Nogomet je i biznis

Poklonike „najvažnije sporedne stvari na svijetu“ podsjećamo da je lipanj mjesec nogometa, 30 dana kad će brojni nogometni kibici iz cijelog svijeta doći na svoje, kad će zbog nogometa izostati s posla, odlaziti na bolovanja, godišnji odmor i to sve zbog toga da bi mogli prisustvovati, izravno ili posredstvom televizije, europskoj smotri nogometaša. EP u nogometu 2012. održat će se u Poljskoj i Ukrajini. Bit će to 14. europsko prvenstvo (muško) i zadnje koje će se sastojati od 16 momčadi. Naime, od 2016. igrat će se u formatu sa 24 momčadi. Za natjecanje je izgrađeno ili renovirano osam stadiona u isto toliko gradova, po četiri u Poljskoj i Ukrajini. Hrvatska igra u skupini s braniteljem naslova Španjolskom te Italijom i Irskom.

Nogomet je već odavno postao biznis i zato borba za rezultat i TV pritisak sve više ubijaju njegovu atraktivnost. To još smeta samo istinske poklonike športa kojih je, nažalost, sve manje, jer su novac i profit za većinu ipak prioritet. Nogometne „arene“ su sve posjećenije pa svjetski biznismeni zadovoljno trljaju ruke. Televizijski programi su mjesecima već puni raznih reklamnih poruka i nagradnih igara o odlasku u Poljsku i Ukrajinu na Europsko nogometno prvenstvo. Prednjače tvornice piva pa se lako može utvrditi i nesmiljena konkurencija među njima koja u svojim EPP porukama često zna prijeći granice dobrog ukusa i prerasti u neukusnu i netolerantnu reklamu.

Kako nogomet učiniti atraktivnijim, a time ekonomski dodatno isplativijim, tema je kojom se već dulje bave športski stručnjaci. Premda su, ovisno u kutu gledanja, prijedlozi različiti pa se može steći dojam kako će nekome uskoro pasti na pamet uvođenje trećeg poluvremena ili mogućnost igranja rukom, zajednička ocjena većine svodi se na televiziju. Dok jedni tvrde kako su atraktivni televizijski prijenosi „potjerali“ gledatelje s tribina, drugi misle da bi nogomet sasvim sigurno izgubio primat najpopularnijeg športa u svijetu da se nije «prepustio» televiziji. Lokalni je primjer kontraproduktivan. Zapravo, televizijski prijenosi nogometnih utakmica u nekim sredinama, poput karlovačke, mogu odmoći dolasku publike na nogometni stadion ili, što je još i gore za klubove, pokazati pravo stanje u momčadi i u klubu. Mnogi su se razočarali i uvjerili u istinitost priča o NK Karlovcu, naročito ako je prijenos bio na lokalnoj televiziji.

Velike TV stanice određuju termine utakmica, nogometaše se prati u stopu, niti jedan korak ne mogu napraviti a da nije zabilježen, pa neki od njih, poput na primjer Davida Beckhama, postaju popularniji od glazbenika ili glumaca. U našoj karlovačkoj nogometnoj sredini je to, nažalost, potpuno suprotno. „Popularnima“ postaju ono koji se bave intrigama i spletkare.

