rese i OŠ „Vladimir Nazor“. Najveći korisnici dvorane Sportskog doma su učenici OŠ „Ivan Goran Kovačić“.

Osam dvoranica pa gdje je onda problem? Na njega je teško odgovoriti. Svatko ima svoju priču, ali se sve učestalije spominju i financijski problemi. Dobije se tako privid da su svi u krizi osim športskih klubova kojima je naknada za korištenje dvorane sve veće opterećenje. Ali, za to nitko ne mari. Termina za mlade športaše je malo. A to malo je izuzetno skupo. Rekreativne grupe lakše skupe novac za podmirenje ovih troškova, dok športaši nemaju novca niti za mjesečne članarine.

Predsjednik Džudo kluba Duga Resa Davor Vrbanić je „izbezumljen“. Klub je nakon desetogodišnjeg djelovanja u ozbiljnoj je krizi, gotovo pred zamiranjem, zbog nemogućih uvjeta rada te cijene korištenja dvorane koja „ubija“. Džudaši su se u više navrata selili po raznim prostorima u gradu.Trenutno se treninzi održavaju dva puta tjedno u dvorani Srednje škole. Pored svih problema koji tište športaše dvorana se u zimskim mjesecima uopće ne grije. Roditelji su zbog toga nezadovoljni pa u zimskim mjesecima djeca uglavnom ne dolaze na treninge jer često pobolijevaju a što mi smeta u nastavi. Nema grijanja a termini za korištenje dvorane se bez obzira na to moraju platiti.Teško je roditeljima objasniti razloge zašto je to tako! Dio problema je ipak riješen je ovih dana nakon što je zatoplilo pa je u dvorani ipak lakše raditi nego u zimi.

Džudo klub je ove godine Ugovor o zakupu prostora dvorane pri Srednjoj školi  potpisao kojom prigodom je v.d. ravnatelja Nikola Mrzljak rekao Davoru Vrbetiću da ako odmah ne potpiše ponuđeni ugovor, u dvoranu više neće ući. Svjestan da klub zbog previsoke cijene i raspoloživim sredstvima ne može ispoštivati kondicije ugovora potpisao ga je prvenstveno zbog djece te u nadi da će se u hodu ipak nešto riješiti.
„Danas više nismo u mogućnosti plaćati zakup te smo prisiljeni prekinuti sa daljnjim treninzima. Postavljam pitanje ravnatelju te prvim ljudima grada i županije dali je bolje da objekti zjape prazni kao u ovom slučaju, ili ipak djecu učiti i odgajati u športskom duhu, zdravom životu o kojem svi tako puno pričaju“, ogorčen je Vrbetić.

Zašto su građene športske dvorane. Za školsku djecu, svakako! Ima međutim tu još jedna zanimljivost koju nam otkriva jedan dugogodišnji športski djelatnik i trener. Kaže: ”Neki dan sretne me jedan profesor i radosno reče kako su njegovi učenici pobjednici županijskog športskog natjecanja”.  To je lijepo i za čestitati! Samo mnogi ne znaju da to učenici koji nose dres Džudo kluba koji školi uredno plaća najam za korištenje dvorane i usput nastupaju za svoje škole na učeničkim natjecanjima te za njih osvajaju i odličja. Kombinacije od kojih glava boli!