Još i danas bi mnoge uprave klubova, od kojih je većina sastavljena od istinskih športskih entuzijasta, htjele na čelu svog omiljenog kluba vidjeti ponekog političara, moćnika preko kojega će lakše doći do otvaranja „sefa s blagom“ koji može pomoći, na prvom mjestu samim ugledom, a potom i na razne druge načine. Povijest je međutim pokazala suprotno. Najčešće su razočarenja bila prevelika. Političari su bili ti koji su se olako prihvaćali funkcija. Unatoč volji za pomoć, nisu mogli ući u srž problema i zbog toga što nisu imali dovoljno vremena baviti se klupskim problemima. Međutim, tu se očito nešto mijenja pa političari sve više shvaćaju da biti predsjednikom kluba nije tek samo “slikanje“, nego težak rad i obveza i zbog toga od sličnih funkcija bježe kao “vrag od tamjana”. Zbog toga će sve više njih biti na usluzi športu, a sve manje u operativnim funkcijama.
Pogrešno je i to što se od takvih ljudi uglavnom očekuje da će donijeti novce, a ne poboljšanje uvjeta kroz bolju organizaciju svih tijela kluba. Političarima dakako dodatna osobna promidžba ostvarena kroz šport dobro dođe no, problem je počne li se njihovo rukovođenje svoditi samo na to. Tada nastaju problemi za klub, ali i za njih osobno, ako podbace u očekivanjima. Kod članova kluba i uprave, igrača i navijača, stvara se tada (ne)očekivani negativan imidž i zapravo se iz planirane promidžbene koristi postiže suprotan, negativan efekt.
Iskustvo je najčešće pokazalo da su bolje funkcionirale kompaktne uprave sastavljene od istinskih poklonika kluba na čijem je čelu bio športski entuzijast, dugogodišnji član kluba. Naravno, poželjno je i da on bude u stanju tu i tamo donijeti pokoju kunu, ali je više od toga značajnije da zna i želi organizirati klub i stvoriti pozitivnu atmosferu. Sličan efekt s HRK Karlovac postigao je u vrlo kratkom roku Siniša Žanetić. Nažalost, prekratko je ostao na čelu karlovačkog rukometnog prvoligaša koji ove godine obilježava 20-tu godišnjicu neprekidnog članstva u 1. HRL. Takvi primjeri su najbrojniji u športu, poglavito kod onih športskih udruga za koje možemo reći da su tzv. “mali potrošači”, klubovi iz nižeg ranga natjecanja. Od karlovačkih klubova tu bi se mogao istaći VK Korana koji godinama sastavlja upravu i bira predsjednika od članova iz vlastitih redova. Takav je i AK Karlovac te TKD Karlovac. No kad su u pitanju “veliki potrošači” tada su to, uglavnom, prvoligaški klubovi čije su i ambicije znatno veće.
Karlovačkoj športskoj javnosti je dobro poznata jedna i druga strana “medalje”. Negativni primjeri oko kojih se “dizala prašina” jesu primjeri NK Karlovac, ranije KK Šanac Karlovac. “Ulijevanjem” (pre)velikog novca u te klubove iz proračuna omogućilo je dovođenje “legije stranaca”. Nadalje, zbog prevelikih apetita, a premalo novca te slabe organizacije (ustroja) ubrzo su ti klubovi dovedeni na “prosjački štap” čije su posljedice dugoročne i osjećaju je mnogi iz športske obitelji. Treba vjerovati da su, osim osobne promocije, što u konačnici ne treba biti loše, namjere političara koji podržavaju takve projekte bile dobronamjerne. Oni su na neki način športski “analfabete”, odabrali su krive savjetnike i suradnike, što je zasigurno pripomoglo da taj šport brzo doživi fijasko.
S druge strane ima i drugačijih primjera gdje su političari dio jedne športske sredine koju osjećaju na posve drugačiji način. Na primjer, kada je prvi čovjek karlovačkog športa bio Željko Šančić (HDZ – DC – HDZ) njegovo imenovanje na čelnu funkciju KŠZ-a pokazalo se punim pogotkom, jer je u razdoblju sedam i pol godišnje “vladavine” KA-športom odlično uspio organizirati KŠZ i realizirati nekoliko projekata (druga Švegarova knjiga o karlovačkom športu i proglašenje športaša stoljeća, što nije uspjelo nikome u Hrvatskoj), a koji će ostati uknjiženi u športskoj povijesti. Isto tako, on je i danas vrlo uspješni predsjednik GK Sokol. Na čelo karlovačkih sokolaša zasigurno nije došao po političkoj preporuci već kao bivši sokolaš i dugogodišnji gimnastičar. Gotovo bi se isto moglo reći i za bivšeg predsjednika SŠKŽ Krunoslava Karina (SDP), bivšeg košarkaša i bejzbolaša, koji je u dva mandata bio uspješan predsjednik SŠKŽ. Pored te funkcije nadaleko je priznati i športski djelatnik u bejzbolu. Iz izvora sklonih KŠZ-u saznajemo da se razmišlja o tome da ga se na predstojećim športskim izborima kandidira za predsjednika KŠZ. Konačno, zahvaljujući funkciji na kojoj se svojevremeno nalazio, Karin je podržao osnivanje i izdavanje KAŠ-a, prvog športskog tjednika Karlovačke županije. Nakon uspješne funkcije tajnika (SIZ-a, SOFKA-e i KŠZ), Antun Purgar (HSLS – LS i DSU) je bogato iskustvo športskog djelatnika prenio na VK Korana gdje je predsjednik i za čijeg mandata su napravljeni takvi projekti koji će ostati trajna vrijednost kluba s obala Kupe na Dubovcu. Nisu političari, ali bi ih kao uspješne športske djelatnike trebalo spomenuti – Stevo Kostadin iz AK Karlovac i Miro Brežan iz TKD Karlovac. Svi su oni zajedno sjajan primjer športskog entuzijaste koji u športu pronalaze zadovoljstvo, a ne samo interes. Zapravo, cjelokupna situacija navodi nas na to da će u športu biti sve više sličnih entuzijasta a sve je manje političara. To i nije loše, zar ne!
Nikako nije loše,al smatram da je to utopija u našem napaćenom društvu.
Vrijeme će pokazati.