Britanski list Guardian je napravio široku anketu na temu kako nogomet učiniti boljim. Nažalost, takve ankete još u hrvatskom nogometu nemamo i tome zasigurno nije razlog taj što nam reprezentacija igra odlično, a klupski je nogomet „druga europska liga“. Svaki sugovornik u Guardijanovoj anketi dao je prijedlog kako taj šport može postati atraktivnijim. Martinu Tyleru sa „Sky sportsa“ smeta psovanje koje je, kako kaže, nepotrebno postalo dio nogometne kulture. „Može se zdravo natjecati i bez vrijeđanja, psovanja i svađa sa sucima. Uvjerio sam se u to trenirajući juniorsku momčad koja je u jednoj natjecateljskoj sezoni dobila samo dva žuta kartona“, optimističan je Tyler. Od toga nisu „operirani“ ni naši navijači, bez obzira u kojem se ranga natjecanja igra. Prostački se glasa „sve u šesnaest“ i vrijeđaju suci, od juniorskog do seniorskog uzrasta. Tyler upozorava, kao i većina „Guardijanovih“ sugovornika, na problem javnog prijevoza do stadiona, s obzirom da vlakovi vikendom rjeđe voze. Srećom, u Karlovcu nemamo taj problem. Nema, istina, javnog prijevoza do stadiona „Branko Čavlović Čavlek“, cesta do tamo nije prometna jer nema toliko publike da bi prometnice bile zakrčene pa da mora u korist nogometaša intervenirati rukometaš Đani koji je u gradskoj upravi zadužen za sve probleme što se tiču prometa i tome slično. Jedan od zanimljivijih i konkretnijih prijedloga koje je iznio Tyler svakako je vraćanje starih lopti koje, kako kaže, za razliku od novih idu ravno. „Sve je teže glavom pogoditi gol, jer je s ovakvim dizajnerskim rješenjem lopte vrlo teško dobro centrirati“, smatra Tyler.

Prijedloga ima još na pretek i ova kolumna nema dovoljno prostora da o svima njima piše. Međutim i ovo je dovoljno da uvidimo gdje smo trenutno u odnosu na svijet i Europu, a da o Karlovcu i karlovačkom nogometu ne pričamo, ne „fantaziramo“ kad je u pitanju naš lokalni nogometni prvoligaš. U ovom trenutku za Karlovac je to danas čista utopija. Nakon EP-a u Poljskoj i Ukrajini očekujemo za nogomet nove ideje i izazove.

9 misli o “Nogomet je i biznis

  1. mislim da za grad Karlovac a i županiju nije nikakva utopija imat prvoligaša.Treba samo ispitat tko je i zašto dozvolio da klub dođe u tu situaciju.Osim toga grad mora dati klubu na 50 g.kamp i hotel,ne se vodit teorijom “pa će sve pokrast”uredit radit i zaraditi a ne da klub vode totalne neznalice o sportu jedino u čemu su odlični kako napraviti još vći minus i popuniti svoj đep.Treba radit a ne čekat tko če kaj kapnut kao do sad

  2. naravno da nije utopija, samo se trošilo nenormalno a na takav način jest utopija. da su igrači imali plaće od 10-15 tisuća kuna što je za Hrvatsku jako dobro (uz plaćene stanove i hranu) ne bi bilo dugova – bila je euforija, sponzora je bilo puno, poslovalo bi se sasvim fino…ali su igrači imali plaće i po 45 tisuća, a slabiji po 20-25, tako se naravno nije moglo jer kad splasne euforija neće ni sponzori više davat takve basnoslovne svote.

  3. klc, nije mi namjera uopće braniti bivše uprave, a pogotovo bivšeg trenera pamića, ali, ako ćemo iskreno, mogli su si u to vrijeme dozvoliti bahata primanja jer su, ako ništa drugo, bili sposobni prodat pokojeg igrača (vukman, barić, bunoza) i pokrpat godišnji proračun. pravo pitanje je zašto talakić i njegova uprava nisu bili sposobni prodati niti jednog igrača i zaraditi lovu (a imali su nekoliko igrača koje su mogli utopiti), štoviše, njemu i njegovoj upravi su svi igrači otišli iz kluba bez odštete… npr. svojevremeno su lovrića mogli utopiti za cca 300-400 tisuća eura, a par mjeseci kasnije je taj lovrić otišao bez odštete i još će dobiti lovu po arbitraži… e to su stvari zbog kojih bi talakić i uprava trebali itekako odgovarati, moralno i materijalno!!! a koliko sam načuo, neki od igrača iz jesenskog dijela sezone (kovačević, paracki…) bili su spremni ostati u klubu i igrati bez obzira kad dobili pare, ali doktor nije uopće želio razgovarati s njima. ako je to istina, onda bi doktora trebalo nogom u gu…. na glavna vrata kluba!!!

  4. u puno toga imaš pravo, no mislim da te ipak malo drži euforija ondašnjih sjajnih rezultata. da, prodavali su igrače i S TIM PRODAJAMA stvorili golem i pregolem dug. zamisli kakav bi tek bio da nisu prodavali ;) to je poanta, nisu ni oni krpali godišnji proračun, samo su lagali da su ga krpali. i je, uspjevali su pokrpat igrače, ali je struja sad klubu isključena (ni ja ne branim nikoga nego samo iznosim činjenice) zbog toga što nije plaćana tri godine, a ne zadnja tri mjeseca.

    a sad je i tržište u kurcu, velim, pogledaj malo gdje su otišli ti igrači, a bili su potpuno besplatni sa slobodnim papirima. meni je Kova jako drag, bio mi je jedan od najdražih igrača od kada je došao, ali čovjek je kao potpuno besplatan igrač otišao u 4. ligu, očito ga se baš i nije moglo prodat. Novinić koji je treći strijelac lige je otišao u predzadnjeg austrijskog drugoligaša, Špišić u četvrtoligašu, Novaković u trećeligašu, par ih je uzeo Pamić kojem je Rus totalno zavrnuo pipu i ne bi ih uzeo sigurno da ih je morao platit…

    u ostalim stvarima ima istine, recimo za Lovrića prije svega. a i ovi ostali nisu baš htjeli ostat bez obzira kad bi dobili pare, ali bi dio njih ostao za puno manje pare nego što im je stvaran dug. u tom dijelu si u pravu 100%

  5. samo da se ne shvatimo krivo da pojasnim – ni slučajno ne pljujem ove igrače koje sam spomenuo. nego to spominjem u kontekstu toga kakva je situacija općenito na europskom nogometnom tržištu. propadaju vrhunski europski klubovi u Engleskoj i Škotskoj i odlaze u stečaj, kod nas je samo ogorčenje puno veće (razumljivo) jer je i princip rada drugačiji – u Glasgowu nije gradsko poglavarstvo i gradske tvrtke davalo hrpu para za Rangerse, već privatni sponzori.

  6. novinić je želio ostati i tražio je novac samo da plati državi porez i nije bitno gdje je tko otišao,bitno je da predcjednik nije želio dečke primit na razgovor jer je pun sebe ,živi u svom svijetu misleći da samo on radi i živi za klub.Ako jesu a jesu imali takve ugovore za to treba pitat Sabljarića a sadašnji mora odogvarat zašto su prošli zabadavo

  7. Slažem se, samo kažem da je zabluda da se moglo zaradit neku bitnu lovu na prodaji.

  8. Klc baš si mi drag,400 000 eu za Lovroća davao je Mamić i nisu ga dali, tada dug nije bio ni približno kao sad.Ma dobro i to bi ekipa sjebala.Nego reci ti meni kad će u čorku oni koji su odgovorni za sve to, to je bitno,nevidim više ni marčetića ni kozjana,nema ni mejašića sabljarića baš mi fale te face

  9. E sad mi spominješ Lovrića kao da nisi pročitao komentar, a u njemu i sam spominjem da je Lovrić iznimka :) S tim da naravno nije nudio ni blizu toliko, znaš i sam kako to ide među ljudima, za godinu dana će se pričat da su mu nudili milijun ;) Za Lovrića se moglo dobit 100.000 eura i to bi svakako jako dobro došlo i to je katastrofalan potez da prvo nije pušten, a onda je otišao besplatno i to još s dugovima koje će mu se morat platit.

    A ovo ostalo, znaš kako veli gradonačelnik, “prepustimo to nadležnim institucijama” :D

Komentari su zatvoreni